Ulaz za korisnike

Stupnjevi zaštite štićenih objekata

|
Stupnjevi zaštite štićenih objekata
 
Stupnjevi zaštite štićenih objekata
Kada je u travnju 2003. godine Hrvatski Sabor donio Zakon o privatnoj zaštiti, bilo je jasno da dolazi novo razdoblje u sustavu sigurnosti i zaštite, kao elementarnog dijela modernog poslovanja.
Zakon je trebao regulirati odnose kako u propulzivnoj zaštitarskoj struci, tako i njenim pratećim elementima i sustavima. Ciljano se željelo urediti način obavljanja djelatnosti zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država. Važno je istaknuti da se Zakonom ukazalo na potrebu integracije tjelesne i tehničke zaštite, kao jedinog načina stvaranja modernih koncepta zaštite, koji danas u situaciji globalizacije društvenih odnosa postaju neizostavni dio poslovanja.

Tko obavlja poslove privatne zaštite?

Djelatnost privatne zaštite obuhvaća poslove zaštite osoba i imovine koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom, uz primjenu pravila postupanja propisanih Zakonom. Poslove privatne zaštite mogu obavljati osobe koje su dobile dopuštenje policijske uprave za obavljanje tih poslova. Ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju, razvrstavaju se na poslove: čuvara, zaštitara, zaštitara–tehničara. Dopuštenje za obavljanje ovih poslova može se izdati osobi koja: ima prebivalište, odnosno odobren boravak u RH, koja je navršila 18 godina života, ima najmanje srednju stručnu spremu, ima opću zdravstvenu sposobnost, nije pravomoćno osuđena ili se protiv nje ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, odnosno za istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište, kao i osobi kod koje je nastupila rehabilitacija za ta kaznena djela. Također dopuštenje se izdaje za osobe koje nisu u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva pravomoćno kažnjene za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s elementima nasilja, odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište, zatim koja udovoljava operativnoj provjeri koju provodi nadležna policijska uprava, i ima položen stručni ispit.

Po Zakonu o privatnoj zaštiti postoje neke grupacije, koje ne moraju polagati ispit za obavljanje poslova privatne zaštite. To su osobe koje imaju 3 godine radnog iskustva na poslovima policijskog službenika MUP-a, odnosno na vojno- policijskim poslovima Ministarstva obrane, istražnim poslovima, poslovima državnog odvjetništva, pravosudnog policajca, pripadnika gardijskih postrojbi ili pripadnika sigurnosnih službi. Isto tako osoba koja je završila srednju školu smjera čuvar/zaštitar, policajac ili pravosudni policajac ne mora polaziti izobrazbu za čuvare i zaštitare.

Da bi se postigla optimalna zaštita štićenog objekta potrebno je osobama koje dobiju dozvolu za obavljanje poslova privatne zaštite pridodati mogućnost korištenje sustava tehničke zaštite. Tehnička zaštita predstavlja skup radnji kojima se neposredno ili posredno zaštićuju ljudi i njihova imovina, a provodi se tehničkim sredstvima i napravama te sustavima tehničke zaštite kojima je osnovna namjena sprječavanje protupravnih radnji usmjerenih prema štićenim osobama ili imovini. Na taj način dobiva se optimalna zaštita kao skup implementiranih mjera tjelesne i tehničke zaštite koje u najvećoj mogućoj mjeri smanjuju vjerojatnost štetnog događanja, uz najmanje financijske troškove.

Optimalizacija zaštite štićenog objekta prikazana je po Zakonu o privatnoj zaštiti u okviru koncepta sustava zaštite pomoću stupnjeva ili kategorija zaštite, za koje se smatra da učinkovito mogu odgovoriti potencijalnim pokušajima ugrožavanja štićenog objekta. Smatra se da su stupnjeve zaštite prva počela primjenjivati osiguravateljska društva prigodom izdavanja polica osiguranja. Na osnovu defi niranih stupnjeva zaštite svaki objekt, proces ili osoba moraju se moći opisati jednim stupnjem zaštite što znači primjenu odgovarajućih mjera tjelesne i tehničke zaštite .

Prvi stupanj - minimum zaštite

Ovom stupnju pripada najbrojnija kategorija objekata koji svojim osobinama i primijenjenim mjerama zaštite predstavljaju skupinu u kojoj se nalaze stanovi i kuće koji unutar štićenog prostora ne posjeduju veću materijalnu vrijednost. Ti objekti u pravilu su zaštićeni sustavima mehaničke zaštite bez uporabe elektroničkih naprava, kao što su obične cilindarske brave i obične ograde bez tehničkih elemenata (osim za stanove). Zaštićuju se vratima koje nemaju dodatne točke učvršćenja i prozorima koji nemaju dodatnu mehaničku zaštitu. Ako dođe do pokušaja neovlaštenog ulaska u navedeni prostor prvog stupnja zaštite, neće se aktivirati nikakva zvučna ili svjetlosna signalizacija. Iz svega proizlazi da prvi stupanj zaštite pruža minimalnu zaštitu, sukladno činjenici da ti objekti nemaju pohranjene veće materijalne vrijednosti.

Drugi stupanj - niži stupanj zaštite

Manje trgovine, stan ili kuća ili skladište s većim vrijednostima su štićeni objekti koji pripadaju ovom stupnju zaštite. U pravilu se koristi mehanička i tehnička zaštita kojom se na licu mjesta zvučno ili svjetlosno signalizira neovlašten ulazak u štićeni prostor. Glavni cilj je usporavanje, detekcija i po mogućnosti zaustavljanje neovlaštenog vanjskog djelovanja koji poduzimaju potencijalni napadači u namjeri protupravnog oduzimanja dobara. Na drugom stupnju zaštite koriste se također mehanička zaštita, kao i na prvom stupnju, s dodatnim sigurnosnim pojačanjima vrata i prozora. Na ovom stupnju sustav zvučne i svjetlosne signalizacije ne prenosi se u centralni dojavni sustav ili na neko drugo mjesto, već je samo u funkciji prvotnog uzbunjivanja koji preventivno djeluje na potencijalnog napadača. Glavne zone detekcije drugog stupnja zaštite su ulazi, znači vrata i prozori u štićeni prostor, pri čemu sustav tehničke zaštite nema mogućnost prostorne detekcije, nakon mogućeg prolaska unutar zaštićenog objekta.

Treći stupanj - srednji stupanj zaštite

Na ovom stupnju zaštite koristi se mehanička i tehnička zaštita kojom se signalizira neovlašten ulazak u štićeni prostor i dojavljuje na Centralni dojavni sustav, zatim sustav t e h n i č k e zaštite kojom se prati kretanje u štićenom prostoru (kontrola prolaza i video nadzor) uz video zapis. Objekti koji se nalaze na trećem stupnju zaštite su manje poslovnice banaka, skladišta sa vrijednom robom, robne kuće, industrijski pogoni i sl. Mehanička zaštita na ovom stupnju uključuje, uz sve elemente u prethodno navedenim stupnjevima zaštite, vanjsku ogradu određene visine, sigurnosnu rasvjetu, sigurnosne cilindre i ključeve, protuprovalna vrata i prozore, kao i druge mehaničke elemente zaštite poput metalnih grilja, barijera, rešetaka i sl. Tomu se pridodaje složeniji sustav tehničke zaštite koji se sastoji od protuprepadnog i protuprovalnog sustava zaštite s digitalnim prijenosom alarmne i druge tehničke informacije o vrsti, lokaciji, točnom vremenu i datumu alarmnog događaja u centralni dojavni sustav iz kojeg se 24 sata neprekidno prate događanja na objektu. Dodajmo da se može u trenutku neovlaštenog ulaska uključiti već spominjana zvučna i svjetlosna signalizacija, uz izuzetak kod protuprepadnih sustava, kod kojih je osnova zaštite tzv. «tihi alarm», što znači samo prijenos alarmne poruke u centralni dojavni sustav. Treći stupanj zaštite već predviđa integralnu zaštitu, znači uz korištenje sofi sticiranih sustava zaštite i tjelesnu zaštitu, odnosno prisutnost naoružanog zaštitara ili čuvara. U pravilu bi to trebao biti zaštitar-tehničar, jer bi morao dodatno uz svoja ovlaštenja, biti obučen za korištenje instaliranih sustava tehničke zaštite i korištenje sredstava veze.

Četvrti stupanj - viši stupanj zaštite

Viši stupanj zaštite, u pravilu se primjenjuje u bankama sa trezorskim prostorima, centralama značajnijih novčarskih institucija kao i diplomatskim i konzularnim predstavništvima.

Osnovna osobina ovog stupnja zaštite je u tomu što mora omoguunutarnju detekciju, u cilju usporavanja i sprječavanja neovlaštenog djelovanja. Ovom prigodom koristi se mehanička i tehnička zaštita kojom se signalizira neovlašten ulazak u štićeni prostor i dojavljuje na Centralni dojavni sustav, te tehnička zaštita kojom se prati kretanje u štićenom prostoru (kontrola prolaza i video nadzor) uz video zapis. Na ovom stupnju u cilju sprječavanja neovlaštenog djelovanja potrebno je koristiti veći broj obučenih naoružanih zaštitara, koji pojedinačno moraju imati svoje zone djelovanja i voditelja koji će koordinirati njihovim radom u zonama. Na četvrtom stupnju zaštite koriste se najsuvremeniji elementi mehaničke i elektroničke zaštite u njihovoj optimalnoj povezanosti. Ovdje se pojavljuje i potreba perimetarske zaštite, koju čini mehanička ograda određene visine s mogućnošću detekcije neovlaštenog ulaska unutar zaštićene zone s dodatnim daljinskim nadzorom. Sama detekcija se obavlja elektroničkom zaštitom na samoj ogradi (detektori vibracija i sl.) i daljinski, pomoću sustava video nadzora koji omogućava daljinski nadzor, upravljanje kamerama i snimanje svih događanja te pohranjivanje video zapisa. Da bi ovaj stupanj zaštite bio djelotvorniji neophodna je sigurnosna rasvjeta za rad sustava video nadzora u slučaju nestanka mrežnog napajanja i pričuvno napajanje koje omogućuje nezavisan rad vitalnih elemenata sustava tehničke zaštite.

Peti stupanj zaštite - visoki stupanj zaštite

Visoki stupanj zaštite, primjenjiv je za zaštitu vojnih baza manjeg značaja, važnih industrijskih postrojenja, zatvora i drugih objekata od visokog značaja, gdje svako narušavanje štićenog prostora i objekta može predstavljati opasnost većih razmjera za širu društvenu zajednicu.

Na ovom stupnju neophodna je mehanička i tehnička zaštita kojom se signalizira neovlašten ulazak u štićeni prostor i dojavljuje na Centralni dojavni sustav, tehnička zaštita kojom se prati kretanje u štićenom prostoru (kontrola prolaza i video nadzor) uz video zapis, i integralna zaštita s najmanje jednim lokalnim nadzornim mjestom i sustavom veze. I kod ovog stupnja zaštite, mehanička zaštita je prvi element bez kojeg se ne može postaviti pravilan sustav zaštite. Ovom prigodom cijela vanjska ograda mora biti detektor uz korištenje zvučne i svjetlosne signalizacije kako bi zaštitari promptno reagirali.

Šesti stupanj zaštite - najviši stupanj zaštite

Najviši stupanj zaštite pretpostavlja zaštitu nuklearnih centrala, određenih istraživačkih laboratorija, vojnih baza, središnjih računarskih centara, diplomatskih predstavništva i misija i drugih objekata od posebnog značaja za državu.

Ova kategorija zaštite predviđa: mehaničku i tehničku zaštitu kojom se signalizira neovlašten ulazak u štićeni prostor i dojavljuje na CDS; tehničku zaštitu kojom se prati kretanje u štićenom prostoru i pojedinačno štićenim prostorijama (kontrola prolaza i video nadzor) uz video zapis; zaštitu pojedinačnih vrijednosti pomoću specijalnih kasa, trezora i sl.; integralnu zaštitu s najmanje jednim lokalnim nadzornim mjestom i sustavom veze sa zaštitarima na štićenom objektu; sigurnosni Plan postupanja i procedure u slučajevima pretpostavljenih incidentnih situacija. Ovaj stupanj zaštite je integralni sustav zaštite i predviđa maksimalnu detekciju, usporavanje, sprječavanje i otklanjanje svakog neovlaštenog djelovanja u dubinu, što pretpostavlja uspostavu zaštite od najjednostavnijeg do najsloženijeg. Kod ove kategorije uz već prije navedeno, važno je naglasiti potrebu povezanosti centralne nadzorne prostorije sa centralnim dojavnim sustavom na istodobno nekoliko različitih načina. Zaključno navedimo da prigodom izrade koncepta zaštite pomoću defi niranih stupnjeva ili kategorija treba paziti na sljedeće činjenice; kolika je vrijednost i važnost onoga što se štiti; detaljno defi nirati što se štiti i prosuditi da li je vrijednost planirane zaštite veća od vrijednosti samog štićenog objekta.(DV)

Materijali