Japanski vrtovi uređeni su po načelima zen filozofije. Budisti su razvili sistem arhitekture okoliša koji je zamijenio pretrpane i bogato uređene japanske vrtove.

Otvorene, ravne ili lagano bregovite površine dominiraju japanskim vrtovima, u kojima treba naći mir i unutarnji spokoj. Japanski vrtovi predstavljaju velike, izdužene krajolike u minijaturnim formatima te prepuštaju posjetiteljima individualno tumačenje bilja, kamenja i šljunčanih lijeha.

Elementi japanskog vrta koriste se štedljivo, ali učinkovito. Izravnate šljunčane lijehe posreduju promatraču prostranstva oceana i umiruju. Kamenje slikovito predstavlja moćne planine, pogled na njih odaje i snagu i draž. Voda protječe japanskim rtovima ispod drvenih mostova u obliku malog potoka koji se ulijeva u jezero.

Jezero koi (šaran na japanskom) daje utočište prekrasnim životinjama i tipično je za takvu kulturu vrtova. Lagano kretanje riba relaksira. U japanskim vrtovima nema ničega umjetnog i neprirodnog, jer to su mjesta harmonije. Linije japanskih vrtova su mekane i podatne, ponekad asimetrične i reducirane. Promatranjem elemenata krajolika otvara se duh i posjetitelj poimanjem simboličnog okoliša postaje dijelom kompozicije.