Ulaz za korisnike

Razne vrste žbuka

|
Razne vrste žbuka Foto: quick-mix.de
 
Razne vrste žbuka Foto: quick-mix.de
Kod žbuke razlikujemo dvije velike glavne skupine koje upotrebljavamo za izradu unutarnjih zidova te vanjske plohe fasade – mineralne i plastične žbuke. Prva je sastavljena od pijeska i mineralnih spojeva – cement, vapno, gips ili mješavina tih sastojaka – koje se dodavanjem vode kemijski spoje. Uporabom različitih spojeva žbuku možemo precizno prilagoditi svakom njezinu cilju.

S obzirom na njezine značajke, mineralnu žbuku dijelimo na pet skupina:

Malta od vapnenca dobro regulira vlagu pa je, prije svega, primjerena kao unutarnja žbuka. Veća tvrdoća, uz istodobnu dobru rastegljivost, odlikuje vapnensko-cementnu maltu koju upotrebljavamo kao vanjsku žbuku. Nasuprot tomu, manje elastična, ali jako tvrda cementna malta prenosi i jaka opterećenja s vlagom u podrumskim dijelovima kuće.

Poznato je da gipsana malta jako dobro diše pa je upotrebljavamo isključivo kao unutarnju žbuku s iznimkom vlažnih prostora. Anhriditna malta ima slična svojstva kao gipsana, ali se uglavnom upotrebljava za estrihe.

Žbuka od umjetne smole napravljena je od organskih spojeva i nude je isključivo kao gotovu žbuku. Vrlo je pogodna za dekorativno oblikovanje unutarnjih i vanjskih zidova (PROČELJA, odnosno fasade). Jednostavno se nanosi, i to samo u tankom sloju, pa podloga mora biti ravna. Žbuke od umjetne smole dijelimo na premazne za unutra i vani. Dok u unutarnjim prostorima žbuku često nanosimo samo u jednom sloju, vani su potrebna uvijek najmanje dva sloja. Naime, potrebna debljina žbuke ne može se nanijeti odjednom. Svježa žbuka bi skliznula, stoga onu vanjsku uvijek tvori sustav pojedinačnih slojeva žbuke, a njezina tvrdoća raste od vani prema unutra.

Gotove mješavine (maltna žbuka, plemenite i dekorativne žbuke)

Dobivaju se u vrećama ili vjedrima i već su spremne za uporabu. S pomoću strukturnog valjka, lopatice, četke za tapete, mogu se oblikovati motivi i uzorci. Termožbuke – suhe mješavine kod kojih se nanosi žbuka i izolacija u jednom koraku. Ako se termožbuka nanosi i vani (PROČELJA) i u unutarnjim prostorima, može uvelike smanjiti troškove za energiju.

- Silikatne su žbuke mineralne izribane žbuke u različitim granulacijama i jednostavno se oboje.

- Žbuka od umjetne smole spremna za uporabu dobiva se u vjedrima.

- Žbuka za vlažne prostore spremna za uporabu dobiva se u vjedrima.

Ovisno o količini vlage, imamo različite vrste žbuka za vlažne prostore (WC, tuševi ili kupaonice). Žbuka mora biti debela najmanje 10 mm. S obzirom na opterećenje vlagom, treba prije obraditi podlogu i to tako da se grundira i nanese brtvilo za vlagu, primjerice, folijom.

Pripremanje žbuke

Podloga za žbuku uglavnom je neposredno zid (iznimka su pročelja sa stražnjom ventilacijom ili toplinska izolacija). Struktura zida utječe na vrstu žbuke i njezinu obradu. Stoga je prije žbukanja potrebno precizno odrediti strukturu podloge. Ona mora biti čista, bez praha i treba jednakomjerno upijati. Podlogu valja pripremiti kako bi se ostvarili najbolji uvjeti za trajnu žbuku. Zidovi sa slabom upojnošću (zid od opeke, grubi beton) obrađuju se izolacijskim ili maltnim špricem, čija gruba površina povećava hvatanje podžbuke. Vrlo upojan zid (ploče od drvene vune itd.) treba se prije navlažiti ili obraditi premazom za bolje hvatanje (po uputama proizvođača žbuka, u pravilu plastična disperzija). Kada se počne sa žbukanjem, postavljanje zaštitne mreže poboljšat će kvalitetu vaše žbuke.

Nanošenje žbuke

S podžbukom tvorimo ravnu i jednakomjernu površinu za žbukanje, što čak i izučenim majstorima ne polazi jednostavno od ruke. Za to su potrebni pojasevi (gvide, vodilice) za izravnavanje između kojih će se žbuka jednostavno jednakomjerno skinuti. Ti se pojasevi načine od malte ili metalnih profila. U oba primjera mora se, s pomoću užeta za označavanje, precizno označiti linija zida. Okomita linija kontrolira se dugom ravnom daskom i libelom. Pojaseve za izravnavanje – isto kao špricanu žbuku – dovoljno je na debelo ožbukati, izgladiti i potom sa svih strana okomito istrugati gladilicom i libelom. Kada se vodilice osuše, ili pak sljedeći dan, između pojaseva za izravnavanje nanosi se žbuka koja se ravnom daskom izravnava. Kod pojaseva za izravnavanje upotrebljava se ista malta kao i za podžbuku.

Brža i jednostavnija alternativa pojasevima za izravnavanje od malte jesu metalni profili. U malti se vodoravno i okomito naravnavaju uz zid. Kod žbukanja vanjskih kutova poželjna je uporaba zaštitnih metalnih traka za kutove. Strojno se može u jednoj radnoj fazi nanijeti žbuku u debljini do 7 cm. Ručno se u jednoj radnoj fazi obično nanosi debljina od 2 do 5 cm. Unutarnje prostore danas često ožbukamo jednoslojnom gotovom žbukom – uglavnom na osnovi gipsa ili vapnenskog gipsa. U jednoj radnoj fazi nanosi se u debljini od 10 mm i potom se izgladi. Kod dvoslojnog nanosa dovoljna je 1 do 2 mm debela fina žbuka, a takva je primjerena kao podloga za tapete ili bojenje.

Pukotine na zidu

Zbog dubinskih fasadnih pukotina, ali isto tako već i zbog onih malih, površinskih, u zid može prodrijeti voda. Raspucana mjesta valja odmah popraviti. Pukotine u zidu ili u žbuci, nalik toj dubinskoj pukotini pod prozorom, predstavljaju opasnost za kuću. Tu može u zid prodrijeti voda. Najprije leksericom ili dlijetom treba povećati pukotine. Promjer otvora 5 x 5 mm lakše se sanira. S akrilnom brtvilnom masom od kartuše potrebno je napuniti pukotinu do 3 mm tako da masa na dnu otvora svugdje dobro drži. Na oštećeno se mjesto zatim nanosi univerzalna masa za punjenje na osnovi cementa. Ako akrilna masa nije posve ispunila pukotine, masa za punjenje bolje će se primiti. Sloj žbuke od umjetne smole sakrije masu za punjenje i staklenu mrežu koja se za armiranje potisnula u svježu masu.

Materijali