Ulaz za korisnike

Grijanje zgrada i zagrijavanje pitke vode

|
Grijanje zgrada i zagrijavanje pitke vode
 
Grijanje zgrada i zagrijavanje pitke vode
Grijanje zgrada i zagrijavanje pitke vode

Zadatak grijanja zgrade jeste stvaranje i održavanje ugodne klime u prostorijama. Najmanja temperatura zraka u prostoriji mora odgovarati zahtjevima korisnika. Temperature prostorije kreću se u ovisnosti o stupnju korištenja zagrijavane prostorije od 15 do 24°C, ali se naravno mogu podešavati prema potrebi. Grijanje zgrade doprinosi i trajnom održavanju zgrade, jer smanjuje građevinsko fizikalna oštećenja omotača zgrade.

U najnovijoj prošlosti su se u novim Saveznim državama koristile uglavnom pojedinačne peći, kako u više-obiteljskim, tako i u jedno-obiteljskim i dvo-obiteljskim kućama, koje su se uglavnom zagrijavale briketima smeđeg uglja, ili su imale centralno grijanje, zagrijavano smeđim ili , kamenim ugljenom i koksom. Od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća počelo se za centralno grijanje sve više koristiti loživo ulje te zemni plin. Jedno-obiteljske i dvo-obiteljske kuće, kao i kuće u nizu bile su priključene na mjesno odnosno daljinsko grijanje u manjoj mjeri.

Aktualni su rašireni sistemi grijanje:

  • u više-obiteljskim kućama mjesna i daljinska opskrba toplinom na bazi loživog ulja i plina, ali i ugljena centralno grijanje zgrada na bazi loživog ulja i plina i centralno grijanje stanova na bazi plina (etažno grijanje)
  • u jedno-obiteljskim, dvo-obiteljskim kućama i kućama u nizu centralno grijanje na bazi plina i loživog ulja, pri čemu postoje svakako i razvojne šanse za mjesnu i daljinsku opskrbu toplinom

    Zagrijavanje pojedinačnim pećima u starijim tipovima zgrada je upravo s aspekta poboljšanja komfora te iz ekoloških razloga potpuno potisnuto.

    U poboljšanje komfora u stambenom području spada i potpuna opskrba zagrijanom pitkom vodom. Rasprostranjeno je spajanje zagrijavanja pitke vode i opskrbe toplinom za grijanje.

    Kod proizvodnje topline sagorijevaju energenti (izvori energije), koji opterećuju okoliš štetnim tvarima i plinovima relevantnim za klimu. S jedne strane se mjerama na omotaču zgrade(toplinska zaštita) može smanjiti potrošnja topline grijanja, pri čemu se smanjuje i količina energenata.

    S druge strane tehnika postrojenja uključujući i proizvodnju topline s visokim stupnjem iskorištenosti (učinkovito iskorištenje energenata) pridonosi smanjenju uporabe energenata te uz odgovarajući izbor energenata vodi ka smanjenju emisije.

    Minimalna emisija postiže se sveobuhvatnim korištenjem obnovljivih energija u vidu djelomične opskrbe, te je uglavnom povezana s tradicionalnom tehnikom postrojenja.

    Neposrednu vezu s energetski štedljivim građenjem i izvođenjem uređaja za grijanje i zagrijavanje pitke vode imaju sljedeće odredbe:

  • zakon o uštedi energije u zgradama
  • modificirani pravilnik o energetski štedljivoj toplinskoj zaštiti i energetski štedljivoj tehnici postrojenja u zgradama.
  • pravilnik o obračunu troškova grijanja i tople vode u ovisnosti o potrošnji

    Opskrba toplinom jedno-obiteljskih i dvo-obiteljskih kuća

    Standardna oprema za opskrbu toplinom kod jedno-obiteljskih i dvo-obiteljskih kuća jesu kotlovi centralnog grijanja. Razvoj se kretao od onih konvencionalnih standardnih kotlova s visokim temperaturama medija za grijanje i ispušnih plinova, preko kotlova s niskim temperaturama pa sve do plinskih i uljnih kotlova s visokom ogrjevnom moći.

    Konvencionalni kotlovi imaju konstantne temperature vode kotla od ca.80 do° 90° C. Temperatura medija za loženje snižavala se na potrebnu nižu vrijednost dodavanjem povratnog hoda. Temperature plina kretale su se od 160 do 240°C. Tim visokim temperaturama se sprečavala pojava korozije kotla uslijed kondenzacije vodene pare iz ispušnih plinova.

    Razvoj nisko temperaturnih kotlova uslijedio je kako bi se povećao stupanj iskorištenosti ¹ kotla za centralno grijanje, odnosno da bi se smanjili toplinski gubici. Kotlovi su imali maksimalne temperature vode od 75°C pa sve do 40°C i niže. Prednost su niže temperature ispušnih plinova, a time i manji toplinski gubici odnosno gubici ispušnih plinova, smanjeni gubici zračenjem i konvekcijom te povećan stupanj iskorištenosti od 90 do 95 %.

    Stupanj iskorištenosti kotla jedva da se mogao poboljšati. Dalje povećanje moglo se realizirati samo iskorištenjem topline vodene pare iz ispušnih plinova. Kotlovi s ogrjevnom moći nastali na osnovu takve tehnologije postižu stupanj iskorištenosti i do 100% u pogledu vrijednosti grijanja. Vrijednost sagorijevanja (ogrjevna moć) veća je od vrijednosti grijanja za doprinos topline pare iz vode koju sadrže ispušni plinovi.

    Kod kotlova s ogrjevnom moći čija temperatura ispušnih plinova leži ispod 40°C više pozornosti treba posvetiti izvedbi dimnjaka(plemeniti čelik, keramika), kako bi se što bolje i bez štete izvodio kondenzat. Za održanje funkcije i pogonsku sigurnost uređaja za grijanje neophodno je međusobno uskladiti generator topline i uređaj izlaznih plinova. Naročito ukoliko je planirana sanacija odnosno preuređenje postojećeg stanja preporučuje se savjetovanje sa stručnim projektantom i nadležnim dimnjačarom.

    Troškovi dimnjaka mogu se smanjiti postavljanjem kotla kao krovnog centralnog grijanja. Kod jedno-obiteljskih i dvo-obiteljskih kuća treba razmisliti i odlučiti se između centralne opskrbe i opskrbe po stanovima. U pravilu se prednost daje centralnoj opskrbi.

    Energetski gubici kod pogona kotla jesu prije svega gubici ispušnih/izlaznih plinova, toplinski gubici iz dijelova uređaja te gubici pripravnosti. Povećani gubici javljaju se i kod standardnih kotlova (konvencionalni generatori topline) prije svega u području djelomičnog opterećenja, u kojem nisko temperaturni kotlovi i kotlovi s ogrjevnom moći pokazuju najveći stupanj iskorištenosti od 100%

    Instaliranje kotla kao stojećeg, stabilnog uređaja ili na zid ovješenog protočnog bojlera je osim energetskog aspekta i pitanje potrebe za prostorom.

    Moderni kotlovi centralnog grijanja koriste kao energente loživo ulje i plin, kotlovi s ogrjevnom moći pretežno zemni plin. Kod uporabe ukapljenog plina mogu se očekivati visoki troškovi potrošnje. Iz tog razloga se kod uporabe ukapljenog plina preporučuje analiza ekonomičnosti, koju obično izvodi projektant ili izvođač radova.

    Kotlovi centralnog grijanja na loživo ulje ne postižu godišnji stupanj iskorištenosti plinskih kotlova. Prednosti u odnosu na plin mogu nastati kupnjom loživog ulja u povoljnom razdoblju godine. U obzir treba svakako uzeti povećane troškove spremnika loživog ulja (troškovi, potreban prostor, održavanje i slično) i njihovo postavljanje (neophodnost sabirnih/prihvatnih posuda). I ovdje donošenje odluke ovisi o analizi ekonomičnosti.

    Kod mjesne i daljinske topline velike troškove pripreme topline zahtijevaju polaganje mreže i kućni priključci. Kao kod više-obiteljskih kuća bi se moglo i kod jedno-obiteljskih i dvo-obiteljskih kuća instalirati za jedno zatvoreno područje primopredajne/kolaudacijske stanice, iz kojih bi se vršila cjenovno povoljna raspodjela. I tu je preporučljiva prethodna izrada analize ekonomičnosti.

  • Materijali