Ulaz za korisnike

Seljački pod i masivni parket

|
Seljački pod i masivni parket - Verband der Deutschen Parkettindustrie
 
Seljački pod i masivni parket - Verband der Deutschen Parkettindustrie
Seljački pod i masivni parket

Tematska radionica

Seljački pod i masivni parket

U organizaciji Centra za razvoj i marketing održana je krajem veljače na Šumarskom fakultetu u Zagrebu tematska radionica pod nazivom 'Seljački pod i masivni parket – tehnologija i završna obrada'

Radionica je u velikom broju privukla proizvođače parketa, podopolagače i distributere drvenih podova te predstavnike kompanija koje se bave završnom obradom i lakiranjem drvenih podova. Prisutni su upoznati s pravilnim uvjetima polaganja i osiguravanja kvalitete podova od masivnog drveta, sa strojevima i linijama za njegovu kvalitetnu proizvodnju i konkurentnosti na svjetskom tržištu, s karakteristikama brusilica i završnoj obradi na gradilištu, s lakiranjem, s ekološkim materijalima te s posljednjim hitom na tržištu - termički obrađenom drvu. O navedenim temama govorili su prof.dr.sc. Hrvoje Turkulin sa Šumarskog fakulteta, Ivo Miličić iz Arkade, Tamara Golmajer iz Interceta, Božidar Osivnik iz tvrtke Požgaj parketi, Krešimir Mikuličić iz Merkantilea, Filip Galeković iz PPS Galeković, Martina Podbršček iz Chromosa te Tatjana Kos iz Lapibusa.

Prirodan i zdrav proizvod

Jedan od segmenata primjene drveta u graditeljstvu je izvedba podova, na tradicionalan način od masivnog drveta ili na onaj moderniji koji podrazumijeva izradu i ugradnju različitih inačica industrijskog drveta, primjerice iverice, laminata i slično.

Zapravo se čovjek pita zašto kupiti pod od masivnog drveta u vrijeme kada se na tržištu nudi velika paleta podova od lameliranog drveta, topli podovi od tkanina, različiti materijali koji imaju jednako privlačan izgled i dizajn, a mnogi i nezanemarivo nižu cijenu koštanja? Osim toga, te jednoslojne drvene podove treba na gradilištu obrađivati, brusiti i lakirati u za to potrebitim i ne baš uvijek idealim uvjetima kako ne bi došlo do upijanja vlage i kasnije do dizanja parketa. Svakih nekoliko godina treba ih obnoviti dodatnim brušenjem i lakiranjem, dok se laminati obrađuju u tvornici u tzv. idealnim uvjetima i na objektu se samo lijepe na pripremljenu podlogu, a moguća je i suha ugradnja po sistemu 'sam svoj majstor'. I nadalje, čemu parketi i debeli seljački drveni podovi u vrijeme globalizacije i industrijalizacije kada postoje tapisoni, tkanine sve popularnije u svijetu graditeljstva i drugi materijali koji su lako dostupni?

Odgovor na ta pitanja je vrlo jednostavan, kažu proizvođači tradicionalnih masivnih i seljačkih podova. Radi se, naime o zdravlju. Kada su u Velikoj Britaniji tamošnji liječnici spoznali kako imaju izuzetno visoki postotak bolesnika koji boluju od bolesti dišnih puteva, mnogo više astmatičara nego u drugim zemljama, te da je to posljedica navika Britanaca koji tradicionalno u stanovima imaju različite vrste podova od tkanina, došli su do jednostavnog zaključka kako je drveni pod ne samo kvalitetnije riješenje nego i izuzetno zdrav i ekološki prihvatljiv izbor. Na tom su tragu u marketinškom pogledu i domaći proizvođači koji masivni drveni pod uvijek i na svakom mjestu preporučuju. No, da bi on bio trajno prihvatljivo riješenje za prosječnu hrvatsku obitelj, on mora prije svega biti kvalitetan i što je još važnije pravilno postavljen.

Masivni se parket obrađuje na strojevima na način da se nakon predblanjanja i odabira bolje strane za obradu drvo uzdužno blanja i profilira, zatim poprečno i na kraju čeono obradi. No, da bi se na tržištu podnih obloga bilo konkurentno potrebno je imati i strojeve koji mogu u što kraćem vremenu proizvesti što veću količinu parketa. O tome su govorili predstavnici Weiniga i Interceta, kompanija koje tržište opskrbljuju s kvalitetnim linijama za proizvodnju masivnih parketa. Pritom treba naglasiti da širinsko raspiljivanje igra ključnu ulogu u obradi masivnog parketa radi bolje iskoristivosti drvnog repromaterijala, zatim treba imati kvalitetne blanjalice i najbolji stroj za profiliranje. Naposljetku, izvodi se UV lakiranje i brušenje masivnog parketa ili seljačkog poda s lakovima koji imaju primjese za bolju otpornost protiv habanja. Tu zaštitnu funkciju treba izvesti kvalitetno i pažljivo kako bi konačni proizvod bio povećane postojanosti. No, kako kažu proizvođači parketa, ono ne može pokriti eventualne nedostatke u proizvodnji, drvo loše kvalitete ili slične mane.

Posebno je važno postavljanje parketa na objektu. Masivni parket se ili velikoplošno lijepi, ili se spaja po sistemu pera i utora, te se onda čavla na drvenu podkonstrukciju. Predstavlja podnu oblogu u pravilu 'za cijeli život' no nakon nekog vremena treba ju renovirati ponovnim brušenjem i lakiranjem. Kod masivnog parketa se koriste samo kvalitetne vrste drveta. Tradicionalno se za masivne parkete koristi hrast, bukva i crnogorično drvo, ali uobičajeno se koriste i druge vrsta drveta, primjerice trešnja, javor, orah i jasen.

Seljački pod

Seljački pod uobičajeni je naziv za masivni parket većih dimenzija, širine do čak 40 cm koji podsjeća na starinske podove kakve su imali naši stari u svojim kućama, poglavito u seoskim domaćinstvima. U zemljama EU ovaj je proizvod vrlo popularan i najviše prisutan na tržištima Njemačke i Austrije te u skandinavskim zemljama Finskoj i Švedskoj. Seljački podovi u Hrvatskoj se nude u debljini od 2 cm, širini 12 cm te duljinama od 50, 100, 150 i 200 cm. Kao i kod masivnog parketa, najčešće se koriste hrast, bukva, jasen, javor, ali i bagrem. Može se izabrati već lakiran ili u tzv. roh varijanti. Unaprijed lakirani pod pojednostavit će i ubrzati postupak polaganja dok se nelakirani seljački pod nakon polaganja lakira različitim lakovima ili ulji.

U praksi je dokazano kako loša i neadekvatna ugradnja može upropastiti i drveni pod najbolje kvalitete. Znamo da klasični parket s utorom i perom treba imati u sebi sadržaj vode od 7 do 11 posto (prema HRN EN 13226:2008), a klasične podne daske od drva listača 6 do 12 posto (prema HRN EN 13629:2008). Previše vode u drvenom podu nije dobro imati kako se taj pod ne bi s vremenom podigao.

Na gradilištu nije uvijek moguće imati idealne uvjete prilikom polaganja parketa ili masivnog drvenog poda, jer se podovi polažu u različita godišnja doba. Idealna temperatura za polaganje podova je od 15 do 18 Celzijevih stupnjeva, no zbog tehnologije izgradnje i mnoštva kooperanata različitih struka ponekad na gradilištu postoji sve samo ne idealni uvjeti za polaganje drvenog poda.

Teoretičari tvrde da parket treba lakirati što prije, odmah nakon polaganja na podlogu posebice ako je vrijeme vlažno i uvjeti na gradilištu nisu idealni. Ukoliko se čeka predugo od polaganja do brušenja i lakiranja moguće je da drvo upije previše vlage. S druge strane pak praktičari, odnosno podopolagači često ostave drvo 7 do 15 dana 'da odstoji' kako bi se nejednaka količina vlage u materijalu izjednačila u prostoru ugradbe. I teoretičari i praktičari su na samoj radionici zaključili kako je najbolje rješenje da podopolagač na gradilištu inzistira na provedbi zakonske regulative koja govori o tome kako za polaganje drvenog poda treba poštovati i potrebite uvjete za polaganje, prije svega potrebnu temperaturu u prostoriji i primjerenu vlažnost zraka.

Brušenje i lakiranje, odnosno uljenje

Brušenje prvom, najgrubljom granulacijom ne smije ići u smjeru vlakana. Ukoliko kod brušenja dođe do grešaka to je nemoguće kasnije lakiranjem popraviti. Najčešće su greške: cikloide, risevi, longitudinalne linije i prebrušeni rubovi parketa, a uzroci leže u neadekvatnom valjku ili lošoj traci za brušenje. Stoga je priprema za brušenje od izuzetne važnosti. Izbor granulacija brusnog papira ostavljen je samim podopolagačima od materijala do materijala, no pravilo je da se može preskočiti tek jedna granulacija. Za kalibriranje se tako koristi granulacija P80, za srednje brušenje P80 pa P120, za fino brušenje P80 pa P120 ili P120 pa P180, ali nikako nije dobro preskakati više od jedne granulacije i s P80 ići na P180.

Lakiranje je posebna priča. U posljednje vrijeme trend su vodeni lakovi za parkete koji se brzo suše, mnogo su prozirniji od otapalnih lakova i lakši za upotrebu. Naime, otapalni lakovi imaju puno veću količinu otapala (500 do 550 g po litri laka), dok vodeni mnogo manju (50 do 100 g/l). Zatim, vodeni se lakovi mnogo brže suše, od 30 do 120 min, a otapalni od 6 do 24 sata. I na kraju, s vodenim je lakovima lakše raditi jer se čak i alat čisti ispiranjem u vodi bez upotrebe često skupih razređivača. Nanošenje se čini gleterom, valjkom ili kistom, boje su dostupne u tri stupnja - sjajni, polumat i mat, a moguće je i poliranje s rotirajućim polirkama na licu mjesta.

Završna obrada drvenih podova izvodi se s lakovima, ali i s voskom i uljima. To je nešto manje poznato u laičim krugovima, no kod premazivanja s voskom i/ili uljem nema statičkog elektriciteta, premaz je u potpunosti zdrav, ne upotrebljavaju se otapala i istaknuta je prirodna boja drveta koje neće s vremenom potamniti. Vosak se nanosi u obliku kreme ili u tekućem stanju pomoću tkanine ili valjkom i potrebno ga je ulaštiti nakon nanošenja. Ulje, laneno ili na bazi vazelina, nanosi se kistom ili valjkom. Važno je napomenuti da se uljem namazane drvene podove treba svake godine obnavljati.

Pregrijano drvo otpornije na vodu

Novije tehnologije nisu samo karakteristika stranih proizvođača podova. Tvrtka PPS Galeković toplinski obrađuje drvo bez unošenja dodatnih kemikalija, samo pod utjecajem topline, vlage i zraka i tako drvetu mijenja kemijsku strukturu staničnih stijenki. U konačnici, nakon zagrijavanja na 100 stupnjeva, sušenja pa opet zagrijavanja na 212 Celzijevih stupnjeva i ponovnog spuštanja temperature dobija se proizvod koji u strukturi ima manje OH skupina na koje se voda može vezati, pa tako i materijal koji je otporniji na utjecaj vode. Nakon što se takvom drvetu vrati vlažnost na potrebitih 5 posto ono se može upotrijebiti za opremanje vanjskih terasa, oblaganje pročelja zgrada, kao i za izradu vrtnog drvenog namještaja ili opremu sauna. Uobičajeno se koristi bukva i jasen koji su za takvu obradu najpovoljniji izbor. Pregrijano drvo tzv. „termowood“ ima niži sadržaj vode (drvo higroskopski prihvaća gotovo upola manje vode) i manju brzinu upijanja, što mu daje veću dimenzijsku stabilnost (ne bubri i ne skuplja se). No, ima i jedan bitan nedostatak - povećanu krtost i nestalnost boje pri UV zračenju.

Materijali