Ulaz za korisnike

Isušivanje zidova

Ova slika trenutno nije pronađena
 
Vlaga zbog svoje raznolikosti i složenosti predstavlja najveći izazov pri sanaciji objekata i očuvanju građevine.
Vlagom i solju opterećeni zidovi dovode do smanjenja sposobnosti toplinske izolacije, do oštećenja premaza i žbuke, nepodnošljive klime u prostoriji i značajnih estetskih oštećenja.

Stoga očuvanje vrijednosti zgrada s gospodarskog stajališta predstavlja najviši prioritet. S obzirom na tu činjenicu postaje jasna potreba za stručnim savjetovanjem i kvalificiranim izvođenjem zaštite građevina. Vlaga zbog svoje raznolikosti i složenosti predstavlja najveći izazov pri sanaciji objekata i očuvanju građevine. Vlagom i solju opterećeni zidovi dovode do smanjenja sposobnosti toplinske izolacije, do oštećenja premaza i žbuke, nepodnošljive klime u prostoriji i značajnih estetskih oštećenja. Neprestano provlaživanje može ugroziti statiku zgrade.

Vlaga u zidovima u pravilu uvjetuje opsežne, a time i skupe sanacije. Uzrok je najčešće nedostatak odnosno neispravna vodoravna i/ili okomita hidroizolacija. Voda i vlažnost zemlje mogu prodrijeti u zidove i uspeti se uz pomoć kapilarnog efekta. Kapilarna vlaga je, pored kondenzacije i higroskopske vodoupojnosti, glavni uzrok oštećenja zidova. Prirodni fenomen, tzv. kapilarni efekt u zidovima, koji omogućuje hranjenje i rast biljaka, predstavlja središnji problem. Porozni građevinski materijali upijaju vlagu iz tla. Ona se, usmjerena suprotno sili teži, uspinje prema gore kapilarnim tlakom i isparava u atmosferu. Visina i brzina uspinjanja variraju zavisno od promjera, temperature i poroznosti kapilara.

Vlaga raspoređena po cijeloj dubini zidova, obogaćena je solima iz tla. Najčešće nailazimo na nitrate, kloride iz soli za posipanje i sulfate iz kiselih kiša. Ako voda ispari, soli se kristaliziraju. Povećanjem obujma nastaje tlak znatne „eksplozivne snage“. Gotovo svaki materijal biva oštećen, a posljedice su puknuta i odlomljena mjesta, dočim kristalno cvjetanje nagrđuje fasadu.

Na starim zgradama najčešće nedostaje vodoravna i okomita hidro izolacija ili je ista tijekom godina postala propusna, pa zidovi mogu nesmetano upijati vlagu. Količina kapilarne vlage ovisi o poroznosti građevnog materijala i vlažnosti okolnog tla. Gornja granica vlage u zidovima ovisi o gustoći kapilara građevnog materijala i o mogućnostima isparavanja. Što je zid deblje i čvršće ožbukan, to se vlaga u zidu diže više, jer je isparavanje vlage iz zidova slabije.

Cigla, vapnenac i mort najbolje upijaju vlagu, udio pora zraka je oko 25%, a poroznost ovih građevnih materijala je uzrok jakog upijanja vlage. Većina građevnih materijala je porozna i sadrži veliki broj finih kapilarnih cjevčica. Dođe li građevni materijal u dodir s vodom, isti se poput spužve natopi vodom.

Posljedica vlage u zidovima

Svaki pokušaj površinske sanacije zida neće dati željene rezultate. Prava i trajna sanacija može se postići jedino postupkom isušivanja zidova, koji jamči da će postojeća vlaga u zidovima biti isušena i trajno biti spriječeno prodiranje nove vlage u zidove. Posljedica vlage u zidovima je smanjena čvrstoća građevinske supstance jer primjerice vlažna cigla je daleko slabija od suhe. Osuši li se, cigla postaje opet čvrsta kao i prije. Osjetljivost na smrzavanje također ima posljedice zbog toga što smrznuta vlaga uzrokuje u građevnom materijalu pucanje istoga. Najviše se oštećuje vanjska žbuka i vanjski dijelovi zidova. Vremenom se smrzavaju i dijelovi zidova koji nisu površinski. Kod suhih zidova ne dolazi do oštećenja uslijed smrzavanja.

Vlaga koja se u zidovima diže kapilarno, isparava se na površini zidova. U toj vlazi se nalaze otopljeni minerali i soli. Prilikom isparavanja vode ove se soli kristaliziraju, pri čemu zbog povećanja volumena oštećuju žbuku i ciglu. Prekidom dovoda vode sprječava se i dovod soli. Posljedica vlage su i zdravstveni rizici zbog toga što se na površini zidova, koji su hladni uslijed vlage, mogu stvarati gljivice, koje uzrokuju teške alergije. Vlažnost zidova pogoduje i reumatskim oboljenjima. U suhim prostorima živi se zdravije. Smanjena toplinska izolacija zidova bitan je energetski čimbenik povećane vlage jer je toplinska izolacija zidova uzrokovana je zračnim porama u građevnom materijalu. Njihova je uloga poput zračnih jastuka. Ako su pore napunjene vodom, izolacija je slabija. Kapilarna vlaga koja se diže u zidovima, te isparavanje na površini zidova, prouzročit će hlađenje zidova.

Metodoa elektroosmoze

Profesor Reuss otkrio je prije oko 180 godina u St. Petersburgu, da se voda u prirodnom ili umjetnom električnom polju kreće od plus pola prema minus polu. Primjena ove revolucionarne spoznaje rezultirala je razvitkom mnogih tehnologija, koje danas imaju primjenu kako u industriji tako i u medicini. Ova fizikalna zakonitost primjenjuje se pri isušivanju močvara, za premaze autodijelova, za membransko upravljanje u medicini ili za odvajanje od supstanci.

Voda se na temelju površinske napetosti molekule vode kreće u zidu prema gore i stvara uslijed elektriciteta trenja (potencijal strujanja) negativno polje u zidu što opet pojačava kapilarno djelovanje. Umjetno proizvedena promjena (zaokret) polja uzrokuje kretanje vodene molekule koja je u zidu, prema električno negativno nabijenom tlu a i time trajno isušivanje zidova. Ovaj zaokret polja u zidu nastaje stvaranjem slabog elektromagnetskog polja pomoću sustava. U sada pozitivnom polju nanovo se orijentiraju raspoložive molekule vode i talože se u negativno nabijeno tlo.

Nakon postignutog sušenja zidova mogu se zidovi oštećeni solima trajno sanirati odgovarajućom žbukom. Jednostavno, promjenom polariteta mijenja se smjer gibanja čestica vode. Sustav neagresivnog isušivanja zidova koji se temelji na metodi bežične elektroosmoze nema zahvata na zidovima, dakle nema radova, prljavštine niti buke.

Kapilarna vlaga

Kapilarna vlaga se pojavljuje u građevinama bez hidroizolacije ili tamo gdje je hidroizolacija narušena. Glavni su građevinski materijali (cigla, žbuka, kamen…) porozni, a površinska napetost zemne vode uzrokuje njeno dizanje uzduž sitnih kapilara unutar zida u građevinskom materijalu, te zahvaća i podrume. Voda popraćena solima tla, može se uzdići do 2 metra i više iznad razine tla. Tada se počne sušiti na zidnoj površini što rezultira nastankom depozita soli i kemijskim raspadom žbuke i zida. Mraz pospješuje ovaj proces. Ponovno žbukanje i takozvana odvlažujuća žbuka ne mogu sami po sebi osušiti vlažne zidove nego se mora prvo obaviti proces isušivanja.

Interventno isušivanje

Ako je zid dostupan izvana stanje se može ublažiti otkopavanjem, ugradnjom drenažnih cijevi, paro-propusnom sanacijskom žukom i stalnim prozračivanjem temelja ili podrumskog zida. Od bočnog prodora vlage iz tla temelj ili podrumski zid se može zaštititi i dodatnom hidroizolacijom. No, takvi zahvati ne zaustavljaju kapilarnu vlagu koja se uzdiže kroz samu strukturu zida. Ne zaustavi li se taj prodor svi ostali zahvati tek će djelomično ublažiti postojeće stanje.

Štoviše, ukoliko se premaže zid nekom paronepropusnom hidroizolacijom koja sprečava ishlapljivanje vode i sušenje površina, kapilarna se vlaga može popeti cak do prvog kata. Stoga jedino trajno rješenje nudi stvaranje nepropusnog sloja unutar samog zida i prekidanje sirenja vlage uvis. Kvalitetni se rezultati postižu primjenom SKGI-metode. Tok kapilarne vlage prekida se kontinuiranom gravitacijskom infuzijom stigosila koji se u zid ulijeva kroz bušotine posebnim dozerima na koje su priključene posude.

Stalnom kontrolom i dolijevanjem stigosila u posudama se održava zadovoljavajuća razina tekućine koja ispunjava cijelu bušotinu i sprečava pristup zraka. Time se postiže temeljito natapanje zidne strukture oko bušotine, odgađa se kemijska reakcija s CO2 iz zraka i prerano sušenje stigosila prije potpunog natapanja cijele strukture zida u punoj debljini. U tomu je ujedno i bitna prednost ove metode pred uobičajenim ulijevanjem tekućih zaštitnih sredstava u pojedinačne otvorene bušotine.

Žbukanje nakon isušivanja

Žbukanje započinje nakon grubih građevinskih radova, ugrađene stolarije i završenih instalaterskih radova a kod rekonstrukcije i isušivanja ploha. Unutarnje površine najčešće se žbukaju dvoslojno primjenom vapnenog ili vapneno-cementnog morta, debljine 1 do 2 cm. Krupnoća zrna za temeljni sloj (osnovni) je do 4 mm, a za završni sloj je do 2 mm.

Osnovni mort se nabacuje zidarskom žlicom ručno odozdo prema gore, ali sve češće se velike površine žbukaju strojno. Strojno žbukanje je najmoderniji, najracionalniji i troškovno najpovoljniji način obrade žbuka i mortova. Temperatura zraka, materijala i podloge mora za vrijeme obrade i vezanja uvijek biti iznad +5°C. Svježe ožbukane površine potrebno je minimalno 2 dana zaštiti od isušivanja. Kod uporabe grijaćih uređaja posebice onih plinskih nužno je osigurati dobru poprečnu ventilaciju a izravno zagrijavanje žbuke nije dozvoljeno.

Prije sanacije, zid natopljen kapilarnom vlagom najvažnije je temeljito pregledati, izmjeriti i snimiti postojeće stanje te odrediti do koje se visine popela vlaga. Tek potom valja otuci svu žbuku, trošnu, vlažnu ali i onu zdravu - 50 do 60 cm iznad gornjeg ruba vodene mrlje - a ogoljeli zid dobro očistiti žičanom četkom; a zatim prionuti radovima. Pozitivan efekt neće izostati.

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali