Ulaz za korisnike

Učinak građevinskih strojeva

Učinak građevinskih strojeva
 
Učinak građevinskih strojeva
Za ekonomičan rad strojeva potrebno je prethodno dobro organizirati i isplanirati njihovo korištenje. Da bi se to moglo, treba poznavati njihov satni učinak u konkretnim, realnim radnim uvjetima i uzeti u obzir razdoblje njihova djelovanja na gradilištu.

Praktični, planski učinak dobiva se korekcijom teorijskog (temeljnog tehničkog) učinka s nizom ovdje opisanih, za svaki stroj specifičnih koeficijenata. Teoretski učinak izračunava se prema dva osnovna, vrlo jednostavna izraza, ovisno radi li se o strojevima s cikličnim ili kontinuiranim djelovanjem. O postignutom učinku ovise direktni troškovi i trajanje radova.

Radovi svih sudionika u procesu građenja trebaju biti u što većoj mjeri usklađeni (u tehnološkim "lancima"). To je posebno važno za strojeve koji imaju visoke troškove sata rada, pa i samog zadržavanja bez aktivnog djelovanja na gradilištu. Da bi se to postiglo, potrebna je kvalitetna priprema u koju je obvezno uključena analiza predvidljivih situacija izvedbe i dinamičko planiranje.

Plan korištenja strojeva treba biti što ravnomjerniji, sa što manje prekida i bez prelaženja njihovog maksimalno raspoloživog broja. Prekomjerne, vršne potrebe sigurno će se donekle moći sniziti određenim mjerama in situ, prilikom izvedbe (npr. produženjem radnog vremena), ali mogućnosti tih intervencija su ograničene i nezamjenjiva je uloga razrade problema tijekom pripreme, u okviru projekta organizacije građenja.

Osnova za izbor optimalne tehnologije i dinamičko planiranje, kao i izračun cijene izvođenja radova, jest poznavanje učinka angažirane mehanizacije. Mogućnostima strojeva u pravilu se prilagođava angažman radnika, pa njihovi učinci određuju tzv. propusnu moć svakog proizvodnog tehnološkog sustava.

Pojam kapaciteta i učinaka kod građevinskih strojeva

Učinak, kapacitet, efikasnost i produktivnost pojmovi su vrlo bliskog značenja, a veličine su im direktno povezane. Produktivnost se općenito tumači kao mogućnost proizvodnje, proizvodnost, stvaralačka snaga, izdašnost, ali i kao istoznačnica za kapacitet. Efikasnost znači djelotvornost, uspješnost, snagu i maksimalnu sposobnost. Možda u praksi i najčešće spominjan pojam, kapacitet, isto tako znači sposobnost izvršenja učinka, ali i nosivost, prostorni sadržaj (npr. zapremnina spremnika, bubnja, lopate, košare, silosa i dr.) i maksimalnu mogućnost produkcije. Jedno od značenja podudara se s pojmom učinka, koji je za problematiku strojnog rada ipak najprecizniji i najispravniji.

Učinak jednog ili više strojeva može se definirati kao količina kvalitetom zadovoljavajućeg rada, odnosno proizvoda, izražena u adekvatnim mjernim jedinicama (m3, m2, m, kom, t), koji se obavi u nekoj jedinici vremena (minuta, sat, radna smjena, dan, mjesec i dr.). Jasno, veća efikasnosti i produktivnost, bilo strojeva ili postrojenja, bilo pogona ili gradilišta, iziskuje veći kapacitet, odnosno učinak.

Učinak se može sagledavati kroz nekoliko kategorija.

Temeljni tehnički, tzv. teorijski učinak (Ut) proizlazi iz konstruktivnih svojstava stroja, kao što je snaga motora, brzina pri radu i veličina osnovnih radnih dijelova – zahvatnih alata (q). Taj učinak zna biti naveden u pripadnoj tehničkoj dokumentaciji. No on se zapravo može postići samo novim strojem, u nekim gotovo idealnim uvjetima i za kraće vrijeme rada (1-2 sata). Istog su značenja i nazivni i osnovni instalirani učinak o kojima se govori kada je posrijedi složena mehanizacija, odnosno različita građevinska postrojenja, kao što su drobilane, betonare, asfaltne baze i dr.

Dakle, problem je u predviđanju realne vrijednosti učinka strojeva na planiranim zadacima, koja tek ima pravi uporabni značaj. Planski ili radni, tzv. praktični učinak (Up) s jedne strane ovisi o tehničkim karakteristikama svakog stroja (teorijskom učinku), ali uvelike i o različitim specifičnostima svakoga gradilišta, odnosno uvjetima radnog mjesta izvođenja pojedinih aktivnosti.

Osim spomenutih, može se prilikom planiranja, na temelju projektom zadanih veličina, razmatrati i potrebni ili zahtijevani učinak (Uz), a nakon obavljanja posla u eksploataciji ostvareni ili mjereni učinak. Ostvareni učinak je u graditeljstvu uvijek varijabilna veličina jer se uvjeti u kojima se rad odvija tijekom vremena mijenjaju.

Praktični učinak je u pravilu znatno manji od teorijskog (često ispod 50% njegove veličine), a trebao bi biti što bliži ostvarenom učinku. Stoga se prema potrebi može korigirati i prilikom realizacije radova, ali samo ako postoji interna kontrola s povratnim tijekom informacija .

Kod planske analize nerijetko se polazi od zahtijevanog učinka, koji predstavlja omjer zadane količine posla i nekog traženog vremena u kojem ju je potrebno realizirati:

Tome treba odgovarati praktični učinak planiranog stroja, odnosno suma učinaka n strojeva koji će svi zajedno raditi na izvršenju aktivnosti:

Strojevi se općenito mogu podijeliti na one koji imaju kontinuirano djelovanje i one s periodičnim radom, koji posao obavljaju u ciklusima. Upravo se za takve mnogo češće ide na dobivanje teorijskog učinka putem proračuna

Treba imati u vidu da učinak pojedinih strojeva koji rade povezano u grupi neće uvijek biti kao u slučaju kada bi isti zadatak obavljali zasebno, već može doći do dodatnih gubitaka vremena (npr. zbog čekanja u redu i dr.).

S obzirom na različite situacije i tehničke performanse, ima smisla govoriti i o maksimalno mogućem, kao i minimalnom učinku, a ovisno o riziku o optimističnom, prema ekonomskim pokazateljima opet o isplativom učinku i sl.

Također, učinci mogu biti različiti po vremenskoj jedinici u kojoj je iskazana količina rada. Obično ju je najpogodnije izraziti po satu, pa je onda riječ o satnom učinku.

Građevinska norma (GN) vremena propisuje norma sate (NS) za određeni tip stroja kada radi na opisanoj aktivnosti, što je očito obrnuto proporcionalna vrijednost od praktičnog satnog učinka:

Naime, pozicije norme u izvjesnoj mjeri definiraju uvjete rada (npr. kategoriju i vlažnost zemlje, udaljenost guranja kod dozera i sl.), a sve ostale okolnosti uzete su kao u praksi prosječne.

Kada se određuje učinak za dulje vrijeme rada, potrebno je pripadni satni učinak pomnožiti s brojem sati u predviđenom razdoblju, ali i s odgovarajućim umanjujućim faktorom, koji uračunava dodatne gubitke zbog većeg postotka neiskorištenosti radnog vremena u duljim razdobljima korištenja strojeva. Iskustvo pokazuje da je praktični satni učinak, koji je sam već umanjena vrijednost od maksimalnog učinka, uz srednje uvjete djelovanja, za proračun rada po jednoj smjeni potrebno umanjiti za cca 15%, a za cijeli tjedan za daljnjih 15%. Pri određivanju učinka stroja za mjesec, isto je kao i za godinu dana rada – potrebno je određeni tjedni učinak umanjiti za još oko 10%.

