Ulaz za korisnike

Jedan od najvećih hrvatskih muzeja

|
Jedan od najvećih hrvatskih muzeja
 
Jedan od najvećih hrvatskih muzeja
Razaranje dvorca Eltz svjedoči o ciljevima agresije i zatiranju vukovarskoga kulturnog i povijesnog identiteta pa je obnova poprimila razmjere nacionalnog zavjeta i svojevrstan je uvjet razvoja grada tog dijela Slavonije i Srijema, ali i cijele Hrvatske

Dvorac Eltz u Vukovaru vjerojatno je građevina uz koju je u Hrvatskoj vezano najviše emocija i čija je cjelovita obnova gotovo pitanje nacionalnog ponosa. Baš kao što je to za Poljake bila obnova Kraljevskog dvorca i povijesnog središta Varšave ili što je za Amerikance danas gradnja komemorativnih i zamjenskih sadržaja na mjestu srušenih Blizanaca u New Yorku.

Nedvojbeno je da najrazrušeniji europski grad nakon Drugoga svjetskog rata ima i drugih stradalih građevina visoke simbolične vrijednosti, poput Gradske bolnice, koja je u nemogućim uvjetima sve do kraja brinula o ranjenicima, crkve Sv. Filipa i Jakova, koja se obnavlja od 2003. i još u unutrašnjosti nije do kraja obnovljena, ili vodotornja koji će ostati kao trajni spomenik stradanja Vukovara u Domovinskom ratu. No za stradanja tih građevina može se čuti neko donekle suvislo objašnjenje da su tobože služile za izviđanja i u vojne svrhe, iako u slučaju bolnice i crkve potpuno proturječe međunarodnim konvencijama i pravilima ratnog ponašanja.

Sve to za dvorac Eltz nije vrijedilo jer je taj veliki neobarokni dvorac na obali Dunava bio dugogodišnje sjedište vukovarskoga Gradskog muzeja i vidljivo označen kao povijesno zaštićena građevina, a zbog otvorenosti svojih prostora nije imao nikakvih ni obrambenih ni vojničkih vrijednosti. Unatoč tome, u slavnoj Bitki za Vukovar, koja je trajala 87 dana (od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991.), prva je granata na dvorac pala prvog dana sukoba, a za nekoliko je dana temeljito oštećen i središnji muzejski dio. Dvorac je, kao i cijeli grad, gađan iz svih mogućih pravaca da bi se na kraju pretvorio u potpunu ruševinu koju su dodatno oštetile atmosferske nepogode.

Razaranje je dvorca Eltz svjedočilo i o ciljevima agresije na Hrvatsku kojom se htjelo zatrti kulturni i povijesni identitet toga grada na obali Dunava. Zato je obnova Vukovara i dvorca Eltz poprimila razmjere nacionalnog zavjeta i svojevrstan uvjet razvoja toga grada, tog dijela Slavonije i Srijema, ali i cijele Hrvatske. Valja reći da smo u časopisu Građevinar temeljito pratili cjelokupnu vukovarsku obnovu, baš kao i obnovu svih muzejskih sadržaja, ali i obnovu dvorca Etz. Činjenicu da o gradilištu pišemo i nakon službenog otvorenja njegovih glavnih sadržaja možemo obrazložiti samo time da obnova još u cijelosti nije završena i da će trajati do kraja 2012.

Nastanak Vukovara i dvorca

Vukovar je grad koji svojim brojnim arheološkim nalazima bilježi više od pet tisućljeća neprekidne naseljenosti – od mlađega kamenoga, bakrenog i brončanog doba do vremena Ilira i Kelta. Rimljani su na ovom području izgradili utvrđenu granicu (limes), a uz Dunav je bila izgrađena važna rimska cesta i nekoliko utvrđenih naselja. Rimska je civilizacija ujedno unaprijedila gospodarstvo isušivanjem močvara i sadnjom prvih vinograda.

Hrvati su na područje između Dunava i Save došli tijekom ili nakon velike seobe naroda, a otad potječe i današnji Vukovar izgrađen na strateški važnom i povišenom mjestu iznad ušća rijeke Vuke u Dunav. U izvorima se prvi se put spominje u 10. st. kao Vukovo i u međuvremenu je mijenjao nazive (Volko, Walk, Wolkov…), a od 14. st. prevladao je sadašnji mađarizirani naziv. Valja istaknuti da je Vukovar 1231. bio prvi među hrvatskim gradovima koji je dobio status slobodnoga kraljevskog grada.

Vukovar je 150 godina u 16. i 17. st. bio pod turskom okupacijom. Nakon odlaska Turaka u opustošeni je grad i područje došlo starosjedilačko i novopridošlo hrvatsko pučanstvo, a neka su opustjela mjesta naselili i pravoslavni Srbi. Tijekom 18. i 19. st. doselio se i veći broj Nijemaca, Mađara, Židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Vukovar je bio sjedište velike Srijemske županije koja se protezala između Dunava i Save i od Osijeka do Zemuna.

Tada velike posjede dobivaju ili kupuju brojni feudalci. Tako grofovi Eltz, pripadnici njemačkog praplemstva, postaju vlasnici vukovarskog vlastelinstva i otad će razvoj vukovarskog područja biti tijesno s njima povezan. Glavninu su gradskog stanovništva sačinjavali obrtnici i trgovci iako je zbog iznimnih uvjeta za poljoprivredu gotovo 80 posto pučanstva tog područja živjelo od zemljoradnje. Prvi je veći industrijski pogon bila Kudeljara utemeljena 1905., a industrijska su postrojenja osnovana između dva svjetska rata, poput obućarsko-gumarske tvornice Bata (1931.) ili većih tekstilnih pogona. Znatno je povećan broj stanovništva, a stradanja Židova i Nijemaca tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata uvelike su poremetila nacionalnu strukturu. Potom dolazi do porasta stanovništva zbog snažne industrijalizacije s visokim udjelom radne snage. Osamostaljenjem Hrvatske uslijedili su srpska agresija i danas svima znana stradanja Vukovara.

Više o ovoj temi pogledajte >>>

Materijali