Ulaz za korisnike

Gradnja vjetroelektrana iz džepova građana

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

ZAGREB - Početkom jeseni će 2,1 milijun HEP-ovih potrošača, od čega oko 1,9 milijuna kućanstava, s računima za struju početi plaćati i doprinos za buduću gradnju obnovljivih izvora energije, prije svega vjetroelektrana.

Naknada, koju će prikupljati HEP putem svojih računa, ići će u Fond za obnovljive izvore energije, a iznosit će pola lipe po svakom potrošenom kilovatsatu struje, odnosno oko 15 do najviše 20 kuna godišnje po kućanstvu. Naime, prosječna potrošnja struje u hrvatskim kućanstvima iznosi oko 220 kilovatsati mjesečno, što znači da bi se za novu naknadu plaćalo oko 14 kuna godišnje. Fond će, međutim, od »simboličnih« naknada naplaćenih od svih potrošača dobivati ukupno oko milijardu kuna godišnje.

Male količine energije Doprinos ne bi trebao pokvariti budžete hrvatskih kućanstava, no sporno je pitanje zbog čega hrvatski potrošači moraju sudjelovati u gradnji nečeg što je isključivo privatna investicija. Vjetroelektrane, naime, grade privatna poduzeća, koja zatim s HEP-om sklapaju ugovore o distribuciji električne energije koju su proizvele. Službeni odgovor na to pitanje jučer nismo uspjeli doznati, no kako se može neslužbeno čuti, riječ je o državnom »zajedničkom interesu«. Konačno, napominju upućeni, hrvatski su građani doprinosima gradili i HEP te ostala poduzeća. Trenutačno Hrvatska od svojih vjetroelektrana dobiva minornu količinu električne energije. Paške vjetroelektrane, čija je gradnja koštala 6,5 milijuna eura, u mogućnosti su proizvoditi oko 15 milijuna kilovatsati godišnje, dok Hrvatska troši ukupno oko 13 milijardi kilovatsati. Strategija je, međutim, do 2010. godine od njih dobivati 220 milijuna kilovatsati struje godišnje, a do 2030. godine 1,6 milijardi kilovatsati. To će, dakako, opet biti zanemarivo u odnosu na hrvatske rastuće potrebe. Trenutačno samo kućanstva trebaju oko 5,5 milijardi kilovatsati godišnje.

Trideset mogućih lokacija Proizvodnja struje u vjetroelektranama, pa dakako i njena konačna cijena za potrošače, skuplja je od proizvodnje električne energije na »konvencionalne« načine. Dok proizvodnja jednog kilovatsata na konvencionalan način u Europi košta između dva i pet eurocenti, cijena proizvodnje u vjetroelektranama ovisi o brzini vjetra. Deset posto veća brzina znači trideset posto veću proizvodnju, pa tako primjerice Švedska jedan kilovatsat u vjetroelektranama proizvede za pet do šest eurocenti, a Novi Zeland za samo 2,5 eurocenti. Unatoč zabrani gradnje vjetroelektrana na obalnom pojasu i na otocima, koju je Ministarstvo zaštite okoliša i graditeljstva donijelo 2004. godine, potencijalni investitori neslužbeno odgovaraju da zabrana zapravo ne dotiče niti jednu od planiranih vjetroelektrana. Još uvijek se govori o trideset mogućih lokacija za vjetroelektrane, u koje bi se uložilo oko 350 milijuna eura. B. MRVOŠ PAVIĆ Izvor: www.GlasIstre.hr

Materijali