Kako se u troškovničkim stavkama, koje su i polazište za izradu planova, količine uobičajeno iskazuju u sraslom stanju (zemljani radovi), odnosno bez uzimanja u obzir rastresitosti materijala (betonski radovi, transporti), najčešće je poželjno tome prilagoditi proračunati učinak. Zato je učinak potrebno pomnožiti s pripadnim koeficijentom rastresitosti kr koji ga uvijek smanjuje, jer je njegova vrijednost obrnuto razmjerna postotku rastresitosti

Rastresitost ovisi o vrsti i vlažnosti zemljanog materijala, i kreće se od 10% (kr = 0,91) za vlažni šljunak i pijesak do čak 50 do 70% (kr = 0,67 -0,59) za dobro miniranu stijenu (granit, mramor, vapnenac, sedru). Pri spravljanju betona uzima se da je za smjesu agregata i cementa u miješalici kr = 0,70 -0,80.

Za neke paušalne procjene dobro mogu poslužiti iskustvene veličine praktičnog učinka (prema mjerenim učincima), ali zbog posebnosti realizacije svakog građevinskog projekta, za "ozbiljnije", izvedbene planove potrebno ih je svaki put posebno odrediti, odnosno provjeriti kroz proračun. Metodologija jednog takvog, inženjerskog proračuna objašnjena je u sljedećim poglavljima.

U njemu se kao elementi koriste tehnički i, opet, iskustveni podaci iz različitih izvora, od kojih su neki i ovdje navedeni. Postojeći opći normativi za strojne radove dijelom su zastarjeli, manjkavi i katkad nedovoljno precizni, a izvođačke tvrtke nisu baš sklone davati podatke o svojoj proizvodnji u javnost, već ih često ljubomorno čuvaju kao neku vrstu poslovne tajne.

Laki utovar se odnosi na rad s uglavnom suhim i sitnijim rastresenim materijalima (pijesak, sitni šljunak, pjeskovita ilovača, rastresita suha obična zemlja itd.). Prosječni utovar obuhvaća tvrđa gradiva (krupni šljunak, suha i manje vlažna ilovača, zbijena zemlja, neke vrste mekih trošnih stijena)

Ciklični i kontinuirani rad strojeva

Strojevi se općenito mogu podijeliti na one koji imaju kontinuirano djelovanje i one s periodičnim radom, koji posao obavljaju u ciklusima. Upravo se za takve mnogo češće ide na dobivanje teorijskog učinka putem proračuna.

Kod strojeva s cikličnim djelovanjem rad se obavlja stalnim, uzastopnim ponavljanjem približno istih pokreta. Jedan ciklus rada uvijek obuhvaća sve radne operacije u cilju izvršenja osnovnog zadatka (koristan rad) i vraćanje u početni položaj (prazan hod), tj. stanje koje prethodi započinjanju novog, istovjetnog radnog ciklusa.

Za neke su strojeve (npr. neki tipovi bagera i utovarivača) podaci o trajanju ciklusa (TC) izmjereni i statistički obrađeni u idealnim, srednjim ili nekim drugim definiranim uvjetima odvijanja, pa su u stručnoj literaturi dostupne tablice s njihovim prosječnim veličinama. Dane se vrijednosti razlikuju ovisno o navedenim okolnostima u kojima su postignute. No svejedno ih je za određivanje planskih učinaka potrebno dodatno korigirati prema svim ostalim praktičnim uvjetima, pa se uzima da spadaju u kategoriju teoretskih vrijednosti.

U građevinskim normama za strojne radove navode se vremena radnog ciklusa hidrauličnog bagera s čeonom lopatom, pri kutu okreta od 90o kod istovara, što je prikazano na sljedećem grafikonu.

Jedan ciklus rada bagera traje najviše do jedne minute, što ovisi o tipu i obujmu lopate kojom se radnja obavlja. Kada se u jednakim uvjetima radi s povlačnom (skrejperskom) lopatom, ciklusi su za 20-65% dulji nego kod korištenja bagera s čeonom (visinskom) lopatom iste zapremnine, ali koja ima manji otpor pri kopanju. Zato su im i učinci veći za prosječno oko 20%.

Prilikom iskopa dubinskom lopatom, koji se izvodi ispod razine na kojoj stoji bager, ciklusi koje daju proizvođači strojeva (Komatsu) znatno su kraći (cca 30%) od ovdje navedenih za rad iznad razine na kojoj stoji bager s čeonom lopatom iste zapremnine. Zanimljivo je da opći normativi ipak gotovo za sve slučajeve širokog iskopa bagerom s čeonom lopatom predviđaju kraća vremena, tj. veće učinke (i do 43%) nego kod rada s dubinskom lopatom. Samo su u rjeđim slučajevima potrebni NS izjednačeni ili nešto manji (do 12%) kod rada s dubinskom lopatom.

Iz drugog grafikona mogu se očitati trajanja ciklusa utovarivača ovisno o granicama u kojima se nalazi veličina njegove lopate, prema priručniku Komatsua.

Laki utovar odnosi se na rad s uglavnom suhim i sitnijim rastresenim materijalima (pijesak, sitni šljunak, pjeskovita ilovača, rastresita suha obična zemlja itd.). Prosječni utovar obuhvaća tvrđa gradiva (krupni šljunak, suha i manje vlažna ilovača, zbijena zemlja, neke vrste mekih trošnih stijena i sl.) i razmjerno teške stijene koje se lako miniraju (npr. vapnenac). Pod teškim utovarom podrazumijeva se minirana stijena u blokovima ili pločama, kao i takva stijena pomiješana s drugim sitnijim gradivima, te slabo minirani pješčenjaci i konglomerati, zatim i tvrde ili plastične ilovače i gline i sl.

U slučaju kada se ne može poslužiti takvim iskustvenim podacima, a to je uglavnom kod strojeva koji imaju dulje cikluse s u većoj mjeri zastupljenim transportima, trajanje ciklusa može se dobiti zbrajanjem prosječnih vremena obavljanja svih potrebnih operacija

Kod strojeva s cikličnim djelovanjem rad se obavlja stalnim, uzastopnim ponavljanjem približno istih pokreta. Jedan ciklus rada uvijek obuhvaća sve radne operacije u cilju izvršenja osnovnog zadatka i vraćanje u početni položaj

U ciklusu sadržane operacije karakteristične su za svaku pojedinu vrstu stroja, a ovise i o samom radnom zadatku, pa i načinu kako se izvršava.

Kod dozera se trajanje ciklusa () sastoji od vremena iskopa (ti), guranja (tg), razastiranja, odnosno odlaganja ili planiranja (to) i vremena povratka (tp), te još i manevriranja, odnosno namještanja (tm):

Brzine pri svladavanju pojedinih operacija se razlikuju, pa se njihova trajanja dobivaju dijeljenjem duljina pojedinih dionica (li, lg, lo, i lp=li+lg+lo) s prosječnim brzinama koje se na njima postižu (vi, vg, vo, vp). Tako vrijedi:

Izraz za radni ciklus skrejpera () je gotovo identičan, samo se tu ne radi o guranju, već prevoženju iskopa. Vrijeme iskopa skrejpera odgovara vremenu (samo)punjenja njegovog sanduka, za koje se može pretpostaviti da će biti između 0,5 min (za jako povoljne prilike) i 1,0 min (u nepovoljnim slučaju), a u prosječnoj situaciji 0,6 min.

