Ulaz za korisnike

Grijanje na ulje

|
Grijanje na ulje
 
Grijanje na ulje
U doba općenitog smanjenja kupovine proizvođači grijaće tehnike moraju zadovoljiti visoke zahtjeve koji su pred njih postavljeni: da su njihovi proizvodi ekološki i da troše što manje energije.

Uljna niskotemperaturna tehnika doseže prosječne korisnosti od cca 92,5%. Treba obratiti pažnju i na to da kod izmjene grijaćeg kotla treba sanirati i dimnjak, i to ugradnjom kamina od plemenitog čelika. Često se zanemaruju troškovi montaže uređaja i troškovi za spremnik tople vode budući da su oni, neovisno o dotičnom konceptu, skoro isti. Kod uljne kondenzacijske tehnike dosežu se korisnosti od cca 101%. Osim dodatne mogućnosti uštede energije, ušteda troškova može se u pravilu ostvariti instalacijom sustava za ispušne plinove od plastičnih cijevi kod sanacije dimnjaka za razliku od niskotemperaturne tehnike. Treba uzeti u obzir i veće troškove kod investicije u kotao za kondenzacijsku tehniku. U prosjeku se radi o 1.500 eura, a u ekstremnim slučajevima čak i do 3.000 eura.

Agresivne kiseline

Razlog za tako znatno veći trošak je najvećim dijelom u svojstvima loživog ulja. U usporedbi sa zemnim plinom, loživo ulje sadržava relativno mnogo sumpora, iz čega za kondenzat proizlaze pH-vrijednosti od 2 do 3. Prema tim agresivnim kiselinama stvarno rezistentni materijali su umjetni materijali (plastike) ili keramika. Izmjenjivači topline od umjetnog materijala moraju zbog relativno lošeg prijelaza topline imati veliku površinu da bi ostvarili željeni kondenzacijski efekt. Keramički materijali su kao i prije jako skupi i problematičniji kod obrade od drugih materijala.

I plemeniti čelici otporni na koroziju, koji u usporedbi s izmjenjivačima topline od umjetnog materijala ili keramike imaju prednosti kod prijenosa topline, cijene materijala i mogućnostima obrade, imaju nedostatak koji se ne može zanemariti, u odnosu na metalno ispiranje koje je izazvano kiselinom. Utvrđene su granične vrijednosti za uvođenje iona teških metala u otpadne vode kojih se treba pridržavati, no kod korištenja konvencionalnih kvaliteta loživih ulja moglo bi doći do poteškoća.

Alternativu nude loživa ulja siromašna sumporom, pri čijoj se primjeni znatno reduciraju metalna ispiranja. U tom slučaju također nije potrebna ni neutralizacija kondenzata.

Amortizacija uređaja

To što nema kondenzacije dimnih plinova u dijelu izmjenjivača topline uređaja za grijanje kao i kod istodobne, maksimalno moguće redukcije temperature ispušnih plinova, dolazimo do takozvane tehnike korištenja zaostale topline. S korisnošću od cca 98% može se ostvariti za razliku od niskotemperaturne tehnike dodatnih 5,5% energetskog doprinosa.

Lošija energetska bilanca od cca 3% u odnosu na uređaj kondenzacijske tehnike relativizira se kod promatranja investicijskih troškova u korist tehnike korištenja zaostale topline. Pri tome je odlučujuće ne samo da se može upotrijebiti, što se troškova tiče, povoljniji uređaj za ispušne plinove od umjetnog materijala, nego i da se – u usporedbi sa, što se pogona tiče, sigurnim uljnim uređajem kondenzacijske tehnike – prije svega mora potrošiti znatno manje novca za izmjenjivač topline. Ako krajnji korisnik investira u korištenje zaostale topline, uređaj se amortizira u usporedbi s niskotemperaturnim uređajem nakon cca 7,5 godina.

Kod uređaja za kondenzacijsku tehniku bilanca izgleda znatno lošije. Vrijeme amortizacije ovdje iznosi cca 15 godina, pri čemu se dodatno treba postaviti pitanje hoće li uređaj za grijanje doseći bez problema taj visoki životni vijek. I sa stajališta ekologije ostaje pitanje ispiranja teških metala kod korištenja plemenitih čelika u kondenzirajućem području uređaja i njihovo djelovanje na okoliš.

www.masmedia.hr

Materijali