Ulaz za korisnike

Izložba AVANGARDA I KONTINUITET

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

06.7.-14.09. 2007. (otvaranje izložbe 05.07. 2007. 18.30), Wiener Städtishe Versicherung, 1010 Beč, Schottenring 30. Organizatori izložbe: Wiener Städtishe Versicherung, Beč i časopis ORIS, Zagreb

Kuratori izložbe: Adolph Stiller, Vera Grimmer, Tadej Glažar, Maroje Mrduljaš, Andrija Rusan Dizajn izložbe: Luka Skansi Studio Rašić

Tri vremenska perioda predstavljaju najproduktivnije faze hrvatske arhitekture nastale pod specifičnim uvjetima: tridesete godine u novoj državi međuratnog razdoblja; pedesete i šezdesete u socijalističkom sistemu za vrijeme hladnog rata i današnje vrijeme sa novom orijentacijom nakon ratnih zbivanja devedesetih.

RAZDOBLJE 1930.-1940. Dvadesetih godina pojavio se u Zagrebu, tada relativno malom gradu sa jedva 100.000 stanovnika, veliki broj mladih arhitekatakoji su se kasnije nrazvili u protagoniste moderne. Ti mladi ljudi djelomično su završili zagrebačku Tehničku visoku školu osnovanu 1919., a djelomično su se vratili sa studija u Beču, Grazu, Dresdenu ili Pragu. Poslije 1918. Zagreb se našao u novoj državi u kojoj je imao vodeću poziciju u područjima industrije, trgovine i bankarstva. Zbog toga je došlo do velikog porasta stanovništva te s tim u vezi do stambene krize i socijalnih problema. Arhitekti su spoznali značaj svoje društvene uloge kao i potrebu socijalnog angažmana. Ove kategorije bile su osobito važne za grupu „Zemlja“ koju su 1929. osnovali socijalno angažirani umjetnici i arhitekti. Program grupe, barem što se tiče arhitekture, bio je gotovo identiičan s programom CIAM-a, kako je definiran u deklaraciji u La Sarrazu 1928. godine. Ti su principi bili ekonomičnost, tehnički napredak, higijena, socijalna funkcija arhitekture te potreba društvenog angažmana arhitekata.Članovi CIAM-a bili su Vlado Antolić i Ernest Weissmann koji su bili potpisnici Atenske povelje. Isto tako, član CIAM-a bio je Drago Ibler, osnivač i predsjednik grupe Zemlja. 1926. postao je profesor na Arhitektonskoj školi pri Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Iz te su škole izašli ponajbolji arhitekti međuratnog i poslijeratnog razdoblja kao što su Stjepan Planić, Mladen Kauzlarić, Drago Galić i Neven Šegvić. O Iblerovom značaju piše Neven Šegvić: „Ono što odlikuje djelo i ideologiju Drage Iblera i tzv. Zagrebačke škole i što predstavlja naš najveći prilog razvoju arhitekture novijeg vremena, jest široka metodologija stvaranja, slobodna od doktrinarnih ili funkcionalističkih pozicija. Radi se o estetskom funkcionalizmu koji je zadovoljavao mnoge potrebe-od suptilnih ličnih do onih koji služe zajednici“. (Iz teksta Vera Grimmer: „Proboj moderne“) Na izložbi su predstavljeni projekti: Stjepan Planić, zgrada Napredak, Zagreb, 1936 i vila Fuhrmann, Zagreb, 1935. Alfred Albini, kuća Arko, Zagreb, 1938. Drago Ibler, vila Blažeković, Zagreb, 1936 Slavko Löwy, kuća Radovan, Zagreb, 1934. Ernest Weissmann, vila Kraus, Zagreb, 1936 Ulica gradskih vila –Novakova, Zagreb, 1931.-1938., Ulrich i Kliska, kuća Pravoslavne općine, Zagreb, 1939.-1940. Ivan Zemljak, osnovna škola Selska cesta, Zagreb, 1931. Frane Cota, Vila Deutch, Zagreb, 1937. Nikola Dobrović, Hotel Grand, Lopud, 1936., vila Adonis, Dubrovnik, 1940. Josip Pičman, Alfred Albini, Narodni dom Sušak, 1936.- 1947. Juraj Denzler, Kapelica, Sljeme, 1931. Juraj Neidhardt, Nadbiskupsko sjemenište, Zagreb, 1926.- 1929.

RAZDOBLJE 1950.- 1965. U izvanredno stvaralačkom i plodnom razdoblju hrvatske arhitekture 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća, uspjelo je arhitektima mnogobrojnim idejama i realizacijama unaprijediti ekonomsko stanje društva te aktivno sudjelovati u kulturnom životu. To je vrijeme kada su se hrvatski arhitektonski stvaraoci, tradicionalno vezani za evropski kulturni dijalog, oduprli diktatu socrealizma. Kulturni dijalog uključivao je i stvaraoce iz likovnih umjetnosti koji su osnivali grupe i pokrete kao što su EXAT 51, Gorgona ili Nove tendencije. Ti su pokreti predstavljali sintezu kiparstva, slikarstva i arhitekture, pozivali na angažirano uključivanje arhitektonskog stvaranja kao intelektualno kritičke prakse, a ne tek uslužne djelatnosti. U razdoblju 50-tih moguće je razabrati modernistički kontinuitet predratnog razdoblja. 50-te i 60-te godine karakterizirane su bogatom arhitektonskom produkcijom, a ovo razdoblje možemo označiti „plemenitom modernom“ uključenom u međunarodni dijalog uz specifično naglašavanje novih arhitektonskih tema, inovacija, te prije svega odgovornog odnosa prema kontekstu, umještanja u krajolik i stvaranja humanog ambijenta. (iz teksta Tadej Glažar: Odjek zrele moderne-senzibilna modernost“) Na izložbi su predstavljeni slijedeći projekti: Alfred Albini, Tehnološki fakultet, Zagreb, 1956.- 1963., stambeni blok, Zadar, 1954. Radovan Nikšić, Ninoslav Kučan, Radničko sveučilište, Zagreb, 1955.- 1961. Drago Galić, stambeni blok, Zagreb, 1953.- 1957., stambena zgrada Kemikalije, Zagreb, 1953. Ivan Vitić, stambeni blok Laginjina, Zagreb, 1958.-1962., Paviljon 40, Zagrebački velesajam, 1968., Dom JNA, Šibenik, 1961., Kulturni dom, Komiža, 1961. Vladimir Turina, Centar za majku i dijete, Zagreb, 1953.- 1956. Neven Šegvić, kuća na Peristilu, Split, 1961.- 1964., osnovna škola Vis, 1963.- 1964. Marijan Haberle, Tehnički muzej, Zagreb, 1949. Stanko Fabris, stambeni blok, Split, 1954. Kazimir Ostrogović, Gradsko poglavarstvo Zagreb, 1958. Julije De Luca, Matija Salaj, Ante Rožić, Bernardo Bernardi, Hotel Maestral, Brela, 1965. Lovro Perković, Pomorska škola, Dubrovnik, 1952.- 1953.

SUVREMENA HRVATSKA ARHITEKTURA Tijekom osamdesetih razgrađuje se monolitnost socijalističkog egalitarizma, jača svijest u urbanoj identifikaciji, prodiru utjecaji zapadnih životnih stilova i formiraju se socijalni identiteti utemeljeni na «građanskim vrijednostima».Zastoj u gradnji izazvan ratnom traumom zatječe interijerski pokret na vrhuncu, a uslijed nepostojanja drugih investicija interijeri sve do polovice devedesetih ostaju jedina prilika za arhitektonsku izvedbu. U drugoj polovici osamdesetih, paralelno s općom društvenom liberalizacijom javlja se i dugo potiskivana tema sakralne gradnje pa se provodi nekoliko natječaja za gradnju crkava. U drugoj polovici devedesetih partnerstvo arhitektonske struke i Crkve nestaje, a u domeni građenja kolektivnog identiteta fokus se u premješta na memorijale žrtvama Domovinskog rata. Internacionalnu pažnju privlači Most hrvatskih branitelja (1997.—2001.) u Rijeci mladog autorskog tima 3LHD čiji se smisao ostvaruje u činjenici da je memorijalni sadržaj ostvaren kroz infrastrukturni element javnog gradskog prostora. Dok spomenička arhitektura svoju pripadnost suvremenosti ostvaruje zadržavajući se na elegantnom dizajnu, više suptilnijeg digniteta pokazuju komemorativni radovi projekata za groblja Nikole Popića u Opuzenu te Andrije Rusana u Slavnoskoj Požegi (2006.). Helena Paver Njirić vrlo sugestivno projektira stalni postav Memorijalnog muzeja spomen područja u Jasenovcu (2006.-2007.). Dizajn javnog prostora, komunalne infrastrukture i oblikovanje trgova u Hrvatskoj bogatoj urbanom tradicijom vezan je za manje periferne, često Mediteranske sredine koje posvećuju više pažnje svom urbanom identitetu nego Zagreb i ostali vodeći gradovi. Nenad Fabijanić realizira nekoliko trgova duž Jadranske obale posvećujući posebnu pažnju uklapanju u ambijent i radu u kamenu. Područje kolektivnog stanovanja jedan je od vodećih pokazatelja načina na koji se konstituira i socijalni i izgrađeni okoliš. Tijekom tranzicijskog perioda država nestaje kao investitor u tom području sve do početka 2001. kada se zakonski reguliraju Programi za zbrinjavanje stradalnika domovinskog rata te Program društveno poticajne stanogradnje. Program društveno poticajne stanogradnje je, djelomice zahvaljujući provedbi javnih natječaja, omogućio brojnim mladim arhitektima i arhitektonskim grupama priliku za profesionalnu afirmaciju. Mladenačka energija i entuzijazam koji su ti autori uložili u svoje prve realizacije dobrim dijelom je doprinio i slici o arhitektonskoj uspješnosti programa. Najuspješnije zgrade programa bazirale su se na suptilnim interpretacijama lokalnih datosti, kako kroz suvremene reference na graditeljske morfeme, tako i kroz osjećaj za egzistencijalne potrebe i životne stilove specifične za lokalna podneblja kao što to pokazuju zgrada u Krapinskim Toplicama (2002.-2003.) arhitektica Ive Letilović i Morane Vlahović te zgarada u Cresu (2003.-2004.) studija Capsula.