Za transportna vozila (kiperi, damperi, automiješalice i dr.) vrijeme jednog ciklusa () je zbroj vremena utovara (tut), vožnje punog (tpun) vozila u odlasku i praznog (tpraz) u povratku, s eventualnim predvidljivim zadržavanjima na putu (tzv), te istovara (tis) i ukupnog trajanja svih manevara (tm):

Trajanje utovara proporcionalno je zapremnini sanduka ili koša transportnog vozila (q), reguliranoj koeficijentom koji uzima u obzir prosječnu razinu njegovog punjenja (kpu), a obrnuto razmjerno s veličinom praktičnog učinka utovarnog sredstva (UpUs). Isto se može iskazati i kao umnožak trajanja jednog ciklusa stroja za utovar (TCUs) i broja ciklusa potrebnih da se njegovom lopatom napuni sanduk vozila (nCUs). Vrijeme vožnje je omjer udaljenosti (l) koja se prelazi u odlasku i na povratku te prosječne brzine vožnje (vpun, vpraz), gdje se može uvrstiti i srednja brzina od punog i praznog vozila (vsr):

Nna brzinu vozila, osim vučne snage, tj. snage motora i težine tereta, utječe i put kretanja, stanje površine prometnice, njezin nagib, nadmorska visina, kao i temperatura zraka (razrijeđeni zrak otežava rad na kompresiji, odnosno umanjuje snagu motora). Nominalna snaga motora određena je za nadmorsku visinu od 0 m i temperaturu zraka 150C, a ovisno o stvarnim uvjetima, to može biti do 28,8% manje ili do 6,2% više.

Moguće zadržavanje u vožnji uračunava se paušalno, najjednostavnije kao određeni postotak njezinog trajanja. Vrijeme pražnjenja sanduka samoistovarnih vozila najčešće je od 0,5 do 0,7 min (maks. 3 min), a vrijeme manevara od 0,3 do 0,5 min (maks. 5 min). Punjenje bubnja automiješalice može se obaviti za 30-90 s/m3 betona, što znači da je Up pri punjenju 40-120 m3/h, a istovar za oko 120 s/m3, iz čega proizlazi da je Up pri pražnjenju 30 m3/h (=3600/120).

Trajanje ciklusa dizalica () općenito se može prikazati kao zbroj vremena manipulacija teretom: utovara tereta, tj. punjenja posude ili kačenja (tut) i istovara ili otpuštanja tereta (tit), zatim dizanja tereta (tdt), okretanja strijele dizalice s teretom (tot), horizontalnog prijenosa tereta po ruci ("mačkom") (tht), spuštanja tereta do mjesta istovara (tst), te povratnog kretanja bez tereta: dizanja (tdp =tst), kretanja "mačke" po ruci (thp =tht), okreta dizalice (top =tot) i spuštanja na mjesto ponovnog utovara (tsp =tdt):

Izraz se može skratiti ako se pretpostavi da su kretnje dizalice s teretom i bez njega približno iste brzine, tj. trajanja:

Vrijeme kačenja (privezivanja) tereta kreće se od 0,65 do 2,0 min, a otpuštanja (odvezivanja) od 0,5 do 1,0 min. Vrijeme punjenja posude za beton ("rakete") orijentacijski se može uzeti od 1,0 do 1,5 min. Isipavanje betona iz posude traje od 0,5 min (u povoljnom slučaju kada se istovara neposredno ispod posude u dovoljno široki prostor) do 0,8 min (prilikom bočnog pražnjenja u skučeni prostor).

Brzina okretanja toranjskih dizalica je 0,7-1,2 o/min. Brzina vertikalnog prijenosa je 10-60 m/min, a kod velikih dizalica i do 130 m/min. U tim rasponima kreće se i koso dizanje i spuštanje tereta kod dizalica s kosom rukom. Brzina "mačke" je 10-60 m/min (kod velikih dizalica do 85 m/min), a pokretanja tornja po kolosijeku 10-50 m/min. Kod dizalica se može postići djelomično ili potpuno preklapanje nekih radnji, i onda se u izračun ciklusa od istodobnih operacija uvrštavaju one koje su duljeg trajanja.

Očekivani broj ciklusa toranjskih dizalica je 10-30 na sat ( = 2,0 –6,0 min), ovisno o visini građenja i krajnjem dohvatu dizalice. Jasno da radnje koje su uključene u ciklus ovise o konstrukciji i tehničkim performansama dizalice te konkretnoj radnoj situaciji, bez čijeg se poznavanja i ne može točnije predvidjeti učinak za određenu aktivnost. Za sve je strojeve pravilo da je prije proračuna potrebno postaviti shemu izvršenja radnog zadatka.

Kod cikličnih miješalica za beton ili mort ciklus uključuje punjenje miješalice (tut) potrebnim komponentama, propisano vrijeme miješanja (tmj) i istovar spravljenog betona iz bubnja (tis), pa se prema tome može pisati:

Trajanje pojedinih operacija uvelike ovisi o tipu miješalice, od zapremnine bubnja do načina miješanja, te utovara i istovara, ali okvirno se može pretpostaviti da će vrijeme utovara biti od 10 do 30 s, vrijeme istovara 15 do 30 s, a trajanje miješanja 50 do 150 s. Kod suvremenih betonara (s preturnom miješalicom) cijeli ciklus obično iznosi 2,0 do 3,0 min, a kod manjih, ne tako dobro opremljenih miješalica, to je najčešće po 1,0 do 1,5 minutu duže.

Za vibratore je znano da obrada betona na jednom mjestu obično ne traje dulje od 1,0 min, a tome treba pridodati i vrijeme premještanja na novo mjesto vibriranja, za što se kod pervibratora odvaja oko 10 s.

I utovar i manipulacija raznog komadnog tereta odvija se u ciklusima, pa to kod viličara (u primjeni uglavnom u pogonima i proizvodnji građevnog materijala) traje između 40 i 70 s (naginjanje i ponovno ispravljanje kraka, zahvat tereta i poslije njegov istovar, dva zaokreta do 1800 i promjena brzina) plus vrijeme dizanja tereta i spuštanja vilice (do 2 x 20 s) i vrijeme čiste vožnje (do maks. 20 do 30 km/h).

Proračun teorijskog učinka

Prvi korak u dolaženju do praktičnog učinka je određivanje teorijskog učinka. Kada njegova veličina nije poznata iz tehničke dokumentacije, kataloga proizvođača ili normativa, općih ili internih, kao i ako se žele provjeriti neki podaci, može se poslužiti vrlo transparentnim načinom proračuna, uz korištenje samo najjednostavnijih matematičkih operacija. Općenito, teorijski učinak za sve strojeve s periodičnim radom može se deterministički izračunati prema:

gdje je q zapremnina osnovnog radnog dijela stroja (lopata, nož, tj. materijal ispred njega, sanduk, koš, posuda, bubanj i dr.), odnosno teorijska količina po jednom ciklusu, a nc predstavlja broj ciklusa koje stroj napravi u jednoj vremenskoj jedinici učinka.

Kod dozera q označava obujam materijala (zemlja, minirani kamen i dr.) koji on kopa i gura pred sobom, pa se aproksimativno pretpostavlja prema visini (hn) i širini (bn) korištenog noža:

Pri proračunu učinka toranjskih dizalica qTdiz, osim što može predstavljati teret koji se planira prenositi, može biti uvršten i kao maksimalna moguća vrijednost, što je onda razlika masa maksimalnog korisnog tereta i opreme za njegov prihvat (qopr). Masa maksimalnog korisnog tereta proizlazi iz za svaku dizalicu konstantnog momenta nosivosti (MN) i najveće udaljenosti dohvata njezine ruke (lmax), a na to se obračunava i faktor sigurnosti (fs = 1,05 – ako je dizalica pri radu usidrena, ili ako se s teretom kreće po tračnicama fs = 4,00). Tako se može pisati da je

Ako se radi o satnom učinku s proizvodnjom mjerljivom u prostornim metrima, što najčešće i jest slučaj, može se primijeniti izraz:

gdje je TC trajanje ciklusa (umjesto 3600 uvrštava se 60 u slučaju da je TC izraženo u minutama, a 1 ako je u satima). Kada je pogodnije da učinak bude iskazan u težinskim jedinicama na sat, potrebno je samo prethodno izračunati učinak u m3/h, pomnožiti sa zapremninskom težinom materijala () kojim se manipulira:

Ovaj način proračuna u principu je isti za po konstrukciji i namjeni sasvim različite strojeve. Tako se i učinak toranjske dizalice, bilo kojega krana i lifta, kao i betonske miješalice, određuje prema istoj formuli kao i bager, dozer kiper ili svaki drugi stroj koji radi u ciklusima. Zato slično vrijedi i za pervibratore (radijusa djelovanja R, koji obrađuju betonski sloj debljine d):

a površinski i oplatni vibratori (konstruktivne površine F) računaju se prema:

Za sve strojeve koji imaju kontinuirani rad, teorijski učinak mora se odrediti na nešto drukčiji način, premda se u biti radi o svođenju na iste osnovne parametre. Učinak složenijih, uglavnom manje standardnih, samohodnih strojeva (npr. finišera za kolničke konstrukcije) izravno proizlazi iz njihove radne brzine kretanja (v) i gabaritnih dimenzija, odnosno površine poprečnog presjeka građevinske konstrukcije (F) koju izvode u jednom prolazu:

odnosno:

Isti izraz primjenjiv je npr. i za transportne trake, samo ondje F predstavlja prosječnu površinu poprečnog presjeka materijala koji se na njima prenosi.

Učinak mlinova za usitnjavanje agregata s valjcima također se može dobiti iz brzine, u ovom slučaju okretanja valjaka (vo), i površine koju čini razmak između njih (d) i širina valjka (bv):

Lako se može doći i do teoretskog učinka klipnih betonskih pumpi koje beton transportiraju potiskivanjem kroz cijevi, i to prema dva obrasca:

ili

(izvedena formula u krajnjem obliku za primjenu), gdje je Vc volumen radnog cilindra pumpe, lk radna dužina klipa pumpe, a nhk broj hodova klipa u minuti.

Satni učinak strojeva koji posao obavljaju s vjedricama (bagera i utovarivača vjedričara, srodnih im rovokopača, elevatora, pa i uspinjača) izračunava se pomoću pojedinačne zapremnine vjedrice, tj. košare kod uspinjače (q), njihove brzine kretanja (v) po nosaču (strijela, kotač, traka, uže, ovisno već o stroju) i razmaka između njih (d):

Neki strojevi zapravo rade u ciklusima, ali zbog izražene neujednačenosti tih ciklusa bolje ih je računati kao strojeve s kontinuiranim radom. I tu se opet radna brzina stroja (v) množi s površinom, pa je to kod samohodnih valjaka umnožak debljine zbijenog sloja (hz), što je cca 65% visine nasutog sloja, i širine valjka (bv) umanjene za širinu preklapanja (bpr) površina njegovih prijelaza po obrađivanom terenu:

Vrlo sličan izraz odgovara i za grejdere (s nožem širine bng), kod kojih se učinak izračunava u m2/h:

Prvi korak u dolaženju do praktičnog učinka je određivanje teorijskog učinka. Kada njegova veličina nije poznata iz tehničke dokumentacije, možemo se poslužiti vrlo transparentnim načinom proračuna, uz korištenje samo najjednostavnijih matematičkih operacija

Postavljeni su nešto manje i više složeni obrasci i za proračun nekih drugih strojeva, ali za potrebe prakse najčešće ima smisla računati samo učinak cikličnih standardnih građevinskih strojeva. Među njima su najzastupljeniji strojevi za zemljane radove te neke dizalice i transportna vozila. Postojeća literatura za ovo područje isto se primarno bavi upravo parametrima i metodom proračuna za tu mehanizaciju.

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali