Ulaz za korisnike

Izazovi održivog razvoja gradova

|
Izazovi održivog razvoja gradova
 
Izazovi održivog razvoja gradova
Danas je na Zemlji 19 gradova s više od 10 milijuna stanovnika, 22 grada ima između 5 i 10 milijuna, 370 gradova između jednog i pet milijuna i 433 grada oko pola milijuna stanovnika.

Najveću dinamiku procesa urbanizacije, praćenu alarmantnim pove ćavanjem broja gradske sirotinje, pokazuju zemlje u razvoju. U zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike na urbaniziranim područjima gomila se sve vrste mogućih socijalnih konflikata, izazvanih neimaštinom, beskućništvom, nezaposlenošću, divljom izgradnjom, uništavanjem zelenila i kriminalom.

Međutim, i u razvijenim zemljama kvalitetu života sve vežeg broja ljudi određuju urbanizirana područja. S otprilike 80 posto gradskoga stanovništva u ukupnom broju, područje Europske unije jest najurbaniziranija regija svijeta. Većina stanovništva živi u gradovima srednje i manje veličine. Samo nešto iznad 500 gradova ima više od sto tisuća stanovnika, a u velike gradske aglomeracije, s više od 5 milijuna stanovnika, ubrajaju se samo Pariz i London, a izvan Unije – Moskva i Sankt Petersburg. U tome se, između ostalog, nalaze uzroci bitnih razlika u problemima urbanizacije između Europe i drugih kontinenata.

Proširenje EU na istok odrazilo se na određeno smanjenje njezina prosječnoga stupnja urbanizacije, ali je donijelo i nove probleme razvoju gradova.

Politika održivog razvoja EU

Uvažavanje socioekonomskih gledišta razvoja gradova ima u Europi relativno dugu tradiciju i neosporna praktična dostignuća. Zapadnoeuropske su države u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata nastojale po svaku cijenu održati specifičnost europskoga grada, kao organizma baziranog na povijesnoj tradiciji i harmoničnom prostornom, ekonomskom i društvenom razvoju. Prvi pokušaji primjene novih oblika revitalizacije gradova, koji uključuju i rješavanje njihovih ekonomskih i društvenih problema, izvedeni su već sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Velikoj Britaniji i Francuskoj, a uskoro potom i u Nizozemskoj.

Realizacija politike održivog razvoja EU temelji se na dva osnovna dokumenta:

Lisabonska strategija

(EC, 2000), kojom je usvojen ambiciozni plan privrednih i socijalnih reformi radi obrazovanja vrlo dinamične i do 2010. godine najkonkurentnije privrede u svijetu;

Geteborška strategija

(EC, 2001), kojom se održivi razvoj stavlja u kontekst ostvarivanja ciljeva Lisabonske strategije i definira kao vrhunski princip, osnovni pravac razvoja i proces koji mora jamčiti poboljšavanje blagostanja i uvjeta življenja sadašnjih i budućih generacija. Navedeni dokumenti, kao i niz drugih, pridonijeli su sazrijevanju društvene svijesti o vrijednosti pojedinih funkcija grada za kvalitetu života njegovih stanovnika. Jedan od važnijih rezultata ogleda se u razvoju društvene participacije u procesima planiranja uporabe i uređenja prostora, kao i u intenziviranju aktivnosti na donošenju Lokalnih programa održivoga razvoja, u skladu s principom Misli globalno, djeluj lokalno, koji je promoviran Rio agendom. Aktivnosti u području lokalnih programa obuhvaćaju u europskim gradovima raznovrsna problemska područja kojima se ostvaruje dugoročna vizija održivoga razvoja.

Projekti EU, koji se odnose na revitalizaciju prostorne strukture gradova i rješavanje društvenih i ekonomskih problema njihovih stanovnika, bili su podržani strukturnim fondovima Unije odgovarajućim programima i inicijativama. Najpoznatija je u tom području inicijativa URBAN I. Novijim reformama podrška razvoju gradova osigurava se iz Fonda kohezije.

Prema Šestomu akcijskomu programu za pitanje životne sredine, inicijativa za donošenje posebne strategije održivoga razvoja gradova pokrenuta je zbog promoviranja holističkoga, integriranog, horizontalnoga pristupa u svim politikama Zajednice i radi poboljšanja kvalitete prirodne sredine na području gradova (EC, 2002). Zato bi akteri razvoja urbanih područja trebali uzeti u obzir brojne neizravne i izravne posljedice svojih djelatnosti. Naročita se važnost pridaje realizaciji procesa lokalnih programa, smanjivanju veza između ekonomskog rasta i razvoja motorizacije, povećanju značenja niskoemisijskoga javnog prometa i transportnih sredstava i vođenju motrenja održivoga razvoja urbaniziranih područja. Obrazložena je i potreba koncentriranja budućih aktivnosti u sljedeća međusobno spregnuta prioritetna tematska područja: upravljanje održivim razvojem, održivi gradski promet, održivo građevinarstvo i održiva uporaba/uređenje prostora.

Iznijete postavke unesene su i u finalnu verziju Tematske strategije za urbanu sredinu (CEC, 2005), kojom se posebno inzistira na svestranoj suradnji lokalnih aktera radi učinkovitije uporabe resursa, posebno prirodnih.

T. V. IZVOR: Časopis AG/37

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali