Ulaz za korisnike

Od čega se sastoje boje i lakovi?

|
Od čega se sastoje boje i lakovi? Foto: institut-raumdesign.de
 
Od čega se sastoje boje i lakovi? Foto: institut-raumdesign.de
Boje i lakovi kao i ostala sredstva za premazivanje sastoje se uglavnom od četiri komponente: vezivno sredstvo, otapalo (odnosno razrjeđivači), pigmenti i dodatni materijali.

 Naravno postoje i “principijelni” izuzeci: prozirni lakovi i temeljne boje /grundiranja nemaju pigmente. Kod boja za cement i vapnenac pigment je već vezivno sredstvo ,ukoliko želite čisto bijelu boju zidova. Specijalni sučajevi su boje za bajcanje: one u pravilu nemaju vezivna sredstva.

Otapalo održava vezivno sredstvo i pigmente u tekućem stanju. Njegova zadaća je da nakon uporabe ispari te tako boja ostaje čvrsta i suha.

Vezivno sredstvo povezuje podlogu s pigmentom , dakle ima funkciju umreženja odnosno ljepljenja. Vezivno sredstvo je uglavnom bezbojno.

Pigment daje bojanoj površini željene tonove boje.

Pomoćna sredstva služe npr. za konzerviranje , za stvaranje filma, za postizanje određenog elasticiteta ili mekoće, viskoznosti (bez kapljica) , sprečava stvaranje korice ( još u dozi ) itd.

Boje se razlikuju s jedne strane prema tome otapaju li se u vodi, mogu li se razrjeđivati vodom i sadrže li otapala, a s druge strane prema vezivnim sredstvima. Osim toga prema funkcijama razlikujemo od drugih uobičajenih premaza grundiranje, impregnacije i bajc-boje .

Neki proizvođači koriste čitav niz naziva koji se odnose na izgled gotovog premaza ( prozirni lak, lazure, zlatna bronca...) za posebne namjene ( lak za prozore, lak za čamce, zidna boja ...) ili neke druge osobine, na koje proizvođač želi ukazati (lazura za deblje slojeve, boja u jednokratnom pakiranju...)

Vezivna sredstva za boje

Postoje organska i anorganska vezivna sredstava. U anorganske se ubrajaju vapno, cement i vodeno staklo. Oni očvrščavaju djelovanjem ugljen dioksida iz zraka ili spojevima s vodom. Kod organskih vezivnih materijala razlikujemo prirodne materijale, poboljšane prirodne materijale i umjetne materijale. U prirodne materijale spadaju ljepila na životinjskoj ili biljnoj bazi (želatina i škrob), biljna ulja(npr. laneno ulje) i smole. Ljepila su topiva u vodi i učvršćuju se isparavanjem vode. Ulja se učvršćuju kemijski tako što poprimaju oblik smole. Kako bi se dobro učvrstile uljne boje sadrže gotovo uvijek suhe tvari.

Poboljšani prirodni proizvodi su npr. celulozna ljepila, laneno ulje, esteri kolofonijum glicerina, celulozni nitrati ili klor-kaučuk. Postoje oni topivi u vodi, koji se razrjeđuju vodom kao disperzije ili u otapalima.

Većina različitih vrsta boja ipak kao vezivno sredstvo sadrži umjetne materijale. (razlika između “umjetni materijal” i “umjetna smola” napravljena je dijelom i hotimično, danas oznaka “umjetna smola” nije čak ni dozvoljena. Ali se i dalje često pojavljuje u nazivima proizvoda).

Boje s vezivnim sredstvima od umjetnih materijala nikada nisu stvarno “topive u vodi”. Tu se radi uvijek ili o disperzijama u vodi ili o otapalima.

Otapala za boje

Kao otapala u obzir dolaze ili voda ili upravo otapala iz općenite jezične uporabe. To mogu biti s jedne strane naftni proizvodi, s druge strane proizvodi iz prirodne smole. Boje na bazi otapala jedva da se još koriste za normalnu namjenu. Primjerice boje za zidove se danas uglavnom razrjeđuju vodom.

Za razrjeđivanje boja na bazi otapala kao i za čišćenje radnog pribora koriste se odgovarajuća otapala , voda nije prilagođena. Sva otapala, pa i ona u prirodnim bojama štetna su po zdravlje. Pri uporabi boja koja sadrže otapala neophodne su sigurnosne mjere: izbjegavanje izvora vatre, električnih prekidača, dobra provjetrenost prostorija kao i uporaba zaštitne maske i rukavica. Obavezna je blizina uređaja za gašenje požara.

Primjeri za pigmente

Anorganski prirodni pigmenti: kreda, umbra, grafit, oker, terra die Sienna pečena. Sintetski anorganski pigmenti: titan bijela, olovno-bijela, cink-bijela, antimon-bijela, crna od željeznog oksida, cink-žuta, cink-zelena, cadmij-crvena, kobalt-plava, berlinsko plava, ultramarin, mangan-ljubičasta, kadmij-žuta itd. Prirodni organski pigmenti: sepia, kaselsko smeđa, indigo, klorofil te biljni pigmenti.

Sintetski organski pigmenti: azo,-dioksin,-hinakridon,-ftalocianin,-izoindolinin,-perilen,-perinon pigmenti uključivši i alkalno plave pigmente metalnih kompleksa.

Odabir odgovarajuće boje

Boje i lakovi daju površinama i predmetima osim željene optike i čitav niz drugih važnih svojstava. Primjeri: gladak, strukturiran, proziran, sjajan, vodootporan, postojan na atmosferilije, UV-postojan, čvrst, elastičan, postojan na pojavu gljivica, lako se čisti, svjetlosno postojan, sjajan itd.

Prilikom planiranja bojenja treba u pravilu voditi računa o tome da se ispune sve željene karakteristike ali da se ne pretjera. Svaka dodatna karakteristika se u pravilu postiže i dodatnim sadržajima boje, što dugoročno gledano može imati negativne konzekvence po zdravlje. Tako je recimo bespotrebno premazivati zidove u dječjoj sobi zaštitnom bojom protiv plijesni i gljivica ili recimo kuhinju vodootpornom bojom za fasade.

Zahtjevi koji se postavljaju pred boje i lakove u stanogradnji kreću se od nisko do srednje vrednovanih, nikada to nisu visoki zahtjevi. Jedini izuzetak čini možda dječja soba, koja je recimo zbog igre i skakanja podložnija habanju materijala. Unatoč tomu treba težiti uporabi što je moguće više prirodnih proizvoda.

Materijali