Ulaz za korisnike

Mineralna ili kamena vuna

|
Mineralna ili kamena vuna
 
Mineralna ili kamena vuna
Toplinska - zvučna izolacija - Mineralnu vunu kao toplinski materijal do sada smo već upoznali kroz proizvode kao što su staklena i kamena vuna.

Što su to mineralni toplinski materijali?

Mineralnu vunu kao toplinski materijal do sada smo već upoznali kroz proizvode kao što su staklena i kamena vuna. Ovi materijali za toplinsku izolaciju u pravilu se proizvode od sirovina za proizvodnju stakla i kamena kojima se dodaju reciklirani materijali kao što je na primjer staro staklo. Ovim se glavnim sastojcima zatim dodaju veziva i ulja.

Kao veziva koriste se umjetne smole koje materijalima za toplinsku izolaciju jamče postojan oblik dok pridodana ulja smanjuju formiranje i oslobađanje prašine. U ovom dijelu teksta nećemo se baviti temom keramičkih vlakana niti staklenih vlakana koja se se obrađuju na vrlo visokim temperaturama.

Od čega se sastoji mineralna vuna – materijal za toplinsku izolaciju objekata?

Mineralna vuna kao materijal koji služi za toplinsku izolaciju u svom sastavu sadrži sljedeće:

- Najmanje 90 posto umjetnih mineralnih vlakana koja posjeduju staklenu strukturu.

- Sadrži umjetne smole do vrijednosti od 7 posto.

- Sadrži ulje do 1 posto ulja i drugih sastojaka, na primjer dodataka koja ne upijaju vodu.

Hlapljivi i čvrsti sastojci mineralne vune

Umjetna smola tijekom proizvodnje mineralne vune koja se koristi u toplinskoj izolaciji postaje čvrstom zahvaljujući vreloj zračnoj struji na kojoj se obrađuju. Pri tome se iz umjetne smole uklanjaju štetne i hlapljive tvari (formaldehid, fenol).

Tako u sastavu ovog proizvoda nakon ovakve obrade ostaje samo čvrsta umjetna smola (ne primjer bakelit). Mineralne vune kao toplinski materijali ne sadrže azbest niti silikonsku prašinu.

Staklena i kamene vlakna u toplinskim materijalima uglavnom su ''srednje'' duljine koja iznosi nekoliko centimetara i imaju srednji promjer od 3 – 5 mikrometara. S obzirom na ovakve dimenzije (njihovu duljinu) teško da ih čovjek može udahnuti u pluća.

No ovdje treba reći da se tijekom konfekcijskih i proizvodnih procesa formiraju vlakna koja kao takva mogu dospjeti u pluća čovjeka.

Nekoliko riječi o mogućim posljedicama na zdravlje čovjeka tijekom obrade mineralne vune

Osip na koži

Tijekom obrade mineralne vune odnosno postavlja toplinske izolacije vlakna ovog materijal na koži mogu izazvati nadraženost kože. Glavni krivac odgovoran za ovakvu pojavu su nešto grublja i promjerom nešto veća vlakna (s promjerom od 5 mikrometara).

S obzirom na svoju oštrinu ova se vlakna zavlače u vanjske dijelove naše kože i na taj način izazivaju neugodan osip na koži. Tijekom duljeg vremenskog kontakta s mineralnom vunom kao toplinskim izolatorom može rezultirati ''navikavanjem'' kože na osip; u ovom slučaju gruba vlakna mineralne vune i dalje su u neposrednom kontaktu s kožom i ona se i dalje zavlače u kožu no koža postaje ''otporna'' na osip.

Ovdje treba imati na umu činjenicu: iako koža nekih ljudi nakon nekog vremena postaje otporna na osip koji izazivaju vlakna mineralne vune, ipak kod takvih osoba i dalje postoji opasnost od pojave upale kao i kod svih drugih. U ovom kontekstu važno je spomenuti da kontakt s mineralnom vunom kod osoba s već postojećim problemima i postojećom kožnom osjetljivošću ovakve probleme i ovakvu osjetljivost može još dodatno intenzivirati.

Alergije

Nisu poznate alergijske pojave koje bi prouzročila kamena i staklena vlakna. No mineralna vuna sadrži neke sastojke koji bi mogli uzrokovati određene probleme kod osoba koje su već alergične.

Opasnost od prašine

Tijekom obrade mineralne vune stvara se prašina. Kao i svaka druga prašina mineralnog porijekla i ova prašina može izazvati određenu nadraženost očiju.

Daljnje, zasigurno je moguća pojava privremene upalne nadraženosti dubokih dišnih putova, grla kao i nosne sluznice. U ekstremnijim slučajevima može se formirati kritična količina mineralne prašine a kao posljedica može se javiti nepravilan rad i funkcioniranje organa za disanje.

Kancerogena strana mineralnih vlakana

Često se raspravlja o opasnostima koje vlakna mineralne vune mogu prouzročiti kod ljudi. Smatra se da mineralna vuna sadrži vlakna koja čovjek može udahnuti i da ova činjenica krije opasnost od pojave raka. U sljedećem dijelu teksta možete pronaći nešto više informacija u toma.

Zašto mineralna vlakna mogu izazvati rak?

Sva vlakna odgovarajućih dimenzija (određene duljine i određenog promjera) mogu dospjeti u ljudski organizam i na taj se način štetno odraziti na naše zdravlje. Stoga postoji opravdana sumnja da na isti način mogu izazvati i rak.

Ovako sitna vlakna no možemo vidjeti golim okom, no to ih ne sprječava da se u zraku koji na radnom mjestu udišemo stvaraju u vrlo visokim koncentracijama a razlog za to je prije svega nestručna obrada mineralne vune tijekom postavljanja toplinske izolacije i bez potrebno stvaranje prašine. Stoga odmah treba naglasiti da je vrlo važna preventivna mjera za eliminiranje bilo kakve opasnosti prije svega pravilno i stručno rukovanje ovim materijalom.

Za razliku od vlakana azbesta koja su sklona pojave efekta ''spljoštenosti'' odnosno koja tijekom obrade postaju sve tanja i tanja a time naravno i opasna za naše zdravlje, vlakna kamene i staklene vune lome se i tako postaju sve manja i manja. Istovremeno promjer im ostaje nepromijenjen a budući da se vlakna sve više smanjuju po dužini ona u jednom trenutku mogu dosegnuti dužinu koja se može usporediti s česticama bilo koje druge prašine.

''Postojanosti'' vlakana označava činjenicu da se vlakna moraju određeno vrijeme zadržati u plućima (ne dolazi do njihove razgradnje) kako bi izazvala rak. Tijekom tog vremena ona se zadržavaju u plućima i predstavljaju veliku opasnost za zdravlje čovjeka. Čim se vlakna uklone iz pluća ili se razlože na sasvim sitne komadiće (nisu više vlakna) prestaje opasnost od pojave raka u plućima.

Vlakna mineralne vune posjeduju neznatnu ''postojanost'' (brzo se razlažu) koja se ne može uspoređivati s materijalom kakav je azbest.

Ispitivanja bio-postojanosti (biološke perzistentnosti) nedvojbeno pokazuju da se vlakna danas proizvedene staklene i mineralne vune biološki razlažu već nakon 40 dana. Vlakna kamene i staklene vune koje su se ranije proizvodile trebale su oko nekoliko stotina dana za potpunu razgradnju. Za usporedbu: vlakna plavog azbesta podložna su biološkoj razgradnji tek nakon više od 100 godina.

Materijali