Ulaz za korisnike

Izolacijsko staklo za pasivnu kuću

Izolacijsko staklo za pasivnu kuću
 
Izolacijsko staklo za pasivnu kuću
Kvaliteta izolacijskog stakla ovisi o svakom pojedinom sastavnom dijelu i materijalu koji se ugrađuje u jedno izo staklo, ali i o pravilnoj i potpunoj primjeni svake predviđene operacije u procesu proizvodnje takvog stakla.

Promijenjeni standardi gradnje koji idu ka većoj toplinskoj i zvučnoj izolaciji i potreba za novim poboljšanjima nastali su u vrijeme kada je svijet konačno shvatio kako samo štednja energije i učinkovita energetska izgradnja predstavlja pravilan smjer kada je u pitanju razvoj građevinskih materijala.

Trendovi koji od klasične gradnje idu ka niskoenergetskoj gradnji i nadalje prema pasivnoj i nultoj-kući kao idealnoj gradnji postavili su nove zahtjeve i prema staklarskoj industriji. Kao što nam je poznato izolacijsko staklo je proizvod staklarske industrije koji je na učinkovit način riješio pitanje toplinske i zvučne izolacije vanjske stolarije. Taj stakleni sendvič-panel sastoji se od dviju ili više staklenih ploča koje su odvojene najmanje jednim hermetički zatvorenim prostorom koji je ispunjen zrakom ili nekim plinom.

Zadatak izolacijskog stakla prvenstveno je da pruži učinkovitu toplinsku i zvučnu izolaciju, ali i da zadrži zadane vrijednosti prolaza svjetlosti i prolaska energije te da nas čisto i pravilna odraza poveže s okolišom. Da bi izolacijsko staklo zadovoljilo svim zahtjevima, pa i onim sigurnosnim kakvi se u današnje vrijeme učestalo traže potrebna je određena kvaliteta kako materijala tako i proizvodnog procesa.

Kvaliteta izolacijskog stakla zavisi o svakom pojedinom sastavnom dijelu i materijalu koji se ugrađuje u jedno izo staklo, ali i o pravilnoj i potpunoj primjeni svake predviđene operacije u procesu proizvodnje takvog stakla. Zato možemo faktore kvalitete izolacijskog stakla svrstati u nekoliko osnovnih grupa; repromaterijal, tehnološki proces proizvodnje, manipulacija i ugradnja izo stakla.

Repromaterijali

Repromaterijal je dakako staklo i to ono najbolje float kvalitete kakvo danas uobičajeno imamo na našem tržištu. U vrijeme socijalizma i djelomično zatvorenih trgovačkih granica u Hrvatskoj se proizvodilo staklo neodgovarajuće kvalitete (furko i pittsburg) koje je imalo fizičke i optičke greške. Danas je takvo staklo prošlost. Osnovna inačica izolacijskog stakla ima u sredini proizvoda profil od perforiranog aluminija unutar kojeg se nalazi higroskopna molekularna zrnca. Zaptivači između stakla i aluminija, te uokrig samog proizvoda također je bitan za izradu.

Tehnološki postupak

Tehnologija je jednostavna. Staklo se izrezuje na potrebnu veličinu i čisti od nečistoća u specijaliziranim perilicama, koje su danas uglavnom vertikalne, no ima i onih horizontalnih. Nakon pranje slijedi sušenje stakla i sastavljanje po dva stakla u tzv. sendvič panel sa aluminijskim letvicama predhodno izrezanim na mjeru i sastavljenim preko kutnika u željeni oblik (najčešće pravokutak, no nije uvjet). Treba reći da se unutar aluminijskih letvica nalazi molekularno higroskopsko sito koje ima zadatak da na sebe privuče vlagu koja se nalazila u zraku u trenutku sastavljanja elementa izolacijskog stakla u tvornici.

Brtvljenje nakon toga predstavlja najvažniji korak, jer stakleni proizvod treba u potpunosti hermetički zatvoriti. Zrak unutar stakla mora biti u mirovanju i na njega ne smije djelovati utjecaj iz vana. Jednako nanošenje butila (brtvena masa) po cijeloj dužini aluminijskog profila kao i potpuno i jednakomjerno prešanje stakla na aluminijski profil s butilom po cijeloj dužini važan je korak zaptivanja. Nakon te radnje potrebno je cijeli proizvod odložiti 24 sata kako bi se u potpunosti završila polimerizacija zaptivne mase.

Manipulacija i ugradnja

Izolacijsko staklo koje je odloženo do stvrdnjavanja zaptivne mase već drugi dan moguće je transportirati na gradilište ili u pogon stolarije gdje se tada vrši ugradnja u prozore, vrata, fiksne stijene...

