Ulaz za korisnike

Nastanak velikih rotirajućih kotača

Singapore Flyer– najviši vrtuljak za razgledavanje na svijetu
 
Singapore Flyer– najviši vrtuljak za razgledavanje na svijetu
U svijetu je inače za slične atrakcije naziv Ferrisov kotač, a sastoji se od uspravno postavljenoga rotirajućeg kotača s kabinama za putnike koje su pri-čvršćene za okvir kotača tako da stoje uspravno bez obzira na okretanje.

Izvorni je vrtuljak za razgledavanje osmislio projektant i graditelj čeličnih mostova George Washington Gale Ferris, Jr. (1859.-1896.). Njegov je kotač izgrađen i za javnost otvoren u lipnju 1893. kao posebna atrakcija ondašnje Svjetske Kolumbove izložbe u Chicagu. S tom je izložbom obilježena 400. obljetnica otkrića Amerike, ali i pokazano svijetu da se Chicago uspješno oporavio od velikog požara 1871. godine.

Organizatori čikaške izložbe 1893. priželjkivali su odgovor na konstrukciju Eiffelova tornja, a Ferris im je predložio pokretnu strukturu za razgledavanja cjelovitoga izložbenog prostora 

Naime, organizatori su čikaške izložbe priželjkivali svojevrstan odgovor američkih konstruktora na izazov što ga je na prethodnoj svjetskoj izložbi u Parizu 1889. svojom dojmljivošću uputila golema konstrukcija Eiffelova tornja (visine od 300 m, s antenom 320,75 m). Htjeli su zapravo nešto izvorno, smiono i posebno, a Ferris im je predložio pokretnu strukturu odakle će se moći razgledati cjeloviti izložbeni prostor. Iako je takvih vrtuljaka, doduše drvenih i znatno manjih, bilo davno prije, mnogi su posumnjali u njegovu sigurnost i stabilnost. Ipak, Ferris je ustrajao i u nekoliko tjedana osigurao revizijske potvrde uglednih stručnjaka, pa je organizacijski odbor dopustio početak gradnje. Štoviše, nekoliko je lokalnih investitora odlučilo pokriti troškove gradnje s iznosom od ondašnjih 400.000 dolara jer su organizatori bili u financijskim teškoćama.

Ferrisov kotačili Chicago kotačbio je visok 80,4 m, imao je 36 kabina od kojih je svaka primala po 60 putnika. Imao je dakle kapacitet od 2160 osoba po jednoj vožnji i mogao je uslužiti gotovo 38.000 posjetitelja na dan. U 20 minuta kotač se okretao dva puta i to tako što bi prvi put šest puta stajao za ukrcaj i iskrcaj, a drugi krug je trajao neprekinuto 9 minuta. Nakon zatvaranja izložbe u listopadu 1893. kotač je radio do kraja izložbe i po tom je rastavljen i postavljen na sjeveru Chicaga. Još je jednom rastavljen 1904. i prevezen željeznicom u St. Louis, tako-đer za svjetsku izložbu, a na kraju je 11. svibnja 1906. uništen dinamitom u kontroliranim uvjetima. 

George Washington Gale Ferris zapo-čeo je raditi na željeznicama, a zatim su ga sve više zanimali mostovi, posebno čelični. Predvidio je veće zanimanje za građevinski čelik pa je u Pittsburghu osnovao tvrtku za ispitivanje i pregled  metala za željeznice i mostove. Njegov rodni gradić u Illinoisu sada nosi njegovo ime – Galesburg. Umro je nekoliko godina nakon gradnje kotača koji ga je proslavio i koji nosi njegovo ime – u 37. godini od trbušnog tifusa.

Nakon čikaškog kotača dvije je godine poslije izgrađen već spominjani londonski Veliki kotačkoji je izgrađen za Carsku indijsku izložbu i koji je u dvije godine imao nešto više od 2,5 milijuna posjetitelja. Potom je 1900., također za svjetsku izložbu i ponovno u Parizu, izgrađen 100 m visoki Grande Rouekoji je bio u uporabi sve do 1920. godine, ali je ostao najveći ikad izgrađen Ferrisov kotač gotovo 90 godina. U to je doba na kraju 19. i početkom 20. stoljeća izgrađeno nekoliko kotača za razgledavanje, ali svakako valja posebno istaknuti jedan nama najbliži, izgrađen 1897. u bečkom Prateru u sklopu proslave zlatnog jubileja cara i kralja Franje Josipa I. Wiener Riesenrad(Bečki veliki kotač).

Nije međutim znamenit po svojoj visini od 64,75 m već po svojoj dugotrajnosti jer je i danas u uporabi i jedini je takav kotač iz 19. stoljeća. Ipak, bio je najveći svjetski panoramski vrtuljak u uporabi od rušenja pariškog kotača do gradnje 85 m visokog Technocosmosa za Expo ‘85u Tsukubi u Japanu. Inače je Riesenradizvorno imao 30 kabina i već 1916. imao je dozvolu za rušenje, ali ga je spasio nedostatak novca. Izgorio je 1944., a potom je obnovljen, ali samo s 15 kabina. I danas je privlačna turistička atrakcija.

Čini se da je uoči i nakon I. svjetskog rata potpuno splasnulo oduševljenje za velike vrtuljke za razgledavanje i to je trajalo sve do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i već spomenutog Technocosmosa. Potom je, također u Japanu, 1989. slijedio Cosmo Clock 21 za izložbu YES ‘89u Yokohami (visok 107,5 m, a nakon što je preseljen na nešto višu lokaciju 112,5 m), potom 1997. Tempozan Ferris Wheel u Osaki (112,5 m) i 1999. Daikanranshau Odaibi (115 m). Velik uspjehi slava London Eyeapotakli su niz velikih čeličnih konstrukcija Ferrisovog kotača, posebno u Kini koja je i na taj način htjela obilježiti svoj golemi gospodarski napredak. Primjerice, među prvih dvadesetaknajvećih takvih kotača u svijetu, čak ih je osam u Kini, a sedam u Japanu, dok su preostali, osim londonskoga, u Singapuru, Australiji, Francuskoj i Italiji.

1. dio: Najveća londonska atrakcija

2. dio: Nastanak velikih rotirajućih kotača

3. dio: Projekt i gradnja London Eyea

4. dio: Dijelovi čelične konstrukcije

5. dio: Analiza konstrukcije i sustav motrenja

Materijali