Ulaz za korisnike

Ugrožena kvaliteta rasvjete

|
Ugrožena kvaliteta rasvjete
 
Ugrožena kvaliteta rasvjete
Ugrožena kvaliteta rasvjete

Na sjednici Hrvatskog sabora održanoj 4. veljače 2011., nakon prvog čitanja prijedloga Zakona o svjetlosnom onečišćenju, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske 7. siječnja 2011. godine, donesen je zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona o svjetlosnom onečišćenju i predlaže Hrvatskom saboru njegovo donošenje, uz napomenu da resorno Ministarstvo u konačni prijedlog Zakona uvrsti primjedbe koje ocijeni opravdanima.

Negativna očitovanja brojnih institucija

Hrvatsko društvo za rasvjetu je u više navrata već pokušalo Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (kao nositelju izrade Nacrta prijedloga Zakona) ukazati na velike manjkavosti ovog prijedloga Zakona, neusklađenostis našim i EU zakonodavstvom i normama, te na posljedice donošenja ovog zakona po jedinice lokalne uprave i hrvatsko gospodarstvo, ali naše primjedbe nisu bile uvažene. Reagirale su i mnoge druge institucije, udruge i pojedinci koji su se očitovali o ovom Nacrtu prijedloga Zakona u okviru Javne rasprave (koja je trajala od 22. prosinca 2010. do 20. siječnja 2011. godine - treba primijetiti da je Vlada uputila Nacrt prijedloga zakona u saborsku proceduru i prije završetka zakonske procedure javne rasprave, što je presedan), ali niti jedna od dostavljenih primjedbi nije do sada razmotrena niti uvažena.

Stoga se obraćamo hrvatskoj javnosti s ciljem pravovremenog upozoravanja na posljedice donošenja ovakvog zakona i ukazivanja na potrebu donošenja značajno izmijenjenog zakona, odnosno novog zakona koji bi trebao kvalitetnije regulirati pitanje kvalitete rasvjete i energetske učinkovitosti u rasvjeti, a ne ovako jednoznačno kroz ograničenje svjetlosnog onečišćenja.

Prije svega, želimo ukazati na mnoge dezinformacije koje se plasiraju javnosti, bilo namjerne ili izjavljene iz pukog nepoznavanja predmetne tematike. Naime, pri obrazlaganju opravdanosti donošenja ovakvog prijedloga Zakona, navodili su se vrlo atraktivni argumenti poput “ovim zakonom ostvarit će se uštede u potrošnji električne energije u iznosu 50 posto“, “ugradit će se ekološka rasvjeta“, “kvaliteta rasvjete će se podići“ i sl. Nažalost, pitanja energetske učinkovitosti (u smislu da je neophodno ugraditi svjetiljke i u njima izvore svjetlosti koji daju najmanji utrošak energije uz isti intenzitet i kvalitetu rasvijetljenosti, uz primjenu sustava regulacije rasvjete) kojima je ovakve uštede zaista moguće ostvariti, u ovom su prijedlogu zakona sasvim sporedna. Naime, energetska učinkovitost (efi kasnost) se u prijedlogu zakona spominje tek jednom riječju, u jednom članku, tek deklarativno. Treba reći da se ovaj prijedlog zakona nažalost ne bavi sustavno niti kvalitetom rasvjete niti energetskom učinkovitošću, već je prvenstveno restriktivan, budući da sadrži rigorozna ograničenja i kratke rokove primjene zakona.

Manjkavosti u Prijedlogu Zakona

Kako bismo uputili javnost u prave činjenice do kojih smo došli razmatrajući kvalitetu ovog prijedloga Zakona, u nastavku ćemo nabrojati samo neke od manjkavosti koje smo uočili:

ovaj prijedlog rasvjete neće podići kvalitetu rasvjete, o čemu bi se moglo govoriti tek ako se dosljedno primjenjuju norme i standardi u rasvjeti, koji pitanje kvalitete rasvjete reguliraju na vrlo kompleksan i precizan način, a ne kao ovaj prijedlog zakona, kroz restrikcije intenziteta rasvjete bez razrađenih kriterija (u ovom prijedlogu zakona se na istovjetan način tretira rasvjeta centra Zagreba i sporedna ulica sela sa 1000 stanovnika, glavna prometnica s pješačkim i biciklističkim prometom i sporedna ulica s minimalnim intenzitetom prometa); forsiranje raznih ograničenja emitiranja svjetlosti izvan plohe koju se želi rasvijetliti je vrlo diskutabilno s aspekta sigurnosti u prometu (za sigurnost je bitna i rasvjeta okolnih pješačkih i biciklističkih staza, zelenila uz staze, rasvjeta prilaza stambenom objektu i sl.);

energetska učinkovitost, koja bi trebala najviše doprinijeti uštedama i drugim pozitivnim učincima ovog prijedloga zakona, u ovom prijedlogu zakona se spominje tek deklarativno, dok se cijeli zakon svodi zapravo na smanjenje intenziteta rasvijetljenosti bez posebnih kriterija; ne predviđa se niti kvalitetnija razrada kriterija energetske učinkovitosti kroz buduće pravilnike ili uredbu, niti primjena sustava regulacije;

narušena je potreba za isticanjem kulturnih obilježja gradova i dekorativnog ukrašavanja gradova (pogotovo za vrijeme turističke sezone i blagdana), koji se uglavnom ne mogu osvijetliti na način koji je defi niran prijedlogom zakona (da snopovi svjetla ne nadilaze korpus zgrade koju rasvjetljavaju); treba napomenuti i da se u prijedlogu zakona spominje samo period od 1. prosinca do 15. siječnja u kojem se zakon ne primjenjuje za svjetiljke koje povremeno svijetle, pri čemu se zadire u slobodu vjerskih izražavanja, kao i autonomnost jedinica lokalne uprave i samouprave da same odlučuju o ukrašavanju svojih gradova tijekom raznih blagdana, manifestacija ili turističke sezone;

iako bi se zakon trebao baviti prvenstveno ekološkim aspektom rasvjete, ovaj zakon se niti ne dotiče mnogih bitnih ekoloških aspekata rasvjete kao što je način odlaganja opasnog otpada (prije svega živinih žarulja vrlo opasnih za okoliš, a koje se i dalje mahom koriste u javnoj rasvjeti u RH, te fl uo-izvora koji također sadrže živu), način montaže svjetiljke i sl.; ekološki aspekt rasvjete se u tekstu prijedloga zakona jedva spominje i to kroz obaveze proizvođača, koji zapravo i nema značajnog utjecaja na konačni odabir svjetiljaka i izvora svjetlosti;

kod defi niranja odgovornosti provođenja zakona i defi niranju kaznenih odredaba, u prijedlogu zakona se spominju samo proizvođači i operateri - vlasnici rasvjete, što je apsurdno jer proizvođači imaju vrlo malu ili nikakvu mogućnost utjecaja na odabir svjetiljaka i izvora svjetlosti, kao i na način postavljanja svjetiljaka; nigdje se ne spominje odgovornost projektanata, nadzora, izvođača radova…;

vlasnik sustava javne rasvjete (jedinice lokalne uprave) bi morao zamijeniti većinu svjetiljaka u slijedećih pet godina (u većini gradova i iznad 80 %), a budući da je njihov vijek trajanja i po 25 godina, upitna je fi nancijska računica ovakvih investicija; time će se značajno opteretiti proračuni jedinica lokalne uprave i gospodarstva (bilo kroz troškove zamjene, ili kroz zaračunavanje kazni), dok se u isto vrijeme u zakonu nigdje ne spominje sufi nanciranje ili povoljno kreditiranje ovakvih velikih investicija od strane države;

kazne su suviše rigorozne s obzirom na činjenicu da eventualne štete od svjetloonečišćenja još nisu dovoljno istražene i defi nirane; govori se o pozitivnom utjecaju na domaće proizvođače rasvjete, potpuno ignorirajući njihove vapaje da će ovakav zakon njihove tvrtke dovesti do propasti jer većina njihovih proizvoda ne zadovoljava kriterije iz zakona, pa ih više neće moći prodavati na domaćem tržištu;

donošenjem dodatnih propisa, do dozvola i povećanjem broja inspektora, dodatno se komplicira naše zakonodavstvo i destimuliraju investitori; definiranjem gornjih graničnih vrijednosti rasvjetljenja ovim zakonom i najavljenim pravilnicima i uredbom, postoji velika opasnost da u okviru pravilnika i uredbe dođe do kolizije između mogućnosti primjene već propisanih hrvatskih normi u području rasvjete (koji uglavnom defi niraju minimalne vrijednosti parametara rasvijetljenosti), te EU-normi koje još trebamo usvojiti u sklopu procesa pridruživanja EU-u.

Jesu li u Nacrtu prijedloga Zakona sudjelovali stručnjaci?

Najvjerojatniji razlog zbog kojeg je došlo do ovakvih propusta je vjerojatno činjenica da u izradi Nacrta zakona nisu sudjelovali stručnjaci koji se bave rasvjetom, a to su prije svega elektroinženjeri kao jedini ovlašteni stručnjaci za projektiranje rasvjete, stručnjaci za promet koji trebaju razmotriti utjecaj na sigurnost u prometu s obzirom na zadiranje u smanjenje intenziteta rasvjete, predstavnici jedinica lokalne uprave i samouprave kao vlasnici sustava javne rasvjete, dizajneri rasvjete koji se profesionalno bave svim aspektima rasvjete, kao i stručnjaci koji se bave svjetlosnim onečišćenjem. Resorno Ministarstva nije čak kontaktiralo niti s Hrvatskom komorom inženjera elektrotehnike, koja je , pored Hrvatskog društva za rasvjetu, mogla dati najveći doprinos kvaliteti izrade ovog Zakona.

Rezultat ovakvog jednostranog i brzopletog pristupa je jedan vrlo nekvalitetan prijedlog zakona koji je po našem mišljenju potrebno povući iz saborske procedure i krenuti ispočetka s izradom novog zakonskog prijedloga. Ako se procedura u smislu najavljenih usvajanja pojedinih primjedaba i nastavi, s opravdanim razlogom sumnjamo da će one kvalitetne primjedbe biti prepoznate i usvojene, jer o njihovom eventualnom usvajanju opet odlučuje ista struktura pojedinaca koja je ovaj prijedlog Zakona i donijela.

Hrvatska - jedna od najmanje rasvijetljeni zemalja u Europi

Trebalo bi prije donošenja ovakvog zakona odgovoriti i na pitanje: koliki je zapravo stupanj svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj? U odnosu na druge zemlje u Europi, Hrvatska je jedna od najmanje rasvijetljenih zemalja i s jednim od najnižih stupnjeva svjetlosnog onečišćenja. Istovremeno, Hrvatska će u slučaju usvajanja ovog zakona biti zemlja sa najradikalnijim zakonom o svjetlosnom onečišćenju u Europi. Naime, većina zemalja EU-a nije donijela nikakve zakone niti pravilnike kojima se regulira samo svjetlosno onečišćenje, osim Slovenije (koja je donijela uredbu, koja je vrlo loše pripremljena i u nepune dvije godine od početka primjene već je pretrpjela izmjene) i Italije, odnosno pojedinih pokrajina u Italiji (koje se ubrajaju među zone s najvišim stupnjem svjetlosnog onečišćenja). Neke zemlje svjetlosno onečišćenje eventualno spominju u okviru propisa o onečišćenju zraka, buke i sl. Ipak, većina zemalja EU-a je pitanje neučinkovite i nekvalitetne rasvjete regulirala normama i preporukama u području rasvjete, te raznim zakonskim i podzakonskim aktima u području energetske učinkovitosti, jer smatraju da će sve te mjere zajedno imati za posljedicu značajno smanjenje svjetlosnog onečišćenja i višestruki pozitivni utjecaj na ekologiju. Kod nas se ovim zakonom kreće obrnutim putem: zadire se u kvalitetu rasvjete bez ikakvih stručnih kriterija, pri tome ugrožavamo sigurnost u prometu, a zakon ćemo ionako morati ukinuti ili mijenjati jer neke stavke zakona nisu usklađene s normama i preporukama EU-a, koje ćemo morati prihvatiti u procesu pridruživanja.

Korist neusporedivo manja, u odnosu na štetu

Naposljetku, HDR nije protiv reguliranja svjetlosnog onečišćenja, ali kroz druge zakonske ili podzakonske akte, čime bi se prvenstveno utjecalo na podizanje energetske učinkovitosti u rasvjeti i podizanju kvalitete rasvjete, a ne ovako restriktivnim zakonom kojim se može značajno narušiti kvaliteta rasvjete i općenito sigurnost i kvaliteta života ljudi. Korist od ovakvog Zakona u pogledu eventualne zaštite fl ore i faune i omogućavanja kvalitetnijih astronomskih promatranja neusporedivo je manja od štete koja može nastati smanjenom razinom sigurnosti u prometu, te ekonomske štete koju će pretrpjeti naše gospodarstvo i jedinice lokalne uprave, a time posredno i naši građani. Nadamo se da će Sabor Republike Hrvatske ozbiljnije razmotriti posljedice eventualne primjene ovakvog zakona i povući ga iz procedure, jer bolje je i ne imati zakon o svjetlosnom onečišćenju nego ga imati u ovakvom obliku.

Izvršni odbor HDR:

  • mr. sc. Tvrtko Ćavar, d.i.e., LiAS Manager, Philips
  • Zlatko Galić, d.i.e., direktor, Nova-lux, Osijek
  • Diana Galić, mag. oec., mag. dizajna rasvjete, Nova-lux, Osijek
  • Josip Kunović, direktor, Elektrokovina, H. Leskovac
  • Miro Marinković, dipl. oec., direktor ZTT, Zagreb
  • Darko Pilat, d.i.e., Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet i ceste, Odjel za rekonstrukciju javnih cesta i objekata javnog prometa, Grad Zagreb
  • Miroslav Rasonja, d.i.e., direktor Dekor, Zabok mr. sc. Ranko Skansi, dipl.ing., član Uprave, Intra lighting, Čazma
  • Dean Skira, direktor, Lumenart, Pula

    Preuzeto: EI časopis

    www.kigen.hr

  • Materijali