Ulaz za korisnike

Gradnja novoga trajektnog terminala u Zadru

|
Gradnja novoga trajektnog terminala u Zadru
 
Gradnja novoga trajektnog terminala u Zadru
U Zadru se, uz postojeću teretnu luku Gaženica, gradi nova velika trajektna luka.

Lučke obalne građevine i prateća infrastruktura uglavnom će se graditi na velikom platou nastalom nasipavanjem plitkoga obalnog mora, a kada bude završena ta će luka biti uz splitsku naša najveća i najsuvremenija trajektna luka, uostalom jedina novoizgrađena te nastala planski i namjenski.

Moramo odmah istaknuti da smo svojedobno (Građevinar 2./2004.), kada smo pisali o preoblikovanju obale na vrhu zadarskoga Poluotoka, pisali i o namjerama za gradnju nove trajektne luke Gaženica. Tamo su se onda obavljali početni radovi i nasipavala obala. Čak smo to i fotografirali. No u međuvremenu se mnogo toga promijenilo.

Razvoj lučkoga prometa u Zadru

Šire je zadarsko područje naseljeno još u pradavno doba jer su tragovi naseljenosti pronađeni iz starijega kamenog doba, a iz neolitika su pronađeni tragovi ljudskih naseobina koje su bile na rubnim gradskim područjima (Arbanasi i Puntamika). Prije ilirskih plemena na tom je prostoru živio pradavni mediteranski narod iz čijeg predindoeuropskog jezika možda potječe i naziv naselja, vjerojatno povezan s nekim hidrografskim pojmom – Jader, Jadra ili Jadera koji su poslije i drugi preuzeli.

Ilirsko je naselje na mjestu stare gradske jezgre nastalo u 9. st. pr. Kr., a u 7. i 6. st. pr. Kr. značajno je središte ilirskih Liburna kojima je zadarska luka bila sigurno sidrište i polazište za trgovačka putovanja. U 2. st. pr. Kr. zadarsko područje postupno i sustavno osvajaju Rimljani, a drži se da je koloniju rimskih građana (Colonia Julia Jader) osnovao 48. pr. Kr. slavni Julije Cezar. Zadar su uglavnom naselili isluženi rimski vojnici koji su uz grad imali zemlju za obrađivanje.

Jader je bio uređen prema načelima rimskog urbanizma s uzdužnim i poprečnim ulicama koje su stvarale pravilnu mrežu gradskih komunikacija. U njemu su bile izgrađene mnoge javne zgrade i hramovi, a bio je zaštićen zidinama koje su bile ojačane jakim kulama. Između ostalog imao je i javni vodovod s vodom dovedenom iz 40 km udaljenoga Vranskog jezera.

Temelj zadarskoga razvoja i moći bila je njegova zaštićena luka u uskoj i duboko usječenoj uvali Jazine, smještenoj između Poluotoka i kopna te okrenutoj prema sjeverozapadu. Ta je luka stoljećima bila siguran zaklon i nezaobilazna postaja na plovidbi uzduž jadranske obale.

O plovidbi na zadarskom području iz rimskoga doba nema mnogo spomena, ali se vjeruje da je zadarska luka bila povezana s nastankom hrvatskoga pomorstva još u doba kneza Branimira (9. st.). Najstariji pisani povijesni trag o zadarskoj luci sačuvan je u bečkom Pomorskom muzeju i potječe iz 12. st. Zna se da se luka zatvarala lancima i da su ih križari razbili 1202. u IV. križarskom ratu kada su Zadar zauzeli i poharali. Od tada se vode i stalne borbe oko tih lanaca. Putovi prema luci su se popločavali od 1289., a do nje su vodila četvora vrata koja su se podizala lancima.

Pravo je prijevoza u gradskoj luci pripadalo komuni koja ga je svake godine davala u zakup. Zakupnik bi ga davao u podzakup zadarskim građanima koji su svojim lađicama prevozili ljude i teret te ubirali određenu pristojbu, a u zadarskom se arhivu čuvaju podaci o pristojbi iz 1300. godine. Iz tog doba potječu i čuveni zadarski barkajoli koji su s jedne na drugu obalu luke prevozili ljude i teret jer je i njihova obrtnička djelatnost također bila monopol zadarske komune. Sačuvane su i knjige s kartama gdje su naznačene ture koje su barkajoli vozili. Zanimljivo da oni i danas postoje i da prevoze ljude na liniji između Liburnske obale i lukobrana.

Ipak taj je grad u pomorskoj povijesti najpoznatiji po Zadarskim astronomskim tablicama odnosno Kalendaru Sv. Krševana koji je 1964. pronađen u Oxfordu. Tablice su povezane s komputskim računom (točnim proračunom prolaska Sunca kroz proljetnu ravnodnevnicu) i određivanjem Uskrsa, što je dugo vremena bila privilegija aleksandrijskih biskupa.

Zapravo za tablice, koje su zbunjujuće precizne s obzirom na vrijeme nastanka (1291. ili 1293.), nema veće zasluge zadarsko pomorstvo, ali ima benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (osnovan 986.) u kojem je djelovao skriptorij i gdje su stvarani, prikupljani i prepisivani mnogi rukopisi. Dio je izvornoga teksta vjerojatno nastao u Španjolskoj ili na Siciliji (to se zaključuje prema meridijanskoj visini Sunca i dnevnim vrijednostima deklinacije koji upućuju na 37,5 zemljopisnu širinu), ali je u zadarskom skriptoriju tekst dopunjen kalendarskim dijelom koji se odnosi na Zadar i njegove svetkovine (Sv. Krševan, Sv. Anastazija, Sv. Zoilo...). U tablicama su i Mjesečeve mijene i šifre za izračun pojedinih datuma. Često se ističe kako se prema tim tablicama, da su bile dostupne, Amerika mogla umjesto 1492. otkriti i 150 godina prije. Taj je spis posebno važan za našu kulturu i znanost (primjerice, prvi su put u Hrvatskoj uporabljena arapska slova), a nalazi se u Bodleianskoj knjižnici u Oxfordu. Zna se da je redovnik Mihovil početkom 14. st. taj rukopis odnio u Avignon, a potom je preko francuskog samostana Mons Tumba završio u Oxfordu.

Zadrani i stanovništvo koje mu gravitira, posebno ono s otoka, oduvijek su bili okrenuti moru i pomorstvu. Nisu međutim, poput drugih gradova, imali mogućnost stjecanja pomorskog obrazovanja, pa je prvu pomorsku školu osnovala tek od carska Austrija 1850. i djelovala je samo petnaestak godina. Sadašnja je Pomorska škola utemeljena 1957., nedugo nakon što je osnovan današnji najveći hrvatski brodski prijevoznik – Tankerska plovidba Zadar.

Zapravo je Zadar kao pomorska luka u posljednja dva stoljeća gubio značaj jer je nakon uvođenja parobroda i gradnjom sve većih brodova njegova plitka gradska luka bila premala, pa se teretni promet okrenuo prema drugim hrvatskim lukama, ponajprije Rijeci, Splitu i Šibeniku. Tome je ujedno pridonijela i činjenica da je Zadar između dva svjetska rata bio pod talijanskom vlašću koja se nije mnogo brinula o njegovoj pomorskoj orijentaciji i prometnoj povezanosti.

No velika se prometna izoliranost Zadra počela mijenjati u šezdesetim godinama prošlog stoljeća kada je Zadar najprije cestovno povezan s drugim jadranskim gradovima (1959.), željezničkom prugom s Kninom (1966.) i gradnjom zračne luke (1969.). U to je doba, koje je iznimno važno za daljnji razvoj grada, uređena i teretna, dijelom i putnička luka Gaženica, jugoistočno od grada i pokraj rubnoga gradskog naselja Arbanasi, nazvanog tako jer su se tu početkom 18. st. naselili izbjegli Albanci. Luka ima gatove (terminale) koji služe za pretovar tekućih tereta i opskrbu naftnih platforma te pretovar rasutih tereta (žitarica), južnoga voća, generalnog tereta, cementa, drva i kontejnera.

U staroj je gradskoj luci ujedno znatno pojačan trajektni promet s obližnjim otocima.

Ipak i tu je bilo mnogo problema, posebno pojavom tzv. kruzera, glomaznih putničkih brodova koji su Zadru kao gradu izrazite turističke orijentacije bili vrlo važni, a koji zapravo nisu imali gdje pristajati. Zbog toga je i dograđena obala na rubu poluotoka, a tom su se prigodom počele graditi i sada već slavne "morske orgulje", o čemu smo i govorili u spomenutom članku. Sada Gradska luka ima 9 vezova i uz nju (na Istarskoj obali) mogu pristati brodovi do dužine od 200 m i s gazom od 8 m, a na ostalim dijelovima brodovi od 50 do 70 m i gazom do 7 m.

No već se tada znalo da to nije pravo rješenje za problem putničkog prometa u staroj gradskoj luci koja je bila zakrčena vozilima što su čekala na ukrcaj ili se ukrcavala i iskrcavala iz brojnih trajekata. Primjerice trajektna linija Zadar – Preko po broju je prevezenih putnika prva na Jadranu. Gužve su pojačavale i trajektne veze Zadra s najbližom talijanskom lukom Anconom. Tu i nije bio problem u broju putnika i vozila, koliko u organizaciji prometa i zatvaranju dijela obale zbog carinske i policijskih pograničnih poslova.

Rješenje se tih prometnih problema Zadra dugo tražilo i u to su bili uključeni stručnjaci različitih struka. Dugo se vremena govorilo kako bi novu trajektnu luku trebalo graditi u gradskom predjelu Kolovare, na dijelu između povijesnih bastiona i gradske bolnice, čime bi se prometni problemi grada možda bili i povećali. Ipak prije dvadesetak godina prevladala je ideja da novu trajektnu luku u Zadru valja graditi u luci Gaženica.

Izvor: Časopis Građevinar

Pripreme za projektiranje i gradnju

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali

  • Zadarska luka Garežnica

    Zadarska luka Garežnica