Ulaz za korisnike

Uređaj centralnog grijanja-raspodjela i predaja topline

|
Uređaj centralnog grijanja-raspodjela i predaja topline
 
Uređaj centralnog grijanja-raspodjela i predaja topline
Za centralno grijanje, ali i za grijanje po stanovima se već odavno etabliralo grijanje crpkom tople vode.

Za razliku od gravitacijskog grijanja uobičajenog prošlih desetljeća znatno se reducira količina materijala za raspodjelu grijanja, a reguliranje grijanja je značajno poboljšano. Danas je uobičajeni sistem grijanja dvocijevno grijanje. Karakteriziraju ga temperature medija grijanja: prethodna temperatura ne bi trebala prelaziti 70°C, a temperatura povratnog hoda ne 50 °.

Dvocijevno grijanje za razliku od jednocjevnog grijanja (radijatori uključeni u nizu) ima bolju mogućnost reguliranja te niži temperaturni nivo.

Najrasprostranjeniji radijatori, preko kojih se vrši emisija topline u prostor su gusani i cijevni radijatori, zatim ravni radijatori i konvektori. Nude se u u mnoštvu različitih oblikovnih varijanti. Funkcionalne razlike sastoje se samo u emisiji topline i to u pogledu udjela zračenja i konvekcije.

Danas je rasprostranjeno, naročito u obiteljskim kućama i podno grijanje. Ono funkcionira na principu niskih temperatura medija grijanja, što je naročito povoljno za primjenu kotlova s ogrjevnom moći i toplinskih crpki. Kako su istraživanja pokazala na bazi usporednih troškova, uporaba konvencionalnih radijatora i instalacija podnog grijanja su jako slični.

Sa sve većim standardima toplinske izolacije, s provjetravanjem primjerenim potrebama, u danim slučajevima i sa rekuperacijom topline smanjuje se toplinska potrošnja (godišnje) za grijanje zgrade, koja se dobiva preko uređaja za centralno grijanje. U pasivnim kućama i kućama nulte energetske vrijednosti u principu uređaj centralnog grijanja nije ni neophodan.

Osnova dimenzioniranja za kod instaliranja uređaja za centralno grijanje navedena su u normi DIN EN 12831. Ona također služi i za instalaciju radijatora i podnog grijanja u prostorijama, ali i dimenzioniranju potrebne snage kotla odnosno priključnih vrijednosti kod mjesnog i daljinskog grijanja. Opterećenje grijanja smanjuje se rekuperacijom topline u odzračno-ventilacijskim uređajima.

Preporuke za instaliranje uređaja za grijanja:

1. U više-obiteljskim kućama treba prije svega raspodijeliti grijanje na više ogrjevnih krugova prema potrebama. Može se izvršiti horizontalna raspodjela po stanovima , radijatori se međutim mogu priključiti na vertikalne vodove.

2. Ogrjevni krugovi odnosno vodovi centralnog grijanja moraju se izjednačiti hidraulički. S ventilima za regulaciju se podešavaju prethodno dimenzionirana strujanja mase medija za grijanje. Za veće mreže se preporučaju ventili za regulaciju diferencijalnog tlaka.

3. Vodovi za raspodjelu u pravilu ne bi trebali prolaziti kroz ne zagrijavane prostorije (podrum,tavan). Prema pravilniku o uštedi energije (EnEV) se vodovi za raspodjelu u ne zagrijavanim prostorijama moraju izolirati. Najmanje debljine izolacije navedene su u ovom pravilniku. Kotao se obično postavlja u zagrijavanom području zgrade.

4. Centralna regulacija grijanja vrši se u ovisnosti o vanjskim temperaturama. Za različite tipove grijanja, primjerice konvencionalno grijanje radijatorima, podno grijanje ili možda i grijanje zrakom treba predvidjeti zasebne regulacijske krugove.

5. Podno grijanje je zbog polaganja u estrih dosta usporeno. Iz tog razloga se preporuča postavljanje podnog grijanja samo u dnevne boravke, sve druge prostorije, spavaće sobe recimo opremite konvencionalnim radijatorima.

6. Prema pravilniku o uštedi energije(EnEV) radijatori u prostorijama trebaju biti opremljeni samo-aktivirajućim uređajima za reguliranje temperature. Tu su se najbolje dokazali termostatski ventili. Oni su pretpostavka za to da su solarni dobici topline (sunčevo zračenje kroz prozore), kao i interni dobici topline (emisija topline iz uređaja, od osoba i slično) korisni za prostorno grijanje.

7. Umjesto cjenovno povoljnih termostatskih ventila mogu se korititi skuplji elektronski sistemi reguliranja temperature pojedinačnih prostorija. Spojeni s računalom u kući ili stanu omogućuju podešavanje temperature prema potrebama i ovisno o vremenu. A to opet vodi ka uštedama energije grijanja.

8. Potrebe za pomoćnom strujom grijanja za centralne uređaje, primjerice za crpke i gorionike, također treba smanjiti. Zato treba planirati uporabu crpki s regulatorom broja obrtaja, jer to štedi energiju i smanjuje šumove strujanja na ventilima.

Preporuke za pogon centralnog grijanja oslanjaju se na one za ventilaciju:

1. Smanjenje temperature prostorije za 1 k (stupanj Kalvina) donosi uštedu energije od ca.6%.

2. Kod reguliranja grijanja postoji mogućnost noćnog snižavanja temperature ili isključenja uređaja.

3. Energetski učinkovito je provjetravanje kraćim otvaranjem prozora (udarno provjetravanje). Prilikom otvaranja prozora se termostatski ventili zatvaraju.

4. Prostorije se na nižim vanjskim temperaturama zagrijavaju konstantno temperaturama sukladno potrebama.

5. Manje zagrijavane prostorije treba nasuprot zagrijavanim prostorijama držati zatvorenima, kako bi se spriječio prekomjerni ulaz vlažnog i toplog zraka

Materijali