Ulaz za korisnike

Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima

|
Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima
 
Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima
Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima

U Vinkovcima se gradi prvo zatvoreno dvoransko plivalište, što je za taj grad u istočnoj Slavoniji velika i značajna investicija. Uostalom takav je projekt vrlo skup i za mnogo veće gradske sredine koje se na njega teško odlučuju. A pogotovo je to za Vinkovce koji su u Domovinskom ratu pretrpjeli velika razaranja i čije je gospodarstvo bilo uništeno i ratom i kasnijom pretvorbom. Stoga smo odlučili predstaviti ovo zanimljivo i ambiciozno gradilište koje se doduše susreće s velikim problemima, ali će vrlo skoro svojim sugrađanima i stanovnicima okolnih naselja omogućiti takmičarsko i rekreativno plivanje tijekom zimskih mjeseci te učiniti mnogo za razvoj plivačkog športa u tom dijelu Hrvatske.

Povijesni podaci o Vinkovcima i bogata športska tradicija

O Vinkovcima, gradu smještenom na najsjevernijoj okuci Bosuta, najčešće se govori kao najvećem naselju u jugoistočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu te velikom prometnom čvorištu. Ujedno se ističe da je to gospodarsko, kulturno i prosvjetno središte regije s više od 120.000 stanovnika u četrdesetak naselja koja se prostire na više od tisuću četvornih kilometra. No često se propuštalo reći da je područje današnjih Vinkovaca i njegove okolice unatoč brojnim stradanjima stalno nastanjeno više od 7000 godina, pa ga njegovi stanovnici s pravom svrstavaju među najstarija europska naselja.

Arheološka su istraživanja potvrdila postojanje starije neolitičke starčevačke kulture, a slijedila ju je autohtona sopotska kultura (4250.-3350. pr. Kr.) koja je ime dobila prema obližnjem lokalitetu Sopot. Rano je brončano doba zastupljeno posebnom vinkovačkom kulturom (2300.- 1800. pr. Kr.), dok je starije je željezno doba obilježilo naseljavanje Ilira, a u mlađem je dominirala keltskolatenska kultura. Novo su naselje Cibalae (prema ilirskom nazivu za brežuljak) osnovali Rimljani na sjevernoj obali Bosuta pokraj današnjega hotela Slavonija kada su počeli sustavno osiguravati granicu na Dunavu. Romanizirano je naselje uskoro postalo municipij, a status je kolonije (Colonia Aurelia Cibalae) najvjerojatnije steklo za cara Karakale (211.-217.). Grad je Cibalae bio vrlo značajan za ondašnju rimsku povijest jer se u njegovoj blizini 314. vodila bitka za prevlast između Konstantina I. Velikog i Licinija, a u njemu su rođena i dva cara – braća i suvladari Valentinijan I. (364.-375.) i Valens (364.-378.).

Grad je stradao propašću Rimskoga Carstva jer su ga najprije krajem 4. st. poharali Zapadni Goti, a onda u 5. st. Huni i Istočni Goti. Kraće su ga vrijeme držali i Gepidi, a onda je pripao Bizantu. No preostale su tragove rimskoga grada potpuno uništili Avari krajem 6. st., što je prethodilo naseljavanju slavenskih plemena. Novo je naselje, koje se zvalo prema ranoromaničkoj crkvi Sv. Ilije, nastalo u 11. st. pokraj srušenoga antič- kog grada, a vjerojatno je 1242. poharano od Tatara. No brzo se oporavilo pa je u 14. st. izgrađena nova i veća crkve Sv. Ilije. Tijekom 15. i 16. st. uz tadašnji se počinje javljati i sadašnje ime Vinkovci, vjerojatno prema novom oltaru u gotičkoj crkvi koji je bio posvećen Sv. Vinku, zaštitniku vinogradara, opekara, lončara i drvosječa te vrlo omiljenom svecu u ovim krajevima. Grad je s okolicom potpao pod Otomansko Carstvo 1538. i pripojen Srijemskom sandžakatu, a pod imenom Vinkovci je naveden u jednom izvještaju iz 1615., gdje se ističe njegova dobra naseljenost prije Turaka i potom raspad u nekoliko manjih sela.

Nakon odlaska Turaka cijeli je kraj ušao u sastav Vojne krajine, a okolno se stanovništvo prisilno naseljavalo u ponovno formirani grad. Poticano je i useljavanje Hrvata katolika iz Bosne pa je tako s vremenom nastalo sadašnje jedinstveno šokačko stanovništvo. Vinkovci su prvu gimnaziju dobili 1780., a potom je započela izgradnja željezničkih pruga koje su grad pretvorile u važno željezničko raskrižje.

Vinkovci su početkom 20. st. imali 8500 stanovnika, a grad je slijedio sudbinu ostalih dijelova Hrvatske i povremeno bio sjedište županije, oblasti i kotara. U međuvremenu se broj stanovništva povećao na 38.581 stanovnika (u popisu iz 1991.). Teško je stradao u Domovinskom ratu jer je granična crta između slobodnih i okupiranih krajeva išla između grada i njegova gradskog predgrađa Mirkovaca, odakle je i prijetila najveća opasnost. Danas skupa s Mirkovcima Vinkovci imaju 35.912 stanovnika. Nakon oslobođenja Vinkovci su ušli u sastav Vukovarsko-srijemske županije i bili su njezino središte sve do mirne integracije Vukovara.

Osim što su gospadarsko, kulturno i prosvjetno središte, Vinkovci su i veliko športsko žarište. Zajednica športskih udruga grada Vinkovaca udružuje šezdesetak stalnih ili pridruženih klubova s brojnim registriranim športašima. Jedan su od najmanjih naših gradova (uz Koprivnicu i Zaprešić) koji imaju prvoligašku nogometnu ekipu, štoviše njihov je nogometni klub prvi put ušao u ondašnju saveznu ligu još 1982. godine, a nogomet se organizirano igra punih 90 godina. To je slučaj i u drugim športskim igrama jer se tenis, primjerice, počeo u Vinkovcima igrati još prije I. svjetskog rata.

Štoviše, iako se radi o gradu u slavonskoj ravnici, vrlo je razvijen i plivački šport, pa Vinkovci imaju dva registrirana vaterpolo kluba i jedan plivački klub koji se redovito natječe u regionalnim ligama te odgaja brojne generacije mladih plivača. Vjeruje se da je prvi plivački bazenu Vinkovcima izgrađen već u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, a 2003. tiskana je knjiga kojom je obilježena 60. obljetnica organiziranoga plivačkog športa.

Najveći se dio vinkovačkih športskih građevina nalazi u gradskom predjelu Lenije, parku i šetalištu južno od Bosuta i uz jednu od glavnih gradskih prometnica (ulica H. D. Genschera) koja se nastavlja na središnji gradski most. Inače pojam je „lenija“ u Slavoniji tradicionalni i pomalo zaboravljeni naziv za utabani poljski put i prilaz između obrađenih polja (prema Klaićevom rječniku stranih riječi vjerojatno potječe od iskrivljenog naziva za „liniju“), a gradski predio i šetalište Lenije uz Bosut nekad je bilo vojno taborište i vježbalište (tzv. „egzercir plac“). Danas su u njemu park i šetalište te brojna športska igrališta, poput stadiona HNK Cibalie (sa 10.000 mjesta, od čega 3700 sjedećih), zatvorenih i otvorenih teniskih igrališta te manje košarkaške športske dvorane. U tom su dijelu grada smještene i brojne vinkovačke škole i odjeli nekih osječkih fakulteta. Upravo se nadomak košarkaške dvorane i istočne tribine nogometnog stadiona gradi novo zatvoreno plivalište Lenije.

Karakteristike novog plivališta >

Slike i crteži: arhiv projektanta i izvođača te B. Nadilo

www.casopis-gradjevinar.hr

 

Materijali

  • Pročitaj cijeli članak: Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima

    Pročitaj cijeli članak: Gradnja dvoranskog plivališta u Vinkovcima