Ulaz za korisnike

Uspješno riješeni problemi s podzemnom vodom

|
Uspješno riješeni problemi s podzemnom vodom
 
Uspješno riješeni problemi s podzemnom vodom
Prva javna podzemna garaža u Varaždinu

Podzemnu garažu u okviru koncesije gradi privatna tvrtka Crtorad koja će je nakon 30 godina uporabe vratiti gradu

U gradu Varaždinu, upravnom, prosvjetnom, kulturnom i gospodarskom središtu sjeverozapadne Hrvatske, upravo se gradi prva javna podzemna garaža jer je postojeća u Ulici Braće Radić zapravo podzemno sklonište. Nova će garaža biti nadomak povijesne gradske jezgre i pješačke zone. Gradnja jedne takve građevine nesumnjivo je značajna za grad koji svoju graditeljsku urbanu baštinu već dugo pažljivo čuva i prepušta samo pješacima. To je ujedno i prigoda da se nešto kaže o razvoju toga drevnoga grada, ali i trga ispod kojega se gradi podzemna garaža. Inače danas Varaždin ima četrdesetak tisuća stanovnika, zapravo ukupno 47.005, ali bez prigradskih naselja tek 38.746 (prema popisu iz 2011.).

Povijesni razvoj grada

Tragovi se naseljenosti u gradu i okolici mogu gotovo kontinuirano pratiti još od starijega kamenog doba. Vjeruje se, međutim, da se osnova današnjega naselja u antici oblikovala uz rimsku cestu koja je spajala Poetovio (Ptuj) i Mursu (Osijek). Grad se pod nazivom Garestin prvi put spominje u povijesnim izvorima 1181., u povelji Bele III. kojom je potvrđeno vlasništvo Zagrebačkog kaptola nad Varaždinskim Toplicama. Kako se tu ujedno spominje i varaždinski župan, to bi moglo značiti da je grad i znatno stariji. Valja reći da je Varaždin 1209. prvi među gradovima srednjovjekovne Slavonije od kralja Andrije II. dobio tzv. Zlatnu bulu (Gradec i Samobor 1242., Križevci 1253., Jastrebarsko 1257…) odnosno status slobodnoga kraljevskoga grada koji je neovisan o okolnim velikašima Grad se inače razvijao pokraj županova sjedišta i tvrđave u sjeverozapadnom dijelu grada.

Povlastice je slobodnoga kraljevskog grada najviše kršila mađarsko-hrvatska plemićka obitelj Erdödy koja je 1607., zahvaljujući Tomi II. Bakaču Erdödyju, hrvatskom banu i pobjedniku nad osmanlijskom vojskom kod Siska 1593., stekla vlasništvo nad utvrdom i pravo nasljednoga varaždinskog župana. Između građana i stanovnika tvrđave zabilježene su potom