Tijekom tranzicijskog i post-tranzicijskog perioda napredna arhitektonska istraživanja najviše su se realizirala u području javnih investicija u okvirima konvencionalnog djelovanja arhitekta lišenih zakonitosti tržišta. Istraživačka arhitektura se u osnovi razvijala u vidu nastavka nedovršenih modernizacijskih procesa naslijeđenih iz socijalističkog perioda a da pri tome nije bila posebno eksponirana kao sredstvo političkog marketinga. (Iz teksta Maroje Mrduljaš :“Hrvatska arhitektura nakon 1970.-Između ideologije i autonomnosti“). Na izložbi su predstavljeni slijedeći projekti: 3LHD, vila Klara, Zagreb, 1999., Most hrvatskih branitelja, Rijeka, 2001. Hildegard Auf-Franić, Veljko Oluić, Agronomski fakultet, Zagreb, 1997. Miroslav Geng, dječji vrtić Vedri dani, Zagreb, 2000. Vinko Penezić, Krešimir Rogina, Samostan i pastoralni centar Trnje, Zagreb, 1999. Zoran Boševski, Boris Fiolić, Mira Tadej Crnković, Poslovna zgrada Ribnjak, Zagreb, 2004. Igor Franić, Muzej suvremene umjetnosti, u izgradnji Robert J. Loher, Petar Mišković, Branimir Rajčić, POS Đakovo, 2003. Iva Letiović, Morana Vlahović, POS Krapinske toplice, 2003. Nikola Bašić, Morske orgulje, Zadar, 2005. Nikola Popić, Groblje Opuzen, 2003. Ante Nikša Bilić, Vila Ivana, Pag, 2002. Mario Perossa, Vila Haj, Lovrečica, 2000. Veljko Oluić, Tonči Žarnić, Tehnički školski centar Zadar, 1991.- 2002. Ante Kuzmanić, Danijel Marasović, Bojan Radonić, Goran Rako, Bolnica Nova Bila, BiH, 1998. Snježana Jakopčić, Andrija Rusan, Groblje Krista Kralja, Požega, 2006. Nenad Fabijanić, Trg Petra Krešimra IV, Pag, 1996., Crkva sv. Jurja, Pag, 1994. Helena Paver Njirić, Memorijalni muzej spomen područja Jasenovac, 2006 njirić+njirić arhitekti (Hrvoje Njirić, Helena Paver Njirić), Baumaxx, Maribor, Slovenija, 1999. Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin (CAPSULA STUDIO), POS Cres, 2004. Goran Rako, Muzej Narona, Vid-Metković, 2007. aleksandar predojevic - - - - - - - - - - - - - - - - arhitekst - oris klaiceva 44 10000 zagreb croatia - - - - - - - - - - - - - - - aleksandar.predojevic@oris.hr tel/fax: +385 (0)1 3778 177 www.oris.hr

Materijali