Ulaz za korisnike

Hamburška enklava za bogate

|
Hamburška enklava za bogate
 
Hamburška enklava za bogate
Hamburška enklava za bogate

Na spomen nove, spektakularne zgrade hamburške filharmonije, Elbphilharmonie, umjesto oduševljenjem, stanovnici Hamburga najčešće reagiraju mrštenjem i neprikrivenim nezadovoljstvom usmjerenim na gradske vlasti. Zamjeraju im što na tu ”ekshibiciju” troše silne novce iz proračuna dok se na drugim gradskim projektima upravo zbog gradnje Filharmonije štedi. Prije par godina raspoloženje građana je bilo poprilično drugačije.

Kada je u travnju 2007. godine na staro lučko skladište uz rijeku Labu (njemački Elbe – otud naziv Filharmonije) svečano postavljen kamen temeljac, vjerovali su da će tim atraktivnim projektom švicarskih arhitekata Herzog & de Meuron Hamburg dobiti upečatljiv simbol, kojim se objedinjuje lučka tradicija i imidž suvremenoga grada, i koji će masovno privlačiti turiste, a time i slijevati novce u grad. Ukratko, nadali su se Bilbao efektu. Elbphilharmonie nije izgubila taj potencijal, ali su se u međuvremenu toliko povećali troškovi izgradnje i produljili rokovi završetka, da su građani izgubili strpljenje. Tako da je od početne podrške projektu, Elbphilharmonie postala mjestom protesta protiv rasipnosti.

Filharmonija je trebala biti dovršena u rujnu 2010. godine i stajati ukupno 241 milijun eura, a sada se više nitko ne usudi odrediti točan datum otvorenja, već se govori o tome da će to ”vjerojatno” biti 2013. godine i da će koštati oko 450 milijuna eura. Zbog negativnog imidža koji je tim kašnjenjem i povećanjem budžeta zadobila, teže je privući nove sponzore koji bi ublažili trošak. No, gradnja je uveliko uznapredovala i već je sada dojam koji ostavlja uživo i izbliza onakav na kakav su računali gradski planeri kada su je odlučili sagraditi. U dijelu starog skladišta će biti garaže, poviše kojih je na visini od 37 metara terasa s pogledom na luku i grad, s ugostiteljskim sadržajima, a u novom, staklenom dijelu će biti dvije koncertne dvorane, hotel i 45 luksuznih stanova.

Elbphilharmonie je najveća i najpoznatija investicija u okviru HafenCityja (Lučki grad), milijardskog projekta preuređenja 157 hektara starog lučkog područja u potpuno novi predio između centra grada i rijeke Labe, na kojoj leži Hamburg i koja utječe u Sjeverno more. Takav zemljopisni položaj omogućio je Hamburgu da se razvije u najveću njemačku i treću najveću luku u Europi. Hamburg se ne odriče te svoje uloge, ali područje na kojem nastaje HafenCity je bio dio slobodne luke, a s opadanjem ekonomske važnosti slobodnih luka unutra Europske unije, hamburška je bescarinska lučka zona smanjena pa je tako veliko područje postalo slobodno za druge gradske planove. Prije deset godina je predstavljen taj ogromni projekt, koji slovi za najveći urbani razvojni projekt u Europi 21. stoljeća.

Kada se cijeli plan za HafenCity dovrši, što se planira između 2020. i 2030. godine, trebao bi udomiti 12.000 ljudi i još bi ih 40.000 tu trebalo raditi. Planeri se jako trude postići urbanu dinamiku, socijalnu interakciju i raznovrsnost unutar novoga gradskog područja kako im se ne bi dogodilo da to bude tek mjesto stanovanja i rada. Ako ništa drugo, svjesni su toga da kvaliteta urbanog života pospješuje urbanu političku ekonomiju. Zato su predvidjeli niz različitih sadržaja koji bi trebali privući različite stalne i povremene korisnike te zadovoljiti potrebe različitih društvenih skupina i životnih stilova.

Tu su ili će tek biti izgrađene kulturne ustanove, galerije, turistički centar, trgovački i ugostiteljski sadržaji, novi fakultet arhitekture i urbanog planiranja, dom za umirovljenike, znanstveni centar, hoteli, akvarij, pristanište za kruzere, stanovi po različitim cijenama, čime bi se onda privukli stanari različite platežne moći… Ne grade se zone koje su isključivo za stanovanje ili isključivo za urede, već se svi sadržaji miješaju. Angažirali su i sociologa koji se brine za potrebe stanara i spona je između njih i investitora.

Prednost HafenCityja je što se radi o projektu u nastajanju – gradi se kvart po kvart po generalnom planu tvrtke ASTOC nizozemskog arhitekta i urbanista Keesa Christiaansea, poznatog po zagovaranju ideje ”miješanih zajednica” - tako da na stanovnicima nije tek da se prilagode zadanim uvjetima, već su tamo počeli živjeti dok još nije sve gotovo pa mogu utjecati na svoj okoliš.

Gradske službe koje su zadužene za razvoj HafenCityja posebno naglašavaju važnost javnog prostora, i to u tolikoj mjeri da to djeluje kao glavni marketinški adut projekta. Tako naglašavaju dostupnost javnog prostora svima u svako doba dana i noći, pa ističu da se tamo mogu odvijati političke, protestne ili bilo koje druge aktivnosti pa i prošnja. S obzirom da se prosjačenje sve više zabranjuje diljem svijeta, ”otvoreni poziv” HafenCityja prosjacima se može čitati i kao pozitivna poruka, a ne tek kao propaganda. Angažirali su i fotografe koji su mjesecima bilježili načine na koje građani koriste javni prostor.

To su uglavnom uobičajene aktivnosti kao sjedenje na terasastim trgovima s pogledom na rijeku, razni sportovi na otvorenome, bicikliranje, skejtanje i rolanje uz rijeku i tome slično. Mada je ostavljeno premalo slobodnog prostora duž rijeke, može se reći da su se potrudili oko javnih površina (trgova, parkova, terasa, igrališta… koji često nose nazive iz pomorske tradicije kao što je popularna Magellanova terasa ili Trg Vasco da Gama), ali koliko se taj javni prostor koristi, teško je iz prve ruke procijeniti u hladnim zimskim mjesecima. Domaće stanovništvo različito je raspoloženo prema HafenCityju – neki tvrde da su dobili kvalitetan novi gradski prostor, neki pak kažu da se radi o megalomanskom projektu kojim se tek zgrće novac i da tamo nemaju razloga ići.

Sada tamo živi oko 1,500 ljudi i radi još oko 6.000.. Dojam je, makar u zimskim mjesecima, da se ipak radi o enklavi za bogate, koja privlači jedino turiste kao u kakav arhitektonski zoološki park, ali još je prerano suditi koliki će u svojoj heterogenoj socijalnoj dimenziji HafenCity uspjeti kada bude u potpunosti zgotovljen.

Što se tiče arhitekture, HafenCity za sada nije naročito uzbudljiv. Izgradnja je uglavnom rezultat natječaja, a među autorima su i David Chipperfield, Richard Meier i Rem Koolhaas (Koolhaasova zgrada još nije izgrađena). Jedna od poznatijih zgrada je agresivni i luksuzni stambeni neboder Marco Polo, s najskupljim stanovima u HafenCityju, koji dostižu višemilijunske cijene u eurima.

Kada se jednom izgradi, Elbphilharmonie će zasigurno dominirati cijelim područjem pa se mnogi tješe da se za dvadeset godina više nitko neće sjećati koliko je koštala, jer je već sada– kažu – jasno da će grad dobiti svoj landmark i da će od toga profitirati.

Fotografije: Barbara Matejčić

pogledaj.to

Materijali