Ulaz za korisnike

Jadranski plinovod - novi ulaz u plinsku mrežu Europske unije

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

HVRATSKA - Samo jedan dan prekida isporuke ruskog prirodnog plina Ukrajini, uz posljedično snižavanje pritiska u plinovodima što dalje vode u srce Europske unije (pa s jednim krakom i u Hrvatsku), bilo je dovoljno - ne samo da Ukrajina pristane na, za početak, dvostruko skuplju "mješavinu" uvezenoga plina iz Rusije, Turkmenistana i Kazahstana - nego i za naglo ubrzavanje sveopće potrage za alternativnim plinovodnim pravcima.

Njemačka je prva, pet prije 12, krajem prosinca s Rusijom sklopila posao za gradnju plinovodne zaobilaznice kojom će se dvije zemlje povezati izravno, preko Finskog zaljeva i Baltičkog mora. Već dan poslije brzopotezno prevladana novogodišnjega plinskog šoka oglasili su se i vodeći ljudi Europske unije, Međunarodne agencije za energiju i stručnjaci Eurogasa najavom velikih ulaganja u alternativne plinovodne pravce kojima bi smanjili rizičnost opskrbe iz Rusije (preko Ukrajine) te udovoljili sve dinamičnijem povećanju potražnje za prirodnim plinom (koji se prevozi plinovodima) i ukapljenim plinom koji se do plinovodnih terminala dostavlja tankerima. Prve EU-kalkulacije već upućuju na poslove u ukupnoj vrijednosti od najmanje sto milijardi dolara u idućih deset godina!

Posao desetljeća - plin za Dalmaciju Novi spasonosni izvori i veze za opskrbu EU-tržišta otkrivaju se ne samo na račun pojačane dostave iz Norveške, već od plinskih polja u Alžiru, Libiji, Egiptu, čak i u Nigeriji, ali i u Iranu, Kataru i u širem kaspijskom području, odakle bi povećane količine tog energenta mogle stizati na tržište Unije, bilo preko novih plinovoda kroz Tursku, bilo kombinacijom tankera i mreže terminala na talijanskome jugu, ali i na - jadranskom sjeveru (gdje INA već desetak godina razvija žarište plinofikacije Istre, središnje Hrvatske i, u vrlo skoroj perspektivi, Dalmacije). Prirodni plin, čiji udjel u ukupnoj svjetskoj potrošnji energenata već 30 godina neprestano raste, trebao bi postati drugi energetski izvor u svijetu do 2030. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, udjel prirodnog plina u svjetskoj potrošnji energenata trebao bi porasti sa 22 posto u 2005. na 35 posto u 2030. Plin bi tako postao drugi svjetski energetski izvor i time zauzeo mjesto koje još drži ugljen. Prije naftne krize 1971. nafta je činila 52 posto energetske potrošnje u Europi, a do 2030. smanjit će se na 36 posto. Slično se dogodilo i s ugljenom, čija će potrošnja u Europi pasti sa 35 posto u 1971., na 13 posto do 2030.

U Europi tri glavna sektora ovise o plinu prema podacima koje je 2004., dao Eurogas, europsko udruženje industrije plina. To su stambeni i komercijalni sektor (grijanje, kuhanje) koji utroše 38,5 posto, dok industrija troši 34,7 posto i termoelektrane 22,1 posto. Europa sama trenutno proizvodi oko 60 posto plina za svoje potrebe, no njezina rastuća potrošnja učinit će je sve ovisnijom o uvozu, jer raspolaže sa samo četiri posto svjetski poznatih ležišta, dok Srednji istok ima 40 posto, a Rusija i ostale nasljednice bivšeg SSSR-a 32 posto. U tom kontekstu plinofikacija cijele Hrvatske postaje novi prvorazredni razvojni projekt, istovjetan povijesnom značenju aktualnog razvoja nove mreže autocesta i modernizacije željezničkog prometa! Više o ovoj temi na www.glas-slavonije.hr

Materijali