Ulaz za korisnike

Instalacija ukapljenog plina

|
Instalacija ukapljenog plina
 
Instalacija ukapljenog plina
Ukapljeni naftni plin ili propan-butan smjesa je plinova propana i butana, neotrovan je, bez boje i mirisa, a u slučaju nekontroliranog istjecanja, te u smjesi sa zrakom i izvorom paljenja, u zatvorenom prostoru može doći do eksplozije

Ukapljeni plinovi sastoje se od ugljikovodika s tri ili četiri ugljikova atoma (propan, butan). Oni postaju tekućine uz nešto više tlakove (od 0,7 do 1,7 MPa, ovisno o sastavu plina), tj.1,7 do 7,5 bar i pri temperaturi okoline (15°C),

Ogrjevna moć ukapljenih (propan-butan) plinova je oko 111.710 kg/m3. Ukapljeni plinovi iz rafinerija sadrže ugljikovodike olefinske grupe koji nisu zasićeni vodikom, pa su pogodniji za uporabu u kemijskoj industriji. Nasuprot tome, ukapljeni naftni plinovi dobiveni iz sirove nafte i prirodnog plina neposredno nakon eksploatacije sastavljeni su od ugljikovodika parafinske grupe (alkana) koji su zasićeni vodikom.

Njihova je upotreba više orijentirana na kućanstva, iako se i ukapljeni plin iz rafinerije može koristiti kao gorivo u kućanstvima i industriji. Ukapljeni naftni plin je ekološki pogodno gorivo zato što uz vrlo dobru ogrjevnu moć ima vrlo nizak stupanj zagađenja okoline u odnosu na goriva slične ogrjevne moći (benzin, lako plinsko ulje, loživo ulje itd).

Ukapljeni plin se distribuira u čeličnim bocama u kojima je plin u tekućem stanju, a do centara za punjenje boca transportira se kamionskim ili vagonskim cisternama. Punjenje spremnika za ukapljeni plin izvodi ovlašteni distributer opremljen potrebnom opremom za pretakanje i čišćenje s osposobljenom i ovlaštenom osobom za taj posao.

Pretakalište je izvedeno s dva cjevovoda, tako da jedan služi za priključivanje iz cisterne na plinsku fazu, a drugi na tekuću fazu. Cjevovod plinske faze mora sadržavati plinski ventil, ventil protiv prekoračenja protoka, sigurnosni ventil, manometar i odzračni ventil, a tekuća faza mora uz navedenu opremu sadržavati još i pokazivač smjera protoka.

Od ostale opreme pretakalište sadrži i priključne gibljive cijevi, kompresor (priključujemo ga na cjevovod plinske faze), pumpu (priključujemo je na cjevovod tekuće faze), električnu instalaciju i protupožarnu opremu.

Sigurnosna oprema

Sigurnosna oprema uz kompresor sastoji se od: zapornog ventila, četveroputnog ventila, filtra, odvajača kapljica, sigurnosnog ventila, a sigurnosna oprema za pretakanje pumpom sadrži: zaporni ventil, filtar, manometar, termometar, sigurnosni prestrujni ventil, obilazni vod.

Ukapljeni plin se pretače u stabilne spremnike različitih kapaciteta i oblika. Ti se spremnici pune ukapljenim plinom samo do određenog stupnja, prema formuli i propisanim tablicama. Sigurnosna oprema koju sadrži spremnik i priključne instalacije sadrži: ventil tekuće faze, ventil plinske faze, sigurnosne ventile, ventil za ispuštanje nečistoća, ventil protiv prekoračenja protoka, ventil za maksimalnu razinu tekućine, magnetni i mehanički pokazivač razine tekućine, manometar i termometar.

Mali nadzemni spremnici (do 10 m3) moraju biti udaljeni od svih objekata, granica susjednih zemljišta i cesta najmanje 5 m. Spremnici su atestirani od strane inspekcije posuda pod tlakom i u svemu odgovaraju Pravilniku o zapaljivim tekućinama i plinovima.

Za sprečavanje preljeva tekuće faze plina u prostor otparenog dijela koriste se mehanički, pneumatski i elektromagnetski uređaji, a ugrađuju se na dovod tekuće faze plina u isparivač, odnosno na izlaz plina iz isparivača.

Na instalaciju plinske faze ugrađuje se mjerno-redukcijska stanica koja sadrži: filtar, manometar, uređaj za redukciju tlaka, zaporni ventil, sigurnosni uređaj te mjerne instrumente. Tlak možemo reducirati u više stupnjeva. Redukcijska stanica LPG plina uglavnom se nalazi u sklopu isparivačke stanice. Isparivačko-redukcijska stanica mora biti udaljena najmanje 3 m od spremnika i 7,5 m od svih objekata.

Da bismo ukapljeni plin (smjesu propan-butan) mogli koristiti kao zamjenu za prirodni plin, a bez preinaka na postojećim trošilima, moramo ga u određenom omjeru miješati sa zrakom u uređaju za miješanje plina. Taj uređaj je sastavni dio isparivača redukcijske stanice.

Plinska faza propan-butana i zraka miješa se u omjeru 55% propana-butana i 45% zraka. U praksi se koriste niskotlačna miješališta koja sadrže: Venturijev injektor, filtar, protupovratni ventil, elektromagnetski ventil, tlačnu sklopku za uključivanje elektromagnetskog ventila, visokotlačni regulator tlaka, sapnicu s gibljivom cijevi, zaporne ventile na ulazu i izlazu te akumulacijski spremnik miješanog plina.

Pri projektiranju plinskih instalacija potrebno je pridržavati se zakonom propisanih mjera i tehničkih rješenja u smislu zaštite od požara i zaštite na radu.

Sustav zaštite od požara temelji se na sljedećim propisima, pravilnicima i standardima:

  • Zakon o zaštiti od požara NN br. 58/93

  • Pravilnik GPZ – 551 i 552 iz 1994., za kućne priključke

  • Pravilnik GPZ P I 600 te izmjene i dopune 1993., za unutarnje plinovode instalacije

  • Pravilnik GPZ 551 – 1994. i GPZ 552 – 1994.

  • Instalacija plina je izvedena prema navedenim pravilnicima i ne postoji mogućnost nekontroliranog ispuštanja plina prilikom normalne eksploatacije.

    Nakon montaže predviđena su ispitivanja koja moraju dati zadovoljavajuće rezultate. Dokument o rezultatima ispitivanja služi kao dokaz o kvaliteti.

  • Kvaliteta opreme potvrđuje se certifikatima i atestima proizvođača. U slučaju požara ili nekontroliranog propuštanja predviđena je mogućnost zatvaranja dotoka plina na početku priključka:

  • na ulaz u regulacijski mjerni sklop (izvan objekta)
  • ispred trošila.
  • Definiraju se zone opasnosti od eksplozije plina oko plinske mjerne regulacijske stanice i zapornih ventila.
  • Predviđena je ugradnja protupožarnih aparata.

    Prikaz opasnosti i štetnosti

    Kroz cjevovod prolazi plin u kapljevitom stanju pod tlakom do isparivačke stanice i u zatvorenom je sustavu. U normalnom radu nema ispuštanja plina iz sustava i ne postoji opasnost jer se plin otprema kontinuirano kroz cjevovod do pojedinih trošila. Sustav se sastoji od cjevovoda, isparivačke stanice, regulacijskog sklopa, mjernog sklopa i armature sa sigurnosnim elementima. Glavna opasnost od ukapljenog plina dolazi od njegove eksplozivnosti i lake zapaljivosti.

    Tijekom izvođenja radova i eksploatacije plinske instalacije, opasnosti i štetnosti mogu biti:

  • opasnost od povreda uslijed neprikladno postavljane opreme
  • u slučaju istjecanja plina u zatvoreni prostor, prilikom udisanja može doći do gušenja uslijed pomanjkanja kisika

  • glavna opasnost ukoliko bi došlo do loma ili propuštanja instalacije za vrijeme eksploatacije.

    Da do navedenih opasnosti uopće ne bi došlo, predviđene su sljedeće mjere i rješenja:

  • Sva ugrađena oprema bit će ispitana i imat će atestnu dokumentaciju.
  • Ispitivanje na nepropusnost obavlja se prije puštanja u pogon i o tome se sastavlja dokument.
  • Oprema će se postaviti prikladno i u normalnim okolnostima ne može doći do ozljeđivanja.
  • Mogućnost zatvaranja dotoka plina bit će ispred plinomjera i ispred trošila.
  • Sustav za opskrbu plinom opremit će se sigurnosnim elementima u skladu s pravilima struke i propisima.

