Ulaz za korisnike

Građevina bez toplinskih mostova

|
Građevina bez toplinskih mostova
 
Građevina bez toplinskih mostova
Pri uobičajenim proračunima toplinske zaštite građevine zanemaruju se problemi toplinskih mostova. No radi stalnog poboljšanja toplinske izolacije i boljeg rješenja vanjske stijene građevine, sve je veći utjecaj toplinskih mostova na potrošnju energije za grijanje i na vjerojatnost pojave ranijih oštećenja građevine

Poboljšanom se toplinskom izolacijom omotača građevine povećava i važnost problema toplinskih mostova. Zato ih je pri gradnji potrebno što više izbjegavati. Kada se radi energetska bilanca građevine, proračunava se i koliko se energije gubi iz grijane građevine zbog prolaza topline kroz omotač zgrade i prozračivanje.

Tome se pridodaju i dobici od sunčevih zraka što prodiru kroz prozore te dodatnih izvora unutar građevine, primjerice od raznovrsnih aparata i stanovnika. Razlika čini računsku potrebu za grijanjem. Na temelju te vrijednosti, i uključujući proporciju površine i volumena građevine, lako se dokazuje primjerenost toplinske zaštite zgrade. Ako se žele ispuniti zahtjevi toplinske zaštite na najekonomičniji način, postoje sljedeće mogućnosti: valja iskoristiti grijanje sunca.

Velike površine prozora treba orijentirati prema jugu, a prozore na sjevernom pročelju što više smanjiti; građevina bi trebala biti što manje razvedenog oblika, tako se smanjuje površina vanjskih stijena; povećanje površine vanjskih stijena izbjegava se tako da se planira što manje otvorenih balkona i niša; treba iskoristiti podrumsku etažu; stubište bi također trebalo uključiti u grijani prostor građevine.

U suprotnom, zid između stubišta i prostora stanovanja termički predstavlja vanjski zid. U građevinama s više korisnika taj zid ima funkciju zvučne izolacije i stoga bez dodatne toplinske izolacije teško ispunjava toplinskoizolacijske zahtjeve. Kod negrijanih stubišta potrebno je uračunati i toplinske gubitke iz grijanog prostora kroz ulazna vrata.

Stvarna potrebna energije za grijanje zgrade

Proračun se često razlikuje od stvarnih potreba energije za grijanja građevine. Tomu je više razloga: malo se ili uopće ne vodi računa o gubicima na opremi grijanja; na stvarne potrebe energije za grijanje jako utječu navike korisnika s obzirom na prozračivanje prostora; proračun je obično rađen na prosječnim vrijednostima, ponajprije doprinos je sunčane energije često ocijenjen približno (zato se i u praksi događa da naknadno dodatno izolirane i "sanirane" stare građevine s pročeljima od opeke ne donose očekivano smanjivanje energije za grijanje); u proračunu se ne vodi računa o gubicima na mjestima toplinskih mostova.

Problemi uzrokovani toplinskim mostovima

Pri uobičajenim proračunima toplinske zaštite građevine zanemaruju se problemi toplinskih mostova. No radi stalnog poboljšanja toplinske izolacije i boljeg rješenja vanjske stijene građevine, sve je veći utjecaj toplinskih mostova na potrošnju energije za grijanje i na vjerojatnost pojave ranijih oštećenja građevine. Apsolutna vrijednost toplinskih gubitaka na mjestima toplinskih mostova ipak ostaje nepromijenjena, iako u usporedbi s gubitkom topline kroz cijeli omotač zgrade raste dio gubitka topline isključivo na tim mjestima. Naravno, gubitak topline nadomješta se grijanjem i nema primjedaba dok se troškovi grijanja nalaze u granicama normalnog. Veći je problem manja izmjena zraka u građevinama s nepropusnijim vanjskim omotačem.

