Ulaz za korisnike

Toplinska izolacija zgrada

|
Toplinska izolacija zgrada
 
Toplinska izolacija zgrada
Sve skuplja energija za grijanje i hlađenje, novi tehnički propisi i norme, zamjetne klimatske promjene s nepredvidljivim tijekom, bolja obaviještenost investitora, projektanata i kupaca razlogom su i većeg interesa za što učinkovitijom toplinskom zaštitom.

U zemljama EU potrošnja energije za grijanje zgrade niža je od 100 kWh/m2 na godinu, a u Hrvatskoj je dva do tri puta veća. Potrošnja energije za grijanje mora biti što manja, a postiže se punom toplinskom izolacijom obodnih građevnih dijelova zgrada (zidova, podova, krovova). Donesen je Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 1.7.2005.), s prijelaznim razdobljem i obveznom primjenom od 1. srpnja 2006.

Preuzete su europske norme HRN EN za izradu građevno-fizikalnih proračuna iz područja toplinske zaštite, uštede energije, difuzije i kondenzacije vodene pare.

Jedna od novina jest Iskaznica potrebne energije za grijanje zgrade, sastavni dio dokumentacije o održavanju i unapređivanju bitnih zahtjeva za građevinu. Iskazana je najveća dopuštena godišnja potrebna toplina za grijanje po jedinici ploštine uporabne površine zgrade (kWh/m2a) i obujma grijanog dijela zgrade (kWh/m3a). Obvezatno se prilaže dokumentaciji potrebnoj pri tehničkom pregledu zgrade, a potvrđuju je svojim žigom projektant i izvođač zgrade. Iskaznica mora biti dostupna kupcima, najmoprimcima i drugim ovlaštenim korisnicima zgrade ili njezina dijela.

Na taj se način uspostavlja jednostavan kriterij jasne komparacije između pojedinih zgrada što se tiče potrebne energije za grijanje i izravno uz to povezanima kakvoćom izvedbe i udobnosti uporabe zgrade. Iz tablice 1. može se izračunati kolika će biti prosječna godišnja potrošnja energenata za 1 m2 vanjskog zida izrađenog od različitih građevnih materijala s toplinskom izolacijom i bez nje. Vrijednost koeficijenta prolaza topline U (W/m2K) pomnožena sa 100 približno pokazuje koliko će se potrošiti kWh na godinu, a pomnožena sa 10 kolika će biti potrošnja u m3 zemnog plina odnosno litara loživoga ulja.

Oznakom U označuje se koeficijent toplinske provodljivosti koji je definiran kao količina topline koja u jedinici vremena prolazi jedinicu kroz površine pri temperaturnoj razlici 1 K. Kondenzacija vodene pare . Vanjski građevni dijelovi zgrade (zidovi, podovi, krovovi) bez toplinske izolacije ne zadovoljavaju tehničke propise glede kondenzacije vodene pare i sprječavanja nastanka građevinske štete.

Vanjske građevne dijelove grijane zgrade treba toplinski izolirati najmanje toliko da zbog kondenzacije vodene pare nastale difuzijom unutar građevnog dijela ne nastane oštećenje, a isto tako da temperatura unutrašnje površine građevnog elementa bude viša od temperature rosišta zraka u prostorijama (100% vlažnost), a poželjno je da radi sprječavanja razvoja mikroorganizama ne prelazi ni razinu od 80% vlažnosti na unutrašnjoj površini građevnog elementa.

Zimi je u grijanim prostorijama parcijalni tlak vodene pare veći od parcijalnog tlaka vodene pare vanjskog zraka. Vodena para zato prelazi iz područja višeg u područje nižeg tlaka. U slučaju nedovoljno toplinski izoliranih vanjskih zidova ili stropova, u kontaktu ohlađene unutrašnje površine s toplim unutrašnjim zrakom vodena se para može kondenzirati na unutrašnjoj površini građevnog elementa (površinska kondenzacija). Kod nepovoljnog postavljanja toplinske izolacije, s unutrašnje, toplije strane zida ili stropa prema negrijanomu ili vanjskomu prostoru, moguća je i pojava kondenzacije vodene pare unutar konstrukcije. Pri tome nastaju građevinske štete i unutar građevnog elementa (truljenje, navlaženost slojeva, opadanje toplinsko izolacijskih svojstava).

Difuziju vodene pare i unutrašnju ili površinsku kondenzaciju treba prora čunati za svaki grijani građevni dio zgrade koji graniči s vanjskim zrakom ili negrijanim prostorom.

Kada je površinska temperatura zida/ stropa niža od temperature točke rošenja zraka u prostoriji, već i za najmanje povećanje vlažnosti iznad normalne na površini se u dodiru s toplim i vlažnim zrakom iz prostorije kondenzira vodena para i nastane kondenzat. Taj je problem posebno prisutan kod toplinski neizoliranih područja u vanjskim obodnim pregradama, takozvanim konstruktivnim toplinskim mostovima (primjerice: toplinski neizolirani armiranobetonski serklaži u zidovima od blok opeke). Na ovaj proces utječe i prozračivanje prostorija. Česti su slučajevi ugradnje PVC ili metalne stolarije koja ne zadovoljava propise glede dozvoljenih izmjena zraka.

Posljedice su dobro poznate, ali često nisu prepoznate. To je nastanak mikroorganizama (gljivica i plijesni), bubrenje i otpadanje boje i žbuke sa zidova, nedozvoljeno vlaženje građevnog elementa. U takvim je mikroklimatskim uvjetima boravak u prostorijama nezdrav i neudoban. Razlog za nastanak površinskog kondenzata, pa tako i razvoja mikroorganizama, su građevni vanjski elementi nezadovoljavajućega toplinskog otpora, toplinski mostovi, nedovoljno izolirani ili neizolirani betonski nadvoji iznad prozora, stupovi na uglovima zgrade, serklaži, vijenci, a pogotovo istake balkona i zidova i dr. Kad jednom nastanu, gljivice i plijesni ne mogu se trajno ukloniti bez dodatne toplinske izolacije vanjskih građevnih dijelova zgrade. U takvim je slučajevima toplinsku izolaciju potrebno ugraditi s vanjske strane.

www.casopis-gradjevinar.hr

Materijali