Ulaz za korisnike

Krovni pokrovi

|
Krovni pokrovi
 
Krovni pokrovi
Od vremena prvog trajnog skloništa krov je bio element kojemu je čovjek pridavao veliku važnost.

U početku služeći samo kao zaštita od vjetra, kiše i sunca, ubrzo je postao i estetski detalj, znak raspoznavanja, ne samo vlasnika, već i zajednice, kulture, podneblja. Od prvotnih oblika koji su odražavali samo funkcionalnost krova razvili su se oblici na kojima se odražavala vještina graditelja i kao umjetnika. Nije samo oblik bio taj koji je isticao konstrukciju krova, već je i izbor materijala pridonosio izgledu.

Životinjske kože i platno služisu za pokrivanje skloništa koje se selilo – šatori nomadskih naroda i danas se pokrivaju tim materijalima, spretnim za postavljanje i skidanje prilikom čestih seljenja. Čvrste građevine dozvoljavale su, ali i zahtijevale trajnije i složenije konstrukcije, pa se promijenio i izbor pokrova. Nabrajanje poznatih materijala koji su se kroz povijest koristili za pokrivanje krovova odlično pokazuje svu inventivnost čovjeka u graditeljstvu.

Na našim prostorima kroz povijest se mogu naći gotovo sve vrste krovnih pokrova, od granja i slame, preko drveta, kamena i gline, do metalnih konstrukcija, a u moderno vrijeme i umjetnih materijala. Izbor materijala nekad je uvelike ovisio o njegovoj dostupnosti u bližoj okolici, o podneblju i klimatskim uvijetima, ali i socijalnom statusu i stečenom bogatstvu. Premda su kriteriji za odabir materijala krovnog pokrova mnogobrojni, jedan od njih danas bi trebao dobiti na značenju – kriterij održive gradnje, odnosno odabira onog krovnog pokrova koji svojom proizvodnjom, trajanjem i propadanjem neće narušiti okoliš u kojem nastaje i traje. Upravo stoga prirodni materijali dobivaju na značenju, a povratak na tradicionalne postupke izrade i polaganja krovnih pokrova trend je kojeg zagovara sve više odgovornih projektanata, investitora ali i proizvođača. Prihvaćajući ovu ideju neki su otišli u krajnost zagovarajući povratak slami i životinjskim kožama. Međutim, već upotreba proizvoda od pečene gline na tragu je koncepta održive gradnje, a kako se taj materijal koristi tisućama godina, tehnologija njegove prerade omogućila je i izvedbe u svakojakim oblicima i to na svim stranama svijeta. Stoga crijep kao krovni pokrov i danas, a tako će vjerojatno biti i u buduće, zauzima prvo mjesto u izboru materijala, a inovativnost proizvođača iz dana u dan pokazuje da se crijep može prilagoditi gotovo svim oblicima krovne konstrukcije i uklopiti se kako u tradicionalnu tako i modernu arhitekturu i graditeljstvo.

Slama i drvo

Slama kao građevni materijal poznata je, prema nekim izvorima, još iz starog Egipta. Usitnjena i umiješana u glinu služila je kao armatura pri proizvodnji opeke, čak i one koja se nije pekla već samo sušila na suncu. Kao materijal za pokrivanje krovova vjerojatno je korištena mnogo ranije, iz jednostavnog razloga što je bila lako dostupna. U našim krajevima slama se koristila u sjevernom dijelu zemlje, pa se još i danas mogu zateći ostaci slamnatih krovova po Slavoniji ili Turopolju. Tehnologija postavljanja slame na krovove podrazumjeva vezivanje slame u strukove i pažljivo slaganje u vodoravne redove u više slojeva. Svezani strukovi vezivali su se za krovnu konstrukciju koja je bila napravljena od drvenih greda i horizontalnih grana, slično konstrukciji krova na koji se postavlja crijep. Slamnati se krov, nakon što su svezani svi strukovi, „šišao“ i „češljao“ čime se dobila jednolična površina. Takav oblik olakšavao je slijevanje kiše preko vlati, a da pri tom ne bi, krivo usmjerenim vlatima prodirao dublje u slojeve i prokišnjavao. Zagovornici korištenja prirodnih materijala slamu smatraju poželjnim materijalom jer ima dobra izolacijska svojstva, pa su danas osim pokrivanja krovova poznate metode baliranja slame i popunjavanja drvenih zidnih konstrukcija.

Pokrivanje krovova drvom poznata je tehnologija u šumama bogatoj sjevernoj Europi, alpskim dijelovima, ali i kod nas – u Gorskom kotaru i Lici. Drveni se pokrov krovova naziva šindrom, a predstavlja cijepane drvene komade stabala hrasta, bukve, ariša i smreke. Posebno je kvalitetna drvena šindra od cedrovine. Bitno je kod drvene šindre što se platice kojima se preklapaju krovovi cijepaju a ne pile, jer se time drvena masa razdvaja duž unutarnjih vlakana koja ostaju neoštećena. Usprkos predodžbe da je trajnost drveta izloženog atmosferilijama slaba, na mnogo se mjesta mogu vidjeti konstrukcije starije od stoljeća. Izrada šindre osjetljiv je posao za tradicijskog majstora jer je bitno da pojedine platice budu ujednačenih izmjera, pogotovo debljine. Oblik krova ponekad zahtijeva izradu platica koje su sužene prema vrhu. Količina platica ovisi o veličini krova, ali zadivljujuć je podatak da je pronađen krov s 12.000 komada drvenih platica.

Po uzoru na tradicijsku drvenu šindru drvna industrija danas proizvodi repliku tradicijske šindre. Kako bi cijepanje platica bilo preskupo i tehnološki teško izvedivo, industrijska se drvena šindra proizvodi piljenjem, te kasnijim tretmanom drveta kako bi mu se produljio vijek trajanja. Da bi tako proizvedena šindra dobila rustikalni izgled, često se površina strojno čini hrapavom.

Osim slame i drveta kao tradicijskih pokrovnih materijala, u tu se grupu mogu uvrstiti i zemljani krovovi. Do danas se održala gradnja mongolskih jurti, drvenih koliba čija je krovna konstrukcija zatrpana zemljom na kojoj vremenom izrasta raslinje. Osim što tako ostaju skrivene, ove kolibe zbog debelog sloja zemlje imaju dobru toplinsku izolaciju, jednako djelotvornu i zimi i ljeti.

Ekološki pokreti u današnje vrijeme zagovaraju zelene krovove. Oni se razlikuju od tradicijskih zemljanih krovova utoliko što je podkonstrukcija armirano-betonska a zemlja i zasadi na krovovima imaju funkciju skrivanja nehumane betonske gradnje te stvaranje iluzije života u prirodi.

Kamen

U povijesti graditeljstva kamen je poznat kao jedan od najčešćih materijala. Međutim, kamen koji se koristi za gradnju zidova, bedema i sličnih masivnih konstrukcija nije podesan za pokrivanje krovova. Za tu se namjenu koriste kamene ploče koje se mogu naći u prirodi, rjeđe kao tankoslojni vapnenci a najčešće kao glineni škriljevci. U Hrvatskoj nisu rijetka nalazišta pločastog kamenog materijala, pogotovo u dijelovima Ravnih kotara, komercijalno zvanih „benkovački kamen“. U kontinentu znamenit je „sljemenski“ ili „samoborski“ plavkasti kamen, ali on se češće koristi za taracanje podova, a rijetko kao krovni pokrov.

Tradicijska gradnja u Hrvatskoj poznaje pastirske otočke bunje, zaklone za stoku i pastire, najčešće kružnog tlocrta, male visine i ulaznog otvora, sa konstrukcijom krova od otočke crnogorice, rjeđe hrasta, ako ga je bilo, te pokrivene kamenim pločama koje su vješto slagane i činile dobru zaštitu od oborina.

Konstrukcija krova pastirske kamene kolibe preteča je tradicijske dalmatinske starohrvatske arhitekture krova pokrivenog kamenim pločama. Na stambenim objektima kamene ploče su obrađivane prije polaganja, ujednačavan im je oblik radi lakšeg i efi kasnijeg slaganja. Ovakvi su se krovovi zalijevali vapnom. Tanki sloj vapna na površini ploče vremenom se, pod utjecajem ugljičnog dioksida iz zraka, pretvarao u kalcit i time je štitio materijal kamenih pokrovnih ploča od utjecaja atmosferilija. S druge strane, dodatni efekt bijelog krova je bila refl eksija sunčevih zraka i smanjeno zagrijavanje krovne konstrukcije. Drvena potkonstrukcija krova pokrivenog kamenim pločama morala je biti robusnija i vrlo brzo je tradicionalan kameni krov bivao zamijenjen crijepom koji zahtijeva daleko lakše konstrukcije krovnih greda. Međutim, trend povratka tradicijskim materijalima i oblicima vraća i kamene krovove, ali uz promijenjenu potkonstrukciju: umjesto drvene rešetke krovovi se izvode kao armirano-betonske plohe na koje se onda lijepe kamene ploče.

Kameni krovovi nisu privilegija samo mediteranskog bazena, već ih se može naći na svim stranama svijeta. Glineni škriljevci, već spomenuti kao podesniji za ovu namjenu, ponegdje su obilježili kompletnu arhitekturu onih krajeva u kojima su se našla bogata nalazišta. Znameniti je tzv. „velški škriljevac“ (welsh slate) čija su bogata nalazišta u sjevernom i srednjem Walesu u Velikoj Britaniji omogućila nastanak kompletne industrije iskapanja, obrade i gradnje ovim materijalom. Od ovog materijala, koji se iskapao u rudnicima, ali i sa površinskih kopova, a nalazio se u slojevima raznih debljina, obradom su oblikovani elementi za gradnju i zidova i krovnih pokrova. Plavkastosive je postojane boje katalogizirane u osam nijansi, otporan na UV-zrake i kemikalije, vodonepropusan i stoga podesan za sve vanjske primjene. Ponegdje se koristio i za uređenje interijera. Klasična manufakturna proizvodnja ovog materijala davno je napuštena, ali moderna eksploatacija i obrada i danas čine ovaj materijal atraktivnim.

Materijali

  • Detalji kineskih krovova odraz su umjetničkih i tehnoloških dostignuća jedne nedovoljno
poznate kulture.

    Detalji kineskih krovova odraz su umjetničkih i tehnoloških dostignuća jedne nedovoljno poznate ...

  • Malo je sačuvanih originalnih tradicionalnih slamnatih krovova, ali kako se taj koncept
podudara s trendom povratka korijenima i ekološki osviještenog življenja, obnovljena
su znanja starih majstora i sve češće se mogu vidjeti novoizgrađeni slamnati krovovi.

    Malo je sačuvanih originalnih tradicionalnih slamnatih krovova, ali kako se taj koncept podudara s ...

  • Platice od drveta, proizvedene lomljenjem a ne
piljenjem, mogu se oblikovati tako da se njima
mogu pokrivati i stožasti krovovi.

    Platice od drveta, proizvedene lomljenjem a ne piljenjem, mogu se oblikovati tako da se njima mogu ...

  • Pokrovi od životinjskih koža ili tkanina karakteristika
su nastambi skitalačkih, nomadskih
naroda.

    Pokrovi od životinjskih koža ili tkanina karakteristika su nastambi skitalačkih, ...

  • Krovovi zatrpani zemljom karakteristika
su drvenih koliba u Mongoliji.

    Krovovi zatrpani zemljom karakteristika su drvenih koliba u Mongoliji.

  • Kamene ploče izrezane iz pločastog glinenog škriljevca (welsh
slate) tradicionalni su materijal za pokrivanje krovova u Velikoj
Britaniji.

    Kamene ploče izrezane iz pločastog glinenog škriljevca (welsh slate) tradicionalni su materijal ...

  • Krovovi pokrivenim grubim pločama škriljevca odlika su
tradicionalne dalmatinske arhitekture. Nažalost, replike
koje se danas čine koriste isti materijal ali drugačiju tehnologiju
– umjesto slaganja na drvenu konstrukciju krovišta
lakše ih je zalijepiti na armirano-betonsku deku krova!

    Krovovi pokrivenim grubim pločama škriljevca odlika su tradicionalne dalmatinske arhitekture. ...

  • Glineni škriljevac prirodno je obojan u 8
nijansi sivo-plave boje, pa kombinacijom
raznobojnih ploča krovovi mogu postati
pravi mozaici.

    Glineni škriljevac prirodno je obojan u 8 nijansi sivo-plave boje, pa kombinacijom raznobojnih ...

  • Kvaliteta glinenog škriljevca kakav se eksploatira u rudnicima i površinskim kopovima
u Walesu, Velika Britanija, dozvoljava i zidanje nosive konstrukcije zgrada a ne samo
izradu krovova.

    Kvaliteta glinenog škriljevca kakav se eksploatira u rudnicima i površinskim kopovima u Walesu, ...