    Primjer izbora spremnika

    Potrebe ukapljenog plina: QU = 120 kW (103.200 kcal/h)

    Donja ogrjevna moć ukapljenog plina: Hd = 102 250 kJ/m3 odnosno Hd = 46.055 kJ/kg

  • Gustoća ukapljenog plina pri 15°C,  = 2,220 kg/m3
  • Rezervoar za ukapljeni plin max V = 4,850 m3
  • Faktor punjenja spremnika 0,8 (80%)
  • Kapacitet rezervoara 2,220×4,850×0,8 = 8,613 kg
  • Mogućnost korištenja plina u jednom rezervoaru

    Isparivačka stanica

    Toplina isparavanja:

  • za butan: r = 96,4 kcal/kg
  • r = 403,608 kJ/kg
  • za propan: r = 107 kcal/kg
  • r = 447,988 kJ/kg

    Ukapljeni plin smjesa propan-butan plinova u omjeru 70% i 30%

  • r = 74,9+28,92 = 103,82 kcal/kg
  • r = 313,591+121,082 = 434,673 kJ/kg

    Potrebna količina energije za isparivač

  • Q = 103,82 (kcal/kg) × 9,38 (kg/h) = 973 (kcal/h) × 1,163×10-3 = 1,13 kW

    Zbog niskih temperatura u zimskom razdoblju, odabran je npr. električni suhi isparivač plina za proizvodnju12-24 kg/h pare i snage grijača 2 kW.

    Niskotlačna plinska instalacija:

    Radni tlak 20 do 100 mbar.

  • Prethodno se ispituje instalacija bez armature i bez spoja na plin. Ispitivanje se provodi zrakom s pretlakom p = 1 bar. Ispitno vrijeme 10 min.
  • Glavno ispitivanje provodi se zrakom ili inertnim plinom. Instalacija je s armaturom, a bez trošila. Ispitni tlak p = 110 mbar. Ispitno vrijeme 10 min. Sva ispitivanja potrebno je popratiti zapisnikom uz prisutnost nadzornog inženjera u skladu sa strukovnim propisima.

    Stavljanje u pogon priključaka izvodi se u skladu s pravilnikom GPZ-P 701.

  • Provjerava se je li priključak uspješno ispitan.
  • Osigurava se bezopasno odzračivanje u slobodnu atmosferu.

    Stavljanje u pogon instalacije:

  • Pregledavaju se instalacije od strane distributera
  • Provjera se je li uspješno izvršeno ispitivanje
  • Provjerava se jesu li svi ispusti (armature i čepovi) zatvoreni
  • Osigurava se ispiranje instalacije neometanim odlaskom smjese plina i zraka u atmosferu ili spaljivanjem na plameniku trošila. Prije toga potrebno je isključiti sve izvore zapaljenja
  • Provjeravaju se sva spojna mjesta da li propuštaju
  • Provodi se regulacija potrošnje plina na trošilima.

    Prilikom prijelaza plinovoda iznad kabela za struju, telefona i sl. potrebno je postaviti zaštitnu cijev uz prisutnost predstavnika distributera plina i nadzornog inženjera. Prodori plinovoda kroz zidove izvode se u zaštitnoj cijevi. Plinovod se ne smije polagati ispod kanalizacije.

    Cijevi plinskih vodova

    Sve čelične cijevi su crne bešavne cijevi prema DIN-u 2448 normalne debljine stijenke, kvalitete St 35 prema DIN-u 1700, s tehničkim uvjetima isporuke prema DIN-u 1629, odnosno iz materijala Č.1212 s tehničkim uvjetima izrade i isporuke prema HRN C.B2.071 ili bešavne čelične srednje teške navojne cijevi prema DIN 2440 kvalitete St 00, a s tehničkim uvjetima isporuke prema DIN-u 1629 odnosno prema HRN C.B5:225 materijal Č.0000 prema HRN C.B5.020. Ispitivanje cijevi na nepropusnost izvodi se ovisno o visini tlaka koji vlada u plinovodu. Za tlačno područje od 100 mbar vrijede propisi prema DVGW (TRGI) G 600.

    Antikorozivna zaštita nadzemnih dijelova cjevovoda i nosivih elemenata sastoji se od premaza temeljnom bojom (minijem) na prethodno očišćenu površinu od svih nečistoća do metalnog sjaja i od dva premaza zaštitne uljne boje (žute za cjevovod), a sive za nosive elemente cjevovoda i opremu.

    Izvor: www.masmedia.hr

  • Materijali