Manipulacija i transport do gradilišta bitna je radnja koju treba obaviti pažljivo. Povezivanje stakla na kamionima treba učiniti pažljivo i po pravilima staklarske struke, u protivnom moguće je da dođe do loma u transportu.

Značajan faktor pri ugradnji izolaciskog stakla jest kalanje stakla koje omogućava pravlilno otvaranje i zatvaranje prozorskih i vratnih krila te silikoniranje koje omogućava bolji kontakt s profilima od kojih je stolarija / bravarija izrađena te onemogućava prodor vode između stakla i profila u stambeni prostor. Svaki od ovih elemenata i operacija utječe na kvalitetu ne samo izolaciskog stakla već i cijelokupne stolarije, a svaki nedostatak u nekom od materijala ili propust u postupku proizvodnje uzrokuju određene deformacije te naposljetku smanjuje trajnost učinkovite toplinske i zvučne zaštite.

Novi standardi

Promijenjeni standardi gradnje koji idu ka većoj toplinskoj i zvučnoj izolaciji i potreba za novim poboljšanjima nastali su u vrijeme kada je svijet konačno shvatio kako samo štednja energije i učinkovita energetska izgradnja predstavlja pravilan smjer kada je u pitanju razvoj građevinskih materijala. Trendovi koji od klasične gradnje idu ka niskoenergetskoj gradnji i nadalje prema pasivnoj i nultoj-kući kao idealnoj gradnji postavili su zahtjeve i prema staklarskoj industriji koja je trebala u kratkom vremenu usavršiti postojeće sisteme izrade izolacijskog stakla kako bi ono moglo pružiti još veću toplinsku i zvučnu zaštitu.

Još do kraja prošlog stoljeća kada je u Njemačkoj u okviru državnog poticaja kvalitetnog i energetski racionalnijeg stanovanja intenzivno podržna gradnja niskoenergetskih kuća (1996. godine) stalnim se pooštravanjem normi i poticanjem primjene novih materijala i tehničkih riješenja nastojala smanjiti potrošnja energije po jedinici stambene površine. Tako je postepenim razvojem tehnologije došlo i do gradnje tzv. pasivne kuće (trolitarske kuće) stambene jedinice koja za zagrijavanje objekta troši oko 15 kWh/m2 prostora.

Za poslovni standard i njegovu uspješnu gradnju bilo je potrebno usavršiti izolacijsko staklo kao produkt i omogućiti bolja toplinska i zvučna svojstva. Kada je konačno usavršeno troslojno izolacijsko staklo sa koef. prolaza topline manjim od 0,4 W/m2K bilo je jasno da pasivna gradnja ima smisla i da je moguća. Razmišljanje o kući kao zatvorenom stambenom prostoru koji na sve strane gubi toplinu postalo je prošlost.

Današnja okna namjenjena pasivnoj gradnji najčešće imaju trostruko ostakljenje i plin između stakala kao i refleksne slojeve na različitim valnim duljinama koji se nalaze na površini stakla u obliku premaza. Kako je orjentacija kuće veoma važan faktor kod pasivne kuće na južnoj strani troslojno izolacijsko staklo djelotvorno skuplja toplinu sunca te iskorištava izravno i difuzno zračenje istovremeno. Zimi je to u pasivnoj kući dovoljno za zagrijavanje cijelog volumena građevine.

Najveća pasivna kuća

Iako ključnu ulogu u energetskoj efikasnoj gradnji ima podzemni zračni kolektor iz kojega se ljeti ispuhuje, a zimi ispuhuje zrak bez troslojnog izolacijskog stakla na otvorima za prozore i vrata pasivna kuća izgledala bi kao bunker. Pomalo kontradiktorno, donedavno mjesta koja su u najvećoj mjeri bila mjesta gubitka topline (prozori, vrata, fiksne stijene na stubištima i dr.) postala su mjesta koja štede energiju.

Pasivna kuća iz Darmstadta sagrađena 1990. godine tijekom godina postala je ogledni primjerak i mjesto mjerenja za tisuće drugih sličnih objekata. I danas, nakon toliko godina ona troši godišnje oko 10 kWh/m2 prostora. Na južnoj strani te kuće koja izgleda posve moderno nalaze se balkoni sa sjenilima i velikim oknima, dok je na sjevernoj strani zimski vrt.

U Frankfurtu je 2006. godine sagrađena najveća pasivna kuća u Njemačkoj, stambena zgrada sa 160 stanova i konforom koji zadovoljava i najzahtjevnije. Samodovoljna i energetski minimalno zahtjevna ova građevina omogućava dostatnu količinu energije za stanovanje, maksimalno štedi energiju i čuva okoliš.

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali