Ulaz za korisnike

Uređaji za korištenje kišnice – princip djelovanja

|
Uređaji za korištenje kišnice – princip djelovanja
 
Uređaji za korištenje kišnice – princip djelovanja
Princip djelovanja uređaja za korištenje kišnice jednostavan i efektivan je.

Kišnica se sakuplja preko kućnog krova i zatim preko oluka i cijevi za odvod pada u cisternu. Prethodno se voda kroz filtre čisti od grube prljavštine. Kao mjesto za cisternu nudi se npr. vrt – cisterna se postavlja u zemlju. Međutim ovdje se nude i druga rješenja.

Ukoliko se uređaj priključi na kanalizaciju, dodatno je potreban zatvarač od neugodnih mirisa. Prelivnik cisterne sprječava curenje vode.

Kako bi kružni tijek vode u dužim sušnim periodima funkcionirao, uređaj se u pravilu priključuje na mrežu cjevovoda pitke vode, kako bi se u svako vrijeme moglo nadodati vode. Sakupljena voda preko crpki i dodatnih filtra crpi se direktno do potrošača – npr. za ispiranje WC školjke i zalijevanje vrta.

Uređaji za korištenje kišnice – materijal za cijevi

Za cjevovodni sustav uređaja za korištenje kišnice najbolje su plastične cijevi (PE ili PP). Dok se za mrežu cjevovoda za pitku vodu rabe plemeniti čelik, pocinčani čelik ili bakar. S izborom različitih materijali za cjevovod pitke vode i cjevovod vode koja nije namijenjena piću (DIN 1988) i obilježavanju svih dijelova uređaja i cijevi sustava za kišnicu s natpisom «voda nije za piće» doprinosi se striktnom odvajanju ovih dvaju sustava. Bitan je izbor kvalitetnog i dugotrajnog građevinskog materijala.

Tako se npr. za tlačne cjevovode kišnice isključuje bakar zbog pretpostavke nagrizanja cijevi. Pored navedenog cjevovodi bi po mogućnosti trebali biti kratki i ravni. Ne bi trebalo ugrađivati filtre u cjevovod usisavanja ili tlaka, jer bi se istim mogla oštetiti ili začepiti crpka.

U doba velikih suša može se desiti da se spremnik sasvim isprazni zbog čega svaki uređaj za korištenje kišnice treba dotok pitke vode. Dopunjavanje se obavlja automatski. Odvojenim cjevovodima mora se međutim osigurati da kišnica ne dospije u mrežu cjevovoda pitke vode. Glede navedenog smiju se koristiti samo provjereni uređaji za dopunjavanje vodom. Tako npr. pitka voda preko slobodnog voda otječe u spremnik.

Uređaji za korištenje kišnice – zašto dopunjavanje pitkom vodom?

U periodu dugih suša i smrzavanja spremnici kišnice nisu dovoljne za osiguranje potrebne količine vode, zbog čega mora biti moguće puštanje pitke vode u spremnik. Dopunjavanje pitkom vodom - slobodni otok pitke vode (FTA).

Pri ugradnji i korištenju pitke vode treba obratiti pozornost na slijedeće:

  • Prije ugradnje slobodnog otoka pitke vode treba dobro isprati cjevovod.
  • Propisima je određen razmak ulaznog lijevka (sustav cijevi pitke vode moraju se nalaziti u razmaku od duplog promjera odvodne cijevi, međutim najmanje 2 cm iznad ruba ulaznog lijevka sustava kišnice)
  • Cjevovod slobodan od povratnog dotoka u dijelu bez tlaka prema spremniku
  • Načelno bi se slobodni otok trebao nalaziti iznad razine povratnog dotoka, međutim nikada u samom spremniku.
  • Preporučuje se automatsko upravljanje dopunjavanja preko senzora i magnetnog ventila (s lovcem prljavštine).
  • Pri ugradnji slobodnog otoka obvezno treba obratiti pozornost da se slobodni otok nalazi u vertikalnom položaju ugradnje.
  • Samo u takvoj funkciji ugradnje dana je djelotvornost FTA kao slobodnog otoka.
  • Vertikalna pozicija FTA je tako opisana da se ½ col priključak pitke vode nalazi gore a izlaz lijevka s cijevi-vani- ø 50 mm dole, pri čemu priključak pitke vode i izlaz lijevka moraju stajati horizontalno jedan prema drugom.

