Ulaz za korisnike

Ispitivanje tlaka osnovnih vodova

|
Ispitivanje tlaka osnovnih vodova
 
Ispitivanje tlaka osnovnih vodova
Ispitivanje tlaka osnovnih vodova

Cjeloviti bi se vodovi trebali već prije ispunjavanja građevne jame podvrgnuti tlačnom ispitivanju. Provjeravanje uz pomoć kisika predstavlja u ovom slučaju troškovima povoljniju varijantu

Iako su svi su postojeći obrtnički vodovi za otpadne, izlazne vode trebali biti ispitani tijekom ove s obzirom na njihovu nepropusnost, a kod neispunjavanja kriterija nepropusnosti morali su biti sanirani. Ovaj zahtjev otvorio je sanitarnoj, toplinskoj i klima struci novo područje djelovanja, no do konkretnih pomaka još uvijek nije došlo.

Čak ni tijekom 2006 godine, priznata tehnička pravila o ispitivanju kriterija nepropusnosti vodova otpadnih voda nisu konkretno realizirana. Za propisima sukladno proširenje, promjenu i održavanje uređaja i postrojenja odgovoran je vlasnik te u određenom slučaju održavatelj. «Uređaji za odvodnjavanje ili drenažna postrojenja moraju se tako upravljati, da im se ne ugrožava ni ne utjeće na postojanost i funkcioniranje, da se na javna postrojenja za otpadne vode ne utjeće negativno, te da se isto tako ne pojavljuju nikakvi neugodni, opterečujući mirisi.»

Vremenski razmaci

Do kraja 2006. godine, svi su postojeći obrtnički vodovi za otpadne vode trebali biti provjereni i ispitani. No samo je jedan maleni dio tog područja zadataka izvršen. Isto je spomenuto i od strane za norme zadužene ustanove, u nacionalnoj DIN normi 1986, odlomak 30, gdje se još jednom podsjeća posebno na obrtnom području stručne pogone, na već postojeće pravne razloge i osnovice za ovo ispitivanje.

U staroj je DIN normi 1986, odlomak 3, isto tako skrenuta pažnja na promjene i zahtjeve za ispitivanjem propuštanja vodova otpadnih voda. Ovo se također odrazilo i na novonastaloj DIN normi 12056, odlomak 1, gotovo u svakom njenom detalju. Vrsta i način provođenja ispitivanja navodi se u do najmanje pojedinosti u europskoj DIN normi 1610. Kada se mora izvršiti svaka pojedinačna i ponovljena inspekcija, utvrđeno je i fiksirano u jasnom vremenskom spektru nacionalne norme DIN 1986, odlomak 30, 2003. U normi DIN 1610 utvrđeni su kriteriji ispitivanja i provjere, koji se u osnovi moraju realizirati prilikom postavljanja novih instalacija. Ovi kriteriji trebaju garantirati sigurno funkcioniranje postrojenja za odvodnjavanje, drenažu, bez da se još dodatno stvara utjecaj na građevni tijek izgradnje cjelokupnog postrojenja. Za ispitivanje, na raspolaganju stoje dva različita postupka, ispitivanje zrakom ili ispitivanje vodom.

Ispitivanje pomoću zraka

Postupak ispitivanja sa zrakom ovdje predstavlja brži i troškovima povoljniji proces, te mu se praktički daje prednost pred vodenim tlačnim ispitivanjem. No i ovdje norma također dozvoljava otvaranje «rupe u zakonu» i omogućava realizaciju ispitivanja sa vodom, kada tlačno ispitivanje zrakom provedeno dva puta, ne postigne nikakve rezultate. Cjeloviti bi se vodovi trebali već prije ispunjavanja građevne jame podvrgnuti tlačnom ispitivanju. Provjeravanje uz pomoć kisika predstavlja u ovom slučaju troškovima povoljniju varijantu.

Isključeni su šahtovi, koji na temelju površinskih, plošnih sila koje se tu pojavljuju ne bi trebali biti ispitivani zrakom. Kao što je poznato iz postojećih test-zahtjeva tlačnih vodova od umjetnog materijala (DIN 1988), i DIN norma EN 1610 se isto tako pridružava sličnog postupka. On započinje sa vanrednim razastiranjem ispitnog tlaka. Nakon vremena kašnjenja od približno 5 minuta, koje je neophodno za temperaturno izjednačavanje dovedenog zraka, započinje stvarano ispitivanje. Za vrijeme ispitivanja dozvoljena je pojava maksimalnog tlačnog pada s obzirom na presjek cijevi. U normi DIN 1610 nisu navedena jasna pravila vezana za ispitni tlak. U korist podudarnosti sa europskim normama, odlučilo se za prihvaćanje četiriju različitih ispitivačkih tlakova, koji su označeni sa tipovima LA do LD.

Znanstvena ispitivanja Steina i Kaufmanna pokazuju, da svi različiti ispitivački tlakovi dovode do istih mjernih rezultata i nemaju nikakav utjecaj na njihovu točnost. Od strane Centralnog udruženja sanitarne klima i toplinske tehnike, preporuča se postupak tlaka za ispitivanje LC, sa početnom tlačnom visinom od 100 mbara, koja primjerice, kod poprečnog presjeka cjevi DN 300 nakon trominutnog ispitivanja, tolerira pad tlaka od 15 mbara. Tolerancija od 10% je isto tako dozvoljena. Trajanje ispitivanja ovisi o poprečnom presjeku cjevi i u pravilu se navodi u tabeli, (primjerice DN 300 – 3 minute, DN 800 – 8 minuta).

Kao mjerni aparat, pored elektronskih aparata za zapisivanje, bilježenje podataka, kao uspješan se dokazao i klasični U-cijevni manometar. Rastrošni postupci i rizici sa strane zaštite na radu, cjevni zatvarači od DN 90 do DN 1000 koji se trebaju zabrtviti sa različitim priklopnim mjehurima, posljednjih su godina prevladani interesantnim novorazvijenim proizvodima. Oni se najčešće izrađuju od aluminija ili umjetnih materijala, te se preko ekscentarske poluge uprešavaju u cijevni unutrašnji presjek.

Zahtjevi osiguravajućih društava i sindikalnih udruženja, da se uklanjanje cjevnih zatvarača odvija samo izvan šahtova, novom se vrstom priklopne tehnike mogu bezopasno ostvariti. Pričvršćivanjem užeta na ekscentar, koje je provedeno izvan šahta, može se realizirati sigurno smanjivanje tlaka ekscentra izvan svakog pojedinog šahtnog uređaja, postrojenja. Nalogodavci obavljanja posla više ne bi trebali na temelju ranije postojećih visokih rizika od nesreća, uzrokovanih penjanjem na šahtove, imati nikakve zadrške s obzirom na upotrebu nove tehnologije prilikom ispitivanja vodova otpadnih voda sa zrakom.

KAŠNJENJE Do kraja 2006. godine, svi su vodovi za otpadne vode trebali biti provjereni i ispitani. No, samo je jedan maleni dio tog zadataka izvršen

Ispitivanje pomoću vode

Sličan se postupak može naći i kod značajnije rastrošnog i složenijeg ispitivanja sa medijem vodom. Prilikom ovog postupka svi se cjevovodi moraju osigurati protiv razdvajanja. Postavljanje zasuna (opterećujućih zasuna) u razmaku od 3 do 4 m u ovom se kontekstu pokazalo uspješnim. Složeno osiguravanje pojedinačnih izlaza temeljnih vodova, može se pojednostaviti zatvaračkim loncem sa ekscentrom. Tlak za ispitivanje ima najmanje 0,1 bar i kod standardnih cjevovoda smije iznositi maksimalno 0,5 bara. Egzaktni ispitivalački tlak proizlazi iz razmaka između cjevnog tjemena sve do gornjeg ruba parcele. Sa ispunjavanjem se započinje na najdubljoj točci cjevovodnog sistema.

Voda se tako dugo ulijeva, sve dok se cjevovodni sistem u potpunosti ne ispuni vodom, a zrak koji se tamo zatekao ne izađe van u najvišoj točci. Preporučuje se vrijeme pripreme od približno jedog sata. Ovdje se misli na ono vrijeme, u kojem porozni materijali na prirodan način upijaju vodu sve do zasićenjem ograničene količine, te dok se ne ostvari željeno temperaturno izjednačenje između temperature vode i temperature cijevnih stijenki. Kod betonskih cijevi ovo vrijeme kašnjenja može biti značajno, te isto tako može iznositi i do 24 sata. Naknadno se zatvaraju cjevni završeci i dovodi se željeni tlak za ispitivanje. U ovakvom okruženju kao vrlo dobra se pokazala prozirna cijev od umjetnog materijala, koja preuzima ulogu kanalizacijske vertikale. Količina vode koja se razlije, jednostavnim se nadolijevanjem nadoknađuje. Pri tome se mora osigurati, da naknadno dolijana vodena količina ne prekoračuje tlačnu visinu od 10 cm vodenog stupa (1 kPa).

Trajanje ispitivanja mora iznositi jedinstveno 30 minuta. Ovisno o naknadno dolijanoj količini vode s cjevovodnim sistemom, postrojenje važi za funkcionalno sposobno sa slijedećim vrijednostima: 0,15 l/m2 umrežena gornja površina za cjevovode, 0,20 l/m2 umrežene cijevne površine za cjevovode i šahtove. 0,40 l/m2 umrežene površine za šahtove i otvore za inspekciju.

Kao zaključak se može utvrditi, da ispitivanje vodova izlaznih voda predstavlja za sanitarne, klima i pogone centralnog grijanja nepokriveni, neiskorišteni tržišni segmenat. Bazirano na DIN normi 1986, odlomak 30, svi su postojeći obrtni vodovi izlaznih voda u Njemačkoj trebali biti ispitani i provjereni do kraja 2004 godine. Ponovno ispitivanje i provjera primjerice, za obrtničke vodove izlaznih voda sve do postrojenja za pročišćavanje, mora se obavljati svakih 5 godina. To nažalost predstavlja zahtjev, koji do sada još nijednom nije ispunjenj. Točni intervali ispitivanja ovih vodova detaljno su navedeni u DIN normi 1986, odlomak 30, tablica 1. Za ispitivanje temeljnih vodova Centralno udruženje obrtnika sanitarne, klima i tehnike centralnog grijanja, sastavilo je eksplicitne check-liste, zapisnike i protokole ispitivanja, kao i upute o postupanju i upravljanju postrojenjima za drenažu ili odvodnjavanje.

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali