Ulaz za korisnike

Projekt i gradnja London Eyea

Čelični okvir trokutaste rešetkaste konstrukcije
 
Čelični okvir trokutaste rešetkaste konstrukcije
Prijedlog za gradnju sada već slavne londonske atrakcije dali su 1993. arhitekti i supružnici Julia Barfield i David Marks.

Slavnu su londonsku atrakciju 1993. predložili arhitekti i supružnici Julia Barfield i David Marks kao način obilježavanja ulaska u novo tisućljeće 

Tijekom sedam godina od prijedloga do službenog otvorenja stotine su stručnjaka i radnika iz šest zemalja bile uključene u projekt. Čelik iz Ujedinjenog Kraljevstva obrađen je u Nizozemskoj, kabeli su dovezeni iz Italije, a ležajevi iz Njemačke. Osovina i glavnina kotača odlijevani su u Češkoj, kabine su izrađene u Francuskoj, a staklo za njih nabavljeno je u Italiji jer su dno i svod kabina od čelika, a sve je ostalo radi razgledavanja u staklu. Osim čelika i svi električ-ni dijelovi su iz Velike Britanije.

U rujnu 1998. tvrtki Hollandiaupućen je zahtjev da u 16 mjeseci projektira i radionički izradi čeličnu konstrukciju te je u dijelovima doveze na gradilište gdje će se kotač montirati i u njega postaviti upravljački mehanizam. Problem je osim složenosti građevine bilo i ograni-čeno vrijeme. Stoga su cijevni elementi rešetke okvira kotača morali biti naručeni odjednom s obzirom na datum dovršetka, iako u tom trenutku nisu bili izrađeni proračuni ni potrebne izmjere. Konačni su proračuni rađeni prema standardnim britanskim i nizozemskim  normama te Eurocodeu.

Inače, tvrtka Hollandia djeluje od 1928. pokraj Rotterdama, a specijalizirala se za projektiranje, dostavu i montažu složenih čeličnih konstrukcija. Između ostalog proizvodi i pokretne i nepokretne mostove, poput mosta Samuel Beckett na rijeci Liffey u glavnom irskom gradu Dublinu koji je projektirao slavni Santiago Calatrava. Hollandiaje izradila konstrukciju osovine, središte kotača i A-okvir. Radi brzine i povećanja kapaciteta surađivali su i s drugim tvrtkama, poput IV-Infra  iz Amsterdama koja je bila uključena u statičke analize i proračune te još dvije manje nizozemske tvrtke kao što je Croese koji je bio zadužen za strojarstvo te Merconkoji je izgradio okvir, ukrcajne platforme i upete tornjeve. Tolerancija za izgradnju kotača bila je samo 150 mm. Srećom, našlo se dobro rješenje i odlučeno je da se izradi velika šablona. Na njoj su dovršeni dijelovi trokutaste rešetke okvira kotača tako da je svaki dio mogao savršeno prionuti na svoje mjesto odnosno nastaviti se na susjedni dio pa je dopuštena tolerancija smanjena na 25 mm.

Dijelovi su prevezeni Sjevernim morem iz gradića Gorinchema u Nizozemskoj i potom Temzom do mjesta ugradnje u Londonu. Moralo se računati i s plimama na Temzi kako bi se osigurao prolaz ispod brojnih gradskih mostova. Dijelove je prevozio brodTaklift 1, najveći koji je dotad tako daleko plovio tom rijekom. 

Dovezeni su elementi međusobno zavareni, dijelom na kopnu, a najvećim dijelom na rijeci. Potom je počelo podizanje čelične konstrukcije teške 1700 tona. Prvog je dana podizana konstrukcija uz pomoć čelične užadi povezane s kranom i to brzinom od 2 stupnja po satu do nagiba od 65º kada je trebala uslijediti sljedeća faza. Ipak, užad je popucala i podizanje je zaustavljeno. Drugi je pokušaj uspio pa je konstrukcija u poluuspravnom položaju stajala nekoliko tjedana kada je konačno u cijelosti podignuta. Konstrukcija je inače djelomično na pontonima, a većim je dijelom pridržana dvama masivnim čeličnim  stupovima ukopanima duboko u obalu. 

1. dio: Najveća londonska atrakcija

2. dio: Nastanak velikih rotirajućih kotača

3. dio: Projekt i gradnja London Eyea

4. dio: Dijelovi čelične konstrukcije

5. dio: Analiza konstrukcije i sustav motrenja

Materijali

  • Dijelovi London Eyea

    Dijelovi London Eyea

  • Središte kotača

    Središte kotača