Ulaz za korisnike

Poplave podruma i ispumpavanje vode iz podruma

|
Poplave podruma
 
Poplave podruma
Snažne kiše mogu dovesti do uspora otpadnih voda u kanalizaciji, pa one teku iz svih izlaza i otvora koji se nalaze ispod razine gornjeg ruba ulice u podrum

Sve češće javne kanalizacije ne mogu savladati i progutati vodene mase, koje su posljedica predpotopnih kiša . Zbog toga općine zahtijevaju od kućevlasnika, da se osiguraju ugradnjom odgovarajućeg uspornog osigurača, kako bi na na taj način izbjegli moguće štete.

Već se je veći broj kućevlasnika imao prilike upoznati s neželjenim usporom otpadnih voda u svojoj kući za vrijeme jakih kiša. Snažne poplavne kiše mogu dovesti do uspora otpadnih voda u kanalizaciji, pa otpadna voda tada teče iz svih izlaza i otvora koji se nalaze ispod nivoa uspora (općenito je to gornji rub ulice) u podrum, i sve to jer se zaboravlja ugraditi osigurač uspora. U ovakvom je slučaju dobar savjet vrlo skup, pošto je osigurač uspora stvar vlasnika kuće i nikakvo osiguranje ne pokriva ovakvu vrstu štete.

Za odvođenje otpadnih voda danas služe kanali za prljavu vodu, za kišnicu, te kanali za mješovitu vodu kao i specijalne građevine kao što su preljevi za kišnicu, bazeni za kišnicu i propusni uređaji

Nastale štete

Za odvođenje otpadnih voda danas služe kanali za prljavu vodu, za kišnicu, te kanali za mješovitu vodu kao i različite posebne, odnosno specijalne građevine, što su primjerice preljevi za kišnicu, bazeni za kišnicu i propusni uređaji. Otpadna voda se sakuplja u kanalizaciji, dovodi se do uređaja, postrojenja za pročišćavanje, tamo se čisti, te se preko vanjskih otvorenih voda ponovno izvodi. Usprkos kilometrima dugoj komunalnoj mreži za otpadne vode, još uvijek postoje objekti za odvodnjavanje, kao što su primjerice domovi različitih udruga, planinarske kolibe, gostionice na osami ili iseljeničke zajednice, koji nisu priključeni na javnu kanalizaciju.

Otpadne vode ovih objekata se sakupljaju u višekomornim jamamama i odvoze se u za to namjenjenim vozilima do uređaja za pročišćavanje. Nastojanje, da se ove zgrade povežu sa javnom kanalizacijom, u većini je slučajeva povezano sa vrlo visokim financijskim izdacima. Osim toga, kod ovakvih objekata u većoj je mjeri prisutna obaveza zbrinjavanja svih vlasnika zemljišta, jer su zbog septičkih jama konfrontirani samo sa vlastitim otpadnim vodama, pa su i isto tako sami odgovorni za redovito i pravovremeno odvoženje. U slučaju priključivanja na javnu kanalizaciju, oni bi , zbog povezujućih vodova koji vode do svakog zemljišta i principa komunicirajućih cijevi, kod pojave uspora bili pogođeni također i od strane otpadnih voda njihovih susjeda.

 Komunalna poduzeća zbog toga u osnovi zahtijevaju od građevinskih poduzetnika i vlasnika zemljišta, da se ugradnjom osigurača zaštite od uspora, osiguraju i na taj način isto tako, spriječe nastajanje mogućih šteta.

Uspor može nastati zbog začepljenja i puknuća cijevi, kao i zbog visokog vodostaja u vodoprijemniku, zatvaranjem ili obilaznim tokom kanala zbog radova na održavanju. U Njemačkoj, odlukom Višeg suda, općine ne moraju podmirivati štete nastale usporom, jer kućevlasnici prema DIN normi 12056 moraju neprekidno računati sa usporom. Neka osiguranja doduše nude police osiguranje koje pokrivaju štete nastale poplavnim visokim vodama i usporom, no visinu nadoknade štete određuju s obzirom na to, je li u pojedinom slučaju bio ugrađen odgovarajući zatvarač uspora. Prem DIN normi EN 12056 zaštita od uspora sprovodi se u prvoj liniji preko automatskog uređaja za podizanje otpadnih voda. Ako se zadovolje određeni uvijeti, mogu se isto tako ugraditi i zatvarači uspora koji kao što je u daljnjem tekstu opisano, a mogu biti različitih vrsta.

 Otpadne vode

Prilikom izbora odgovarajućeg proizvoda mora se prvo utvrditi razlika između otpadnih voda bez fekalija (siva voda) i otpadnih voda u kojima ima fekalija (crna voda). Siva voda sadrži vodu bez dijelova fekalija, kao što je primjerice otpadna voda stroja za pranje rublja ili voda od tuširanja. Crna se voda javlja uvijek onda, kada cijevovodi transportiraju fekalije od zahoda ili pisoara. Funkcioniranje i način izgradnje zatvarača uspora za otpadne vode bez fekalija, mora odgovarati DIN normi 13564. Pri tome se moraju razlikovati ispusti u tlo sa samozatvarajućim zaustavnim armaturama za zaštitu pojedinačnih ispusnih mjesta i samozatvarajuće zaustavne armature za neprekinute cijevne vodove za zaštitu većeg broja ispusnih mjesta.

Ispusti u tlo sa samostalno zatvarajućom zaustavnom armaturom (slika 3), se u pravilu sastoje od ispusnog kućišta sa ulaznom, dotočnom rešetkom i probnim otvorom, dva integrirana samopogonska, automatska zatvarača i jednog integriranog ručnog zatvarača, koji služi kao zatvarač u slučaju opasnosti. Automatski zatvarači izvedeni su u obliku plivajućih kugli ili kao priklopci. Kalupljeni ručni zatvarač u prvom redu služi za sprovođenje funkcinalnog ispitivanja, te za zatvaranje ispusta u hitnim slučajevima. Zatvarači uspora za neprekinute cjevovode se u pravilu sastoje od cjvovodnog dijela sa revizijskim i ispitnim otvorom, integriranog samopogonskog zatvarajućeg dijela, kao i od integriranog ručnog zatvarača u slučaju nezgode. Automatski zatvarači u ovom su slučaju zgog konstrukcijskih razlog napravljeni kao priklopci.

Uspor može nastati zbog začepljenja i puknuća cijevi, kao i zbog visokog vodostaja u vodoprijemniku, zatvaranjem ili obilaznim tokom kanala zbog radova na održavanju

 Zatvarači uspora

Zatvarači uspora za otpadne vode koje u sebi sadrže fekalije, moraju isto tako odgovarati DIN normi EN 13564. Ovi se građevinski proizvodi izrađuju kao automatski uređaji za osiguravanje od uspora, samo za ugradnju u neprekinutim cjevovodima. Preko ovih se postrojenja otpadne vode od zahoda i pisoara, mogu dalje odvoditi (slika 4). Ona se sastoje od cjevovodnog dijela sa automatskim zatvaračem i ručnim zatvaračem, kao i od automatskog upravljana. Pošto o zatvarače uspora za otpadne vode sa fekalijama i sa dotočne strane udaraju prljavštinom snažno zasićene otpadne vode, spram ovih se proizvoda postavljaju norme, koje moraju ispunjavati visoke zahtjeve upotrebne valjanosti. Funkcioniranje jednog takvog automatskog postrojenja za osiguravanje od uspora prikazano je na slikama 5 i 6.

Cjevovodni dio u sebi sadrži ventil za gnječenje crijeva ili je opremljen sa dva priklopca, od kojih se jednim upravlja elektromotorički. Kod uređaja sa ventilom za gnječenje crijeva, ventil se u slučjau uspora stišće uz pomoč komprimiranog zraka. Kod normalnog protoka otpadnih voda, cijevni presjek unutar cjevovodnog dijela je slobodan, otvoren. Kada dođe do uspra, mjerenjem pritiska uspora u cjevovodnom dijelu, uključuje se mali kompresor unutar elektropneumatskog upravljanja. Ventil za gnječenje crijeva se pomoću komprimiranog zraka stlačuje i zatvara slobodni, otvoreni presjek cjevovodnog dijela, kojim dotiču usporne otpadne vode. Nakon završetka uspora, ventil za stiskanje crijeva se automatski otvara. Prema DIN normi 13564, ovim je uređajima potrebna opskrba strujom u slučaju nužde, kako bi se sposobnost funkcioniranja osigurala i u slučaju prekida uobičajenog dotaka električne energije. Ovakvi se uređaji dodatno mogu također opremiti i alarmnim daljinskim signaliziranjem.

 Kontroliranje i održavanje

Zatvarači uspora moraju u svakom trenutku biti lako dostupni, tako da se potrebni radovi na održavanju i kontroliranju, kao i sa time povezana funkcionalna ispitivanja, mogu nesmetano provoditi. Održavanje se zatvarača uspora za otpadne vode bez fekalija mora izvoditi prema DIN normi 13564-1 odnosno DIN 1986 odjeljak 32; za zatvarače uspora kod otpadnih voda sa fekalijama prema DIN normi13564-1 odnosno DIN 1986, odjeljak 33. Osim toga se moraju poštovati propisi o održavanju svakog pojedinog proizvođača. Samo stručna ugradnja i redovito održavanje cjelokupnog uređaja za odvodnjavanje, garantiraju trajnu sigurnost.

Kada se na gradilištu pojave situacije koje utječu na ispravnu izgradnju uređaja i postrojenja, ili koje na neki drugi način smetaju adekvatnom postavljanju, potrebno je zajedno sa planerom i proizvođačem pumpa iznaći zadovoljavajuće rješenje

 Uređaji za podizanje vode

Jedan drugi oblik zaštite od uspora su uređaji za podizanje otpadnih voda i pumpne stanice, serije Mulistar i Muli Max proizvođača ACO-Passavant. Pumpne stanice se upotrebljavaju svugdje ondje, gdje duboko položena područja moraju biti odvodnjavana u više položene kanale ili moraju biti zaštićena od usporne vode.

Da bi se mogao odabrati odgovarajući uređaj, moraju se uzeti u obzir pored DIN norme EN 752 1-7 za sisteme odvodnjavanja izvan zgrada, DIN 1986-100 kod uređaja za odvodnjavanje za zgrade i zemljišne čestice, DIN EN 12056-4 kod uređaja za odvodnjavanje silom teže unutar zgrada – uređaji za podizanje vode – planiranje i proračun, i slijedeće dodatne točke;

  • Koji medij dotiče? Radi li se o kišnici, vodi bez fekalija (siva voda) ili o vodi koja u sebi sadrži fekalije (crna voda)?
  • Koji je stupanj onečišćenosti medija (udio krutih tvari)? Primjerice područje obiteljske kuće, zgrada sa uredima, industrijske otpadne vode, javni zahodi i drugo.
  • Koliko vode dotiče? Broj jedinica odvodnjavanja, površina dvorišta u m kvadratnim.
  • Kuda se voda pumpa? Geodetska transportna, prenosna visina, duljina vodova, broj zavoja.
  • Čime se treba pumpati? Uređaji za podizanje vode u zgradama, pumpne stanice izvan zgrada (prije zaštićene pumpe kod crne vode ili lako eksplodirajućih tvari!)
     Nadalje se kod planiranja ovakvih postrojenja ili uređaja za odvodnjavanje mora paziti na slijedeće kriterije:
  • Mjesto ugradnje pumpnih stanica unutar ili izvan zgrada, potreba za dovoljno mjesta, sprovođenje cjevovoda, zvučna zaštita kod opterečenja prometom klasa A (samo se prolazi pješice), B (promet osobnim automobilima) ili D (promet teretnim vozilima do 40 tona).
  • Položaj pumpne stanice s obzirom na neposredno okruženje, primjerice vodozaštitna područja, područja izložena čestim poplavama.
  • Pristupačnost za radove na održavanju i reparaturi.
  • Mogućnost pristupa električnoj energiji.
  • Savladavanje prepreka kao što su pejzažna uzdignuča, vodotokovi, željezničke pruge i drugo.
  • Pogodnost podzemnih uvjeta i odnosa, na primjer opasnost od uzgona zbog podzemnih voda.
  • Odgovarajuće pumpe i izbor prekidača – hidrauličko postavljane koje odgovara DIN normi EN 12056-4 i ovisno o transportnom, prijenosnom mediju sa ili bez građevnih dijelova zaštičenih od eksplodiravanja.
  • Prostorija za smještaj unutar zgrade (dovoljno osvijetljena, bez vlage).

    Uređaji za podizanje vode funkcioniraju trajno i bez problema samo onda, kada ih se redovito stručno i adekvatno stavlja u pokon i održava. Održavanje se mora sprovoditi prema DIN EN 12056-4 odlomak 8.2 i uputama o održavanju samog proizvođača. Vremenski razmaci ne smiju biti veči od tri mjeseca, kod uređaja i postrojenja koja se koriste u obrtu i industriji: pola godine kod više obiteljskih kuća u nuzu i jedna godina kod uređaja unutar obiteljskih kuća.

    Kada se na gradilištu pojave situacije koje utječu na ispravnu izgradnju uređaja i postrojenja, ili koje na neki drugi način smetaju adekvatnom postavljanju, potrebno je zajedno sa planerom i proizvođačem pumpa iznaći zadovoljavajuće rješenje. U ovakvim i sličnim situacijama, mora se upotrijebiti fleksibilan uređaj koji se izgrađuje na način baterija ili se pak moraju upotrijebiti individualno izrađena postrojenja i uređaji.

    Izvor: www.masmedia.hr

Materijali