Ulaz za korisnike

Izvori energije iz smeća

|
Izvori energije iz smeća
 
Izvori energije iz smeća
Energetsko iskorištavanje otpada kao sirovine danas potiču razni čimbenici. Tako npr. zbog činjenice da su cijene ugljena, nafte i zemnog plina konstantno visoke, sekundarni izvori energije postaju sve atraktivniji.

Sljedeći je čimbenik, koji nakon dvije godine još uvijek snažno pokreće uzlazni razvoj energetskog iskorištavanja otpada, Zakon o odlagalištima koji je stupio na snagu 1. lipnja 2005. Od tada je na odlagalištima dopušteno trajno odlaganje samo onog otpada koji je prethodno obrađen, primjerice tvari koje su preostale nakon spaljivanja ili fermentacije otpada. Zabrana podupire općenita nastojanja oko zaštite klime: štede se fosilna goriva i na odlagalištima više ne nastaje metan koji štetno djeluje na klimu.

Za općine i poduzeća, u kojima nastaju velike količine otpada, ovi gospodarski i pravni okviri znače da moraju tražiti alternativne načine odlaganja otpada. Tržište nudi puno različitih koncepata za različite frakcije otpada. Velika pažnja posvećena je pretvaranju otpada u energiju tzv. waste-to-energy. Pod time se podrazumijeva proizvodnja određenih goriva iz otpada za konvencionalna ložišta elektrana i toplana te za industriju vapna i cementa. U tim postrojenjima zamjenska goriva zamjenjuju uobičajene nositelje energije kao što su ugljen i ulje. U Njemačkoj je, prema aktualnoj studiji poduzeća za istraživanje tržišta Trendresearch iz Bremena, trenutačno u planu više od 40 projekata elektrana na zamjenska goriva. No, vjerojatno se ipak neće uspjeti ostvariti baš svi projekti. Analize predviđaju da bi postojeće elektrane i elektrane koje će biti izgrađene u sljedeće četiri godine ukupno trebale gotovo šest milijuna tona zamjenskih goriva na godinu. Međutim, prema podacima Trendresearcha na raspolaganju će biti jedva 4,5 milijuna tona.

Kao način energetskog iskorištavanja organskih otpadaka nudi se proizvodnja bioplina putem fermentacije. Važno je napomenuti da je Savezna vlada Republike Njemačke unosnom naknadom koja je zajamčena Zakonom o obnovljivim energijama posljednjih godina pokrenula pravi boom proizvodnje prirodnog plina. U Njemačkoj je početkom ove godine bilo oko 3.500 postrojenja za bioplin. Strukovna udruga Bioplin smatra da u nadolazećim godinama postoji potencijal za 9500 postrojenja. Spektar pogonskih goriva koja se mogu uporabiti za proizvodnju bioplina vrlo je širok. Osnovni supstrat za proizvodnju bioplina uglavnom je tekuće ili kruto životinjsko gnojivo. Uz to je prisutan organski otpad iz različitih izvora, npr. otpad od prerade živežnih namirnica i proizvodnje lijekova, otpad iz pekarnica ili ugostiteljskih objekata te komunalni otpad iz kanti za biootpad i vrtni ili zeleni otpad.

Do sada je bilo uobičajeno da se plin koji nastaje fermentacijom biomase pretvara u struju i toplinu na istoj lokaciji - u susjednim termoelektranama- toplanama. Struja uglavnom napaja javnu mrežu i nadoknađuje se prema odredbama Zakona o obnovljivim energijama. Za učinkovitu provedbu ovog koncepta u blizini TE-TO treba postojati korisnik, koji može uvijek i u potpunosti iskoristiti generiranu toplinu, što za mnoge projekte predstavlja logističke, a s time povezane i ekonomske probleme. Odnedavno je moguće tehnološki, logistički i pravno prostorno odijeliti proizvodnju plina i njegovo iskorištavanje. Ključ je obrada bioplina na kvalitetu zemnog plina i zatim napajanje javne mreže zemnog plina. Tada se u skladu sa sklopljenim ugovorom ta ista količina plina može iskoristiti na nekom drugom mjestu –prvenstveno tamo gdje se može iskoristiti i toplina - uz pravo na naknadu za električnu energiju prema Zakonu o obnovljivim energijama. S porastom fleksibilnosti mjesta iskorištavanja rastu i faktori učinkovitosti iskorištavanja bioplina. Krajem prošle godine u Plieningu, istočno od Münchena na mrežu je priključeno prvo postrojenje koje radi u skladu s ovim konceptom. Gotovo je istodobno uslijedilo priključivanje sličnog postrojenja u Straelenu. Iz otpada se uz krute i plinovite energente mogu dobiti i tekući energenti. Primjerice, u Beutersitzu u okrugu Elbe-Elster nakon provedene probne faze nastaje komercijalno postrojenje koje će od plastičnog otpada i starih ulja proizvoditi mineralna goriva. U tom procesu u kojem se razbijaju dugi lanci ugljikovodika i koji sliči rafiniranju nafte, nastaje dizelsko ili loživo ulje. Prema riječima izumitelja, iskoristivost otpada je između 80 i 95 posto. Postrojenje za depolimerizaciju trebalo bi imati prihvatni kapacitet od gotovo 4480 tona na godinu.

T. Vrančić IZVOR: Materijal sa sajma IFAT www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali