Ulaz za korisnike

Gradnja i rekonstrukcija Zračne luke Dubrovnik

|
Gradnja i rekonstrukcija Zračne luke Dubrovnik
 
Gradnja i rekonstrukcija Zračne luke Dubrovnik
Već se nekoliko godina gradi i rekonstruira putnički terminal dubrovačke zračne luke. Taj je tehnički i organizacijski vrlo složeni zahvat pravi izazov za investitora, projektante i izvođače. Kada bude završen, omogućit će najsuvremeniju uslugu svim putnicima koji se pri odlasku i dolasku u Dubrovnik služe zračnim prometom.
U posljednje vrijeme ovo komplicirano gradilište muče i problemi vezani za gospodarsku krizu i ponešto smanjen zračni promet. To ujedno utječe i na građenje, posebno na planove izgradnje u bliskoj budućnosti.

Razvitak zračne luke

Povijesni prikaz Početak se civilnoga zračnog prometa na krajnjem jugu Hrvatske veže za travnatu poletno-sletnu stazu u naselju Gruda u Konavlima. Zabilježen je čak i datum, 1. lipnja 1936., kada je na taj aerodrom, udaljen tridesetak kilometara od Dubrovnika, sletio prvi avion. Do II. svjetskog rata Dubrovnik je bio povezan zračnim linijama sa Splitom i Zagrebom te Bečom, Pragom i Brnom, a rat je zaustavio sve civilne letove. Nakon rata obnovljen je zračni promet, a inače je u Dubrovniku zabilježeno mnogo slijetanja hidroaviona.

Brzi je razvoj turizma krajem pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća uvjetovao gradnju suvremenije zračne luke za narasle potrebe sve brojnijih stranih i domaćih putnika. Izgradnja je na lokaciji između Čilipa i Močića u Konavlima započela 9. svibnja 1960. Dvije godine poslije, 15. svibnja 1962., zračna je luka puštena u promet za čarter-letove, a 15. srpnja započeo je redoviti domaći i međunarodni promet.

Ipak ono što je uslijedilo nisu mogli predvidjeti ni najveći optimisti. Planirani je br. putnika od 200.000, predviđen za 1972., dostignut već 1964. godine. Otada pa sve do 1990. ta je zračna luka bilježila stalni porast, a rekordne 1987. kroz nju je prošlo 1,46 milijuna putnika, što do danas nije dostignuto. Dubrovačka je zračna luka bila treća po broju putnika u ondašnjoj državi, a prema svim pokazateljima druga u Hrvatskoj, odmah iza Zagreba. Netko je izračunao da je tada više od 60 posto svih inozemnih gostiju na području od Korčule i Pelješca do Cavtata doputovalo preko te zračne luke.

Stoga se od izgradnje do danas Zračna luka Dubrovnik neprestano uređivala i dograđivala. Tako je već 1971. poletno-sletna staza produžena za 700 m, a valja reći da je ona sa 3300 m najdulja u Hrvatskoj. Sljedeće je godine građena rulna staza, duga 1200 m, a do 1978. izgrađeni su garažno-tehnički prostor (24.000 m2), putnički terminali za domaći (1800 m2) i međunarodni (3500 m2) promet, prošireno energetsko postrojenje (800 m2) te rekonstruirana asfaltna površina poletno-sletne staze. U razdoblju od 1979. do 1985. dvostruko je prošireno područje za prihvat i otpremu, 1988. izgrađen je novi robnoskladišni prostor (4500 m2), a 1990. niveliran je teren za instalaciju sustava ILS (Instrumental Landing System) radi slijetanja u otežanim vremenskim prilikama.

Dalji je razvoj dubrovačke zračne luke nasilno i rušilački zaustavljen agresijom ondašnje JNA kada je bila okupirana punu godinu dana (od listopada 1991. do listopada 1992.). Tada je opljačkano i uništeno sve što se u proteklim desetljećima sustavno stvaralo, a šteta je bila procijenjena na više od 180 milijuna kuna.

Već su u prosincu 1992. pokrpane rupe na pisti, a prihvat i otprema putnika organizirani u prostorima negdašnjega skladišta pa je uspostavljen redoviti zračni promet zrakoplovima Croatia airlinesa. Godinu se dana radilo u improviziranim uvjetima, a 1994. obnovljena je administrativna zgrada. U godinama što su slijedile obnovljena je zgrada za domaći promet i pristanišni dio te nabavljena suvremena oprema za prihvat i otpremu zrakoplova. U to smo doba, kada je počela obnova i proširenje zgrade za međunarodni promet (radovi su završeni 1999.), pisali o stradanjima i obnovi te zračne luke (Građevinar, br. 4/1998.).

Gradnja novoga putničkog terminala

U međuvremenu se povećavao broj letova koji je bio usklađen s porastom broja turista na dubrovačkom području. Tako je 1993. bilo 1566 slijetanja i polijetanja s ukupno 37.117 putnika, a u 1998. godine 5944 leta sa 279.484 putnika. Znatan je porast ostvaren 2003. kada je bilo 10.204 leta i 716.592 putnika. To je bio svojevrsni poticaj za izradu razvojne programske studije jer je ocijenjeno da su postojeći kapaciteti uz očekivani porast prometa biti nedostatni za kvalitetan i siguran prijam i otpremu putnika. O tome nas je iscrpno izvijestio organizator i domaćin našeg posjeta gradilištu Tomislav Macan, dipl. ing., direktor Sektora tehnike i inženjeringa Zračne luke Dubrovnik i koordinator građenja uime investitora. Odmah su uočeni problemi vezani za nepostojanje planske prostorne dokumentacije, ali i zakonska rješenja koja u ondašnjem Zakonu o gradnji nisu detaljno razriješila postupak građenja tzv. složene građevine odnosno rekonstrukcije jednoga složenoga kompleksa bez prekidanja poslovnih aktivnosti. Razumijevanjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odobrena je načelna dozvola s pet faza izgradnje i za svaku je predviđena posebna građevinska dozvola. Za svaku je od tih faza bio potreban tehnički pregled, ali ne i uporabna dozvola već samo dozvola za rad od nadležnoga ministarstva. Uporabna se dozvola izdaje nakon završetka završne pete faze i tehničkog pregleda. Ali svi posebni sadržaji u zračnoj luci, poput ugostiteljskih, moraju u svakoj fazi imati uporabnu dozvolu. Ing. Macan nam je otkrio da je upravo složenost rekonstrukcije dubrovačke zračne luke potaknula kvalitetniju definiciju složene građevine u izmjenama i dopunama Zakona o gradnji iz 2004. i Zakona o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. godine.

Sve je dakle započelo 2003. kada je uprava, kojoj je na čelu bio ondašnji direktor Tonči Peović (sadašnji direktor Zračne luke Zagreb), odlučila da se projekti rekonstrukcije povjere istom projektantskom timu koji je bio uključen i u obnovu od ratnih stradanja 1993.-1998. U izradu Programske studije razvoja uključen je Arhitektonski biro Ante Kuzmanić d.o.o. iz Splita jer je upravo Ante Kuzmanić, dipl. ing. arh., iz projektnog biroa Konstruktora (tvrtke koja je od početka obnavljala oštećene aerodromske zgrade) bio glavni projektant. U studiji su određene površinske zone i funkcije zračne luke sa svim potrebnim sadržajima. Uslijedilo je čak šest raznovrsnih revizija i nakon toga je izrađen idejni i glavni projekt te dobivena načelna građevinska dozvola. Valja istaknuti da je sadržaj prijašnje rekonstrukcije uglavnom bio obnavljanje funkcije i poboljšanje izgleda, a da zgrade nisu bile konstrukcijski usklađene sa zahtjevima IX. potresne zone u kojoj se nalazi dubrovačko područje nakon početka gradnje zračne luke. To je, dakako, usklađeno novim projektom.

Formiran je tako plan izgradnje Zračne luke Dubrovnik za razdoblje 2005.- 2011. u pet faza. U prvoj je predviđeno rušenje zgrade A (prve istočne zgrade zračne luke) i gradnja nove koja će nakon kompletne izgradnje postati sortirnica prtljage. U drugoj je izgrađen dio tunela (T) do određenog stupnja gotovosti, a u trećoj fazi, koja je upravo u tijeku, rekonstruira se zgrada B i privodi konačnoj namjeni dio tunela T. U četvrtoj će se fazi ukloniti zgrada C, a u petoj će se fazi izgraditi nova zgrada C i privesti konačnoj namjeni preostali dio tunela.

Prva se faza počela graditi u lipnju 2005. i završena je sljedeće godine te puštena u promet 19. prosinca 2006. Nedugo potom okončana je i druga faza (gradnja tunela). a radove je izvodio GP Dubrovnik. Vrijednost građevinskih i obrtničkih radova stajala je približno šezdesetak milijuna kuna, ali u to nije uključeno opremanje interijera i specijalistička oprema, poput, primjerice, trakastih transportera prtljage i sl. Cijena je građenja bila prilično niska, 870 eura po četvornom metru.

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali