Ulaz za korisnike

Ubiše nas kamenolomi!

|
Ova slika trenutno nije pronađena
 

Šibenik - Postojeći kamenolomi, kao i oni novi koji bi uskoro trebali početi s radom, dobrano su načeli tkivo prekrasnog krajolika uokolo Dubrave, a uz pravu mrežu prometnica i autocestu trajno su zapečatili agroplanove toga inače poljoprivrednog područja

Šibenska Dubrava, sa svim onim što ta riječ znači od davnina (i Dubrovnik je jedna divna Dubrava!), sa svojih 2000 stanovnika, svako malo se "usrećuje" novim, krupnim objektima infrastrukture i zagađujuće industrije kamena. Toliko da bi se za pet godina, ako se tako nastavi, tvrde mještani, iz nje svi mogli početi iseljavati.

Ni ptice više ne pjevaju

Već i sam pogled s visova Orlovače otkriva cijelu mrežu novih cesta što su ispresjecale Dubravu, dok druge još čekaju na red, kao i lokacije za buduće energetske objekte visokog napona (trafostanice za Pode i drugo) i dalekovode. No, posebno, i pet "revira" velikih kamenoloma, sve u krugu od nekoliko četvornih kilometara. Krtolin, tzv. Alatova kava (Batolit), Ljubljana brdo, Bikarac i Lavčević, objekti su za eksploataciju kamena, od kojih su dva u punome pogonu (Lavčević i Krtolin), dok su vlasnici preostala tri tek u fazi "istražnih radova", a zapravo u postupku za dobivanje dozvola i koncesija. Od svih tih kava, Lavčević je za sada najveći zagađivač okoliša, gotovo usred Dubrave, a dosad nitko nije ništa učinio da se tridesetogodišnje zaprašivanje s njegovih površina bar nešto smanji. Dubravčane, čuli smo u naseljima, tresu i eksplozije pri miniranju, kuće im pucaju, teška vozila su uništila putove, s ovcama više nemaju kamo, a nad gajevima i dubravama "ni ptice više ne pjevaju". — I grad i županija su, čini se, od nas digli ruke. U Dubravi je sve zagađeno, u opasnosti su groblje, crkva Gospe od Zdravlja, stara seoska gustirna iz 1909. godine, brojni, nekoć zaštićeni bunari i podzemne (pitke) vode na kojima leži cijela Dubrava — s gorčinom kazuje Luka Alat, član MO-a Dubrava.

Prijeti i radijacija

— Čuli smo — nastavio je — kako se neće davati dozvole vlasnicima novih kamenoloma, te da je vlasniku Ljubljane odbijena koncesija, a da bi se Lavčevićev kamenolom, čak do kraja godine, mogao ugasiti. Ali u to puno ne vjerujemo. Od svega što nam se čini, ljudi su dovedeni do očajanja. Tko će se upuštati u poljoprivredu u okruženju koje uništava sitan kameni prah i gdje nam u budućnosti još prijeti i radijacija iz visokonaponskih objekata koji će se oko Poda graditi. Da stvar bude još gora, novi put za Pode prolazit će upravo dubravskim plodnim poljem. Ako se uskoro nešto za naše selo ne učini, izići ćemo svi na prosvjede. Nećemo odustati od prava da živimo u prirodnoj sredini bez zagađivača i drugih opasnosti. No, postoji jedno velikao "ali". Naime, kada je riječ o kamenolomima, valja reći da je takva djelatnost dopuštena upravo Županijskim prostornim planom! Istodobno, u odredbama toga plana, u članku 14., točka 3., Dubrava je uvrštena u 19 lokaliteta "osobito vrijednog obradivog tla" namijenjenog poljoprivrednim kulturama seoskih gospodarstava, koja bi ubuduće županiju i širi prostor trebala uvelike darivati zdravom hranom. Upravo je rasprava o tim pitanjima prostornog plana na Županijskome poglavarstvu, na neki način otvorila Pandorinu kutiju, pa izmjene i dopune plana nisu donesene. I aktivisti u Dubravi kažu kako su gore iznesene odrednice prostornoga plana o kamenolomima i osobito vrijednom obradivom tlu, "u sukobu sa zdravim razumom". Jer, što će biti od te vrijedne zemlje, pitaju se, bude li ona trajno "tretirana" pogubnom kamenom prašinom. Na posljetku, u cijelom tom okružju, u onoj maloj, još netaknutoj šumici Sokolarskoga centra Emilija Menđušića, sve je manje prostora i za (leteći) životinjski svijet.

tekst i slike Joško ČELAR Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

Interijeri

Materijali