Ulaz za korisnike

Kontrola kvalitete i primjena mortova za injektiranje u prednapetim betonskim konstrukcijama

|
Kontrola kvalitete i primjena mortova za injektiranje u prednapetim betonskim konstrukcijama
 
Kontrola kvalitete i primjena mortova za injektiranje u prednapetim betonskim konstrukcijama
Mort za injektiranje u prednapetim betonskim konstrukcijama zadnja je i ključna zaštitu kabela od korozije, a pravilnim odabirom materijala i kvalitetnom izvedbom smanjuje se vjerojatnost pojave korozije.

Tehnički propis za betonske konstrukcije upućuje na norme za ispitivanje morta za injektiranje natega. U radu se prikazuje metoda ispitivanja mortova prema normi HRN EN 445, svojstva mortova za injektiranje prema normi HRN EN 446 i postupci injektiranja prema normi HRN EN 447.

 

Autorice:

Mr.sc. Irina Stipanović Oslaković, dipl.ing.građ.; Emilija Barišić, dipl. ing.građ., Karla Štemberga, dipl.ing.građ., Institut građevinarstva hrvatske, Zavod za betonske i zidane konstrukcije, J. Rakuše 1, Zagreb

 

UDK 624.9.012.46:699.82

 

1 Uvod

Iako je prednapeti beton patentiran u San Franciscu godine1886., tek je pola stoljeća kasnije prihvaćen kao građevni materijal. Kombiniranjem betona i čelika iskorištene su prednosti oba materijala, velika tlačna čvrstoća betona i velika vlačna čvrstoća čelika, te je stvoren materijal koji sam može preuzeti puno opterećenje. Osnovna je ideja prednapinjanja da se istezanjem čelika za prednapinjanje prije opterećivanja elementa u beton unesu takvi tlačni naponi koji će uravnotežiti vlačne napone što nastanu u betonu nakon opterećivanja elementa (slika 1.). [1, 2]

 

Sustav za naknadno prednapinjanje čine čelik za prednapinjanje (kabel sa zaštitnom cijevi), uređaj za prednapinjanje (hidraulička preša), kotve i stroj za injektiranje (slika 2.). Čelik za prednapinjanje polaže se izvan očvrslog betona ili u zaštitne cijevi u betonu, te je tijekom betoniranja i očvršćavanja betona u cijevi slobodan i nenapet. Tek kada beton dobije potrebnu tlačnu čvrstoću pristupa se napinjanju kabela pomoću hidrauličkih preša. Na krajeve kabela postavljaju se kotve koje služe za usidrenje žica poslije napinjanja da bi se održala sila koja je dostignuta na kraju istezanja.

Dobra korozijska zaštita kabela jedan je od presudnih parametara trajnosti prednapetih betonskih konstrukcija. Kod naknadno prednapetih betonskih elemenata moguća je primjena šest razina korozijske zaštite kabela (slika 3.). [2, 3]

 

Zaštitne cijevi se nakon prednapinjanja kabela zapunjavaju mortom za injektiranje koji štiti čelik za prednapinjanje od korozije i osigurava naknadnu vezu između čelika i betona. Problem kod naknadno prednapetih elemenata javlja se ako zaštitna cijev nije potpuno ispunjena mortom za injektiranje, kao što je prikazano na slici 4. Na takvim mjestima, a najčešće su to najviše točke kabela, kabel ostaje nezaštićen, te je omogućen prodor vode i kisika do kabela [5].

 

Glavni razlozi pojave korozije na prednapetim elementima:

 

– dijelovi zaštitne cijevi ostaju nezapunjeni mortom za injektiranje nakon što izdvojena voda ishlapi;

 

– nekvalitetan mort za injektiranje;

 

– neprimjerena ugradnja morta za injektiranje;

 

– pucanje polietilenskih zaštitnih cijevi;

 

– korozija metalnih zaštitnih cijevi;

 

– neadekvatno izvedena drenaža, omogućen prolazak vode kroz spojeve;

 

– prodor klorida iz agregata ili vode pri spravljanju morta za injektiranje.

 

Materijali