Ulaz za korisnike

Grijanje i pasivna kuća

|
Grijanje i pasivna kuća
 
Grijanje i pasivna kuća
Maksimalno opterećenje grijanja je kod pasivne kuće tako maleno, da je normalni dotok zraka kod umjerenog povećanja temperature, dostatan za pokrivanje toplinskih potreba

Arhitekt Rinhard Kunow je razmišljao kako bi svoje simpatije spram ekološki prihvatljivog i energetski osvještenog građenja mogao ralizirati u primjerenom i prihvatljivom obliku. Konačno se odlučio za gradnju pasivne kuće, jer je pokrivanje toplinskih potreba od maksimalnih 15 kWh/m2 mogao zadovoljiti sa solarnim rezervama i kontroliranim zračenjem stambenih prostorija.

Maksimalno opterećenje grijanja je kod pasivne kuće tako maleno, da je normalni dotok zraka kod umjerenog povećanja temperature, dostatan za pokrivanje toplinskih potreba. Ovaj arhitekt je tražio i našao odgovarajućeg partnera za svoj projekt, graditelja centralnog grijanja, D Herrmanna.

Usmjereni na regenerativne energije

Prije nego što se osamostalio, Dieter Herrmann je iza sebe već imao 25-godišnje poslovno iskustvo. Postojala je potreba, prije svega, za preuređivanjem starih postrojenja, odnosno njihovim prebacivanjem na modernija goriva, kao što su nafta i plin. Sa neprestano rastućom potražnjom i razvojem službe za odnose s mušterijama, broj zaposlenika je danas u njegovoj firmi narastao na 20. Cijene energenata, koje se konstantno povećavaju, potaknule su Hermanna u dijalogu s njegovim mušterijama, da se razgleda na tržištu regenerativnih energija. Pri tome je prvo naletio na malenu nišu komadnih i cijepanih drvenih otpadaka, koji su kod mušterija, usprkos nedostatnoj infrastrukturi ovih tehnoloških postrojenja, postajali sve više omiljeni. Zbog toga Herrmann instalira više postrojenja za sagorijevanje drva, nego za loživo ulje.

U izgradnji obiteljskih kuća snažno je porasla potražnja za ugradnjom uređaja toplinskih pumpi i postrojenja solarnog centralnog grijanja. Ovakve vrste grijanja imaju svoje mjesto tamo, gdje ljudima na raspolaganju još ne stoji zemni plin. U većini slučajeva odluka o konkretnom sistemu centralnog grijanja se ipak još uvijek, donosi vezano uz troškove investicije. Ovdje je sada izvođač radova u poziciji, mušterijama unaprijed izračunati, i to uz pomoć programa simulacije, koliko on u konačnici može uštedjeti na troškovima centralnog grijanja. Dok kod toplinske pumpe vrijeme amortizacije u povoljnom slučaju leži ispod deset godina, kod solarne termije bi se moralo računati sa većim vremenskim intervalom.

Kamin i toplinska pumpa

Izgradnjom i uređenjem pasivne kuće, svi uključeni suradnici stupili su na nepoznati teritorij. Prema shvaćanju njenog planera, kvalitativna razlika između kuće s niskom potrošnjom energije i pasivne kuće sastoji se u tome, da se nekontrolirani energetski gubici građevine i tehničke opreme u njoj, što je moguće više uklone. U slučaju pasivne kuće, za zadovoljavanje potrebe rezidualne, preostale topline od dva do tri kWh (pri temperaturama ispod minus deset stupnjeva) kao toplinski liferant, ponudila se toplinska pumpa.

Za pucketajuću “atmosferu” u području namjenjenom za stanovanje brine se kamin. Majstor centralnog grijanja pledirao je za ugradnju kaminskog uređaja toplinske snage od 10 kW, koja se do 20 posto sastoji od isijavajuće topline i do 80 posto od topline koja se može akumulirati. Toplina dobivena pomoću solarnih kolektora veličine 12 m 2, smještenih na krovu i toplina iz Pellettan-uređaja sprovedena je do 750-litarskog odbojnog spremnika. Pri tome je temperaturni nivo odmjeren tako, da je oduzimanje tople vode moguće u svakom trenutku. Uključivanje podešeno prema sistemu prednosti, daje sunčanoj energiji prvenstvo pred kaminom i peći na drva. Električna grijuća patrona uključivala se naknadno, samo kao rezerva.

Ulazak sunčevog zračenja, kao i interni toplinski dobici i kontrolirano zračenje stambenog prostora, brinu se za ugodnu klimu prostorija. Svježi zrak se predzagrijava u 40 metara dugačkoj i dva metra dubokoj u građevni jarak zakopanoj cijevi, od umjetnog materijala, koja fungira kao mjenjač zemljine topline. Predzagrijavanje svježeg zraka dešava se prije ulaska u kuću. Uređaj za ponovno dobivanje topline, koji iz ispušnog zraka prije njegovog izlaska iz kuće, izvlači najveći dio topline, omogućava da temperatura zraka dalje raste. Ovime se ostvaruje stupanj djelotvornosti i učinkovitosti od 90 posto.

Regulacija izaziva poteškoće

Kod toplinsko-tehničkih proračuna za dokazivanje parametara potrebe topline proizvedene od centralnog grijanja i godišnje energetske potrebe, postale su jasne granice konvencionalnih proračunskih programa. Predložena konstruktivna rješenja stvorila su osnovicu za kasniji doprinos u poslu graditelja centralnog grijanja. Klasični instalater centralnog grijanja je naviknut raditi sa velikim spremnikom i grijaćim tijelima - radijatorima. U slučaju pasivne kuće, uređaj za provjetravanje probija se u centar pažnje.

Ovdje se znanja i iskustva s tog područja jako dobro isplate. Za majstora kontrolirana ventilacija stambenog prostora, nije nikakva nepoznanica. On ju je već instalirao u zgradi svojeg poduzeća i u različitim niskoenergetskim kućama. “Velike probleme pripremila nam je samo tematika regulacije. Ovdje smo morali pronaći regulaciju, sa kojom smo mogli povezati komponente različitih proizvođača.”

Nivo potrošnje, koji propisuje Odredba o štednji energije, a koja je stupila na snagu, nije daleko od pasivne kuće. No ipak, za gradnju takvih kuća, potrebno je da arhtekti prionu učenju novih stvari. Na kraju je potreban i određeni osjećaj za to, što nam kućna tehnologija za postizanje takvog nivoa, može pružiti. U rukama arhitekata se nalazi mogućnost, da graditelje kuća uvjere u mogućnosti koje pruža pasivna kuća.

Materijali