    Spremnici za kišnicu – obilježja

    Kišnicu treba čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Smještaju u zemlji treba dati prednost u odnosu na smještaj u prostoriji, jer zemlja posjeduje prirodni klima uređaj i ne zauzimate skupocjeni prostor u podrumu. Jedno provjereno načelo planiranja glasi: da se voda izvan objekta ne bi trebala vraćati ponovo u objekt.

    Kod skladištenja u unutrašnjosti (podrum) treba obratiti pozornost, da prelivnik spremnika leži iznad razine za povratno utjecanje (obično razina ceste) jer inače postoji opasnost od prelijevanja. Spremnici u podrumu ne mogu se osigurati povratnim zaklopkama od utjecanja iz kanalizacije. Takva povratna zaklopka proizvela bi poplavu vlastitom vodom koja curi s krova.

    Spremnici kišnice moraju ispunjavati slijedeće uvjete:

  • Trajna gustoća vode i svjetlosti, trajna temperatura ispod 18º C,
  • Sigurnost od smrzavanja,
  • Stabilnost glede oblika, sigurnost od lomova i oštećenja,
  • Proizvodnja u jednom komadu. Veliki spremnici mogu se po principu segment po segment na licu mjesta proizvesti,
  • Dugotrajnost,
  • Tihi dotok kišnice i pitke vode. Tiho usisavanje. Trajna sedimentacija svih materijala, koja su teža od vode (2. stupanj čišćenja).
  • Skupljanje svih materijala, koji su lakši od vode i plutaju na površini (ne preveliki spremnik, ispravno postavljeni prelivink). (3. stupanj čišćenja).
  • Izračunavanje volumena po veličini krova i količini padalina.
  • Osiguranje prelivnika od nepoželjnih voda/povrat vode, plinovi iz kanalizacije i životinja
  • Lako pristupiti, jednostavno čišćenje bez dodatnih troškova, nema puno popravaka
  • Trajno izolirani priključci za dovod i odvod
  • Trajno izolirani priključak za tehničku praznu cijev (sigurno postavljanje svih dovodnih cijevi prema kući).

    Ove zahtjeve u praksi ispunjavaju isključivo monolitno izgrađeni spremnici, tj. spremnici vode koji su izljevni u jednom komadu, bez fuga i šavova. Fuge i šavove smjestiti u zemlju a pored toga i opasnost od srastanja korijenja. U praksi su se dokazali monolitni spremnici u zemlji od plastike ili betona. Spremnik kišnice – materijal za spremnik u zemlji Kako PE tako i beton dokazali su se i imaju posebne prednosti za tu namjenu.

    Istraživanja su pokazala kako ph vrijednost kišnice, koja se skladišti u betonskim spremnicima lagano (cca. 0,5 – 1 bod) poraste, dok je PE spremnicima ustanovljeno da je broj klica nešto niži.

    Cisterne od betona su relativno jeftine. Nasuprot tome spremnici od plastike se jako lagani i mogu se jednostavno i u podrum smjestiti. Istraživanja pokazuju kako laboratorijskim vrijednostima ne treba pri izboru spremnika poklanjati preveliku pažnju, jer u praksi tj. pri korištenju u domaćinstvu iste vrijednosti ne prouzrokuju posljedice.