Posljedica je, naime, skok relativne vlažnosti zraka u građevini (naročito u prijelaznom razdoblju, posebno ujesen kad se zgrada grije povremeno), a s tim je povezana i povećana opasnost kondenzacije vode na najhladnijim površinama Na mjestu toplinskog mosta u hladnijem razdoblju smanjuje se temperatura unutarnje površine obodnog elementa zgrade znatno više od prosječne. U dodiru s tom površinom unutarnji se zrak može(s mnogo vlage) ohladiti i ispod temperature rosišta. Vlaženje stvara dobre uvjete za razvoj plijesni. Nažalost, zaštiti se pristupa tek kad je plijesan sasvim vidljiva.

Vrste toplinskih mostova

Toplinski mostovi nastaju zbog geometrijskih razloga (npr. kutova); neprikladne kombinacije različitih materijala (npr. betonskih stupova okvirnih konstrukcija ili kutija za roletu s unutrašnje strane pročelja od opeke ili siporeks blokova); slabog brtvljenja (npr. oko prozora ili na spojevima montažnih elemenata).

Propisi za toplinsku zaštitu zgrada ne spominju toplinske mostove i stoga o stručnosti sudionika u građenju ovisi i rješavanje problema koje ti mostovi uzrokuju. Iz njemačkog Atlasa toplinskih mostova, autora Hausera i Siegla, preuzeto je pet tipičnih primjera toplinskih mostova. Kod svih se primjera radi o monolitnome pročeljnom zidu od opeke (s toplinskom provodljivošću 0,21 W/mK) debljine 30 cm, unutarnje temperature +20˚C (relativna je vlažnost zraka 60%, točka rosišta 12˚C), a vanjske temperature - 10˚C.

1. Vanjski kut zgrade

Izračunana temperatura unutarnje površine u kutu je 13,4˚C. Kako se vanjska temperatura samo ponekad spusti ispod -10˚C, i vlažnost zraka u stambenim prostorima rijetko prelazi 60% (iznimka su kuhinja i kupaonica), redovito nema problema s kondenzatom.

2. Pregradni zid od opeke spojen utorom na vanjski zid

Izračunana temperatura unutarnje površine u kutu je 16,1˚C i kondenzata nema. Ipak je bolji tupi spoj pregradnog zida bez utora jer je znatno jednostavniji za izvedbu.

3. Armiranobetonski stup u vanjskom zidu

Stup 24x24 cm ima na vanjskoj strani visokovrijednu toplinsku izolaciju debljine 4 cm s tri različite širine: 24 cm, jednaka širina širini stupa, odnosno traka toplinske izolacije je na obje strane simetrično proširena na 50 cm odnosno 75 cm.

Toplinski mostovi nastaju zbog geometrijskih razloga, primjerice kutova, neprikladne kombinacije betonskih stupova okvirnih konstrukcija ili kutija za roletu s unutrašnje strane pročelja od opeke ili siporeks blokova te slabog brtvljenja oko prozora ili na spojevima montažnih elemenata

Prozorski okvir

Temperatura unutarnje površine prozorskog okvira ovisi o položaju prozora u zidu i toplinskoj izolaciji okvira. No i izolirani je prozorski okvir element u kojem može doći do kondenzacije vlage. Da se oštećenja okvira izazvana vlagom ne bi događala prebrzo, u praksi pomažu radijatori ispod prozora koji grijanjem isušuju površinu i pospješuju cirkulaciju zraka.

5. Mjesto nalijeganja armiranobetonske ploče

Uobičajeno je da se na mjesto nalijeganja armiranobetonske ploče stavlja 4 cm visokovrijedne toplinske izolacije.

Uočava se da je dostatna toplinska izolacija u visini betonskog čela. Dakako da je kod vanjskih zidanih zidova korisno da se zidovi između dviju etaža poklapaju (isti poprečni presjek), kako se ne bi moralo izvoditi potkresivanje i gornji izravnavajući sloj, čime se izbjegavaju ne samo izraziti toplinski mostovi, već i dodatni troškovi takve izvedbe.

Preuzeto: www.masmedia.hr

Materijali