    Odluku bi trebalo donijeti prema građevinskoj situaciji:

  • PE spremnike možete ručno transportirati i ugraditi, posebno su prikladni za ugradnju u vrtu ili na mjesta koja nisu pristupačna, ukoliko preko istih ne prelaze vozila.
  • PE spremnici se obično isporučuju gotovi za montažu, s dotokom koji ublažava ulijevanje i sifonom prelivnika.
  • Betonske cisterne pogodne su za ugradnju na mjestima preko kojih prelaze vozila. Mora ih se postaviti dizalicom a dijelovi (dotok i odvod) moraju se na licu mjesta ugraditi. Montaža betonskog spremnika iziskuje nešto više truda nego montaža PE spremnika, koji je spreman za priključenje.

    Spremnik za kišnicu – kako se obavlja dotok i konzumiranje vode?

    Čista, kisikom obogaćena voda mora se u spremniku «umiriti» pri spuštanju prema dolje. Tvari koje su teže od vode moraju se nataložiti na dnu spremnika (sedimentacija) i ne smiju se uzburkavanjem vode ponovi dići. Na smirenom sedimentu tla stvara se nakon izvjesnog vremena pozitivna bakterijska flora, kojoj je potreban kisik kako bi svoje djelovanje čišćenja u potpunosti mogla razviti i tako nastala oksidativna sedimentacija (mikrobiološka uloga pročišćavanja). Pri uporabi uobičajeni sustava za filtriranje količina sedimentacije godišnje iznosi cca. 2 mm, to znači u 10 godina u spremniku bi se stvorio sedimentacijski sloj od samo 2-3 cm.

    Utjecanje vode u spremnik preko filtra ne može proizvesti optimalnu oksidaciju na sedimentacijskom tlu. Dugotrajno u takvim sustavima zbog nedostatka kisika može se na tlu spremnika stvoriti mulj koji trune. Zbog toga je voda u gornjem sloju čista ali u donjem sloju pokvaren. Mikrobiološko samo čišćenje ne radi dovoljno efikasno pa se voda mora baciti. Voda se može koristiti samo iz gornjeg segmenta pri čemu treba obratiti pozornost da se voda ne zatalasa i povuče donji sloj.

    Plutajući usisavač, eventualno s pumpom, crpi vodu iz čistog dijela. Zbog načina djelovanja, tj. usisavanje vode za vrijeme plutanja, voda se uvijek usisava cca. 15 cm ispod površine. Tu je u pravilu najveći stupanj čistoće. Usisavanje vode iz sedimenta ili sloja mulja uspješno se izbjegava.

    Dotok vode koji se smiruje u donjem dijelu spremnika (stupanj čišćenja 2) Svježa, kisikom obogaćena voda koja se smiruje u donjem dijelu spremnika. S izvorskom posudom na kraju dotoka ublažava se brzina tijeka i pada vode, kako se ne bi uzburkao sediment i kako bi se tvari nesmetano mogle taložiti na dnu spremnika.

    Na tom sedimentu u roku od 4-6 mjeseci nakon puštanja uređaja u promet stvara se bakterijska flora (bio film). Prilikom dotoka vode biofilm se opskrbljuje kisikom, tako da bakterije «ogladne» i čiste prljavštinu u vodi (2. stupanj čišćenja = oksidativna sedimentacija).

    Ista funkcija koristi se u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda kao biološki stupanj čišćenja otpadnih voda (bakterijska kultura + supstanca kisika = biološko čišćenje). Sedimentacijski sloj u spremniku naraste u godini za cca. 2-3 mm, tako da se čišćenje spremnika preporučuje tek nakon 10 godina, jer se prilikom čišćenja uništava bio film, te se isti mora stvoriti iznova. Ukoliko se ispred spremnika ne rabe filtri i u spremnik ne ugradi uređaj za smirivanje dotoka vode, na tlu se ne stvara sediment, nego truli mulj, koji troši kisik i «ruši» vodu.

    U spremniku nastaje negativno stvaranje slojeva kisika, dolje truo i bez kisika – gore dobar i s kisikom.

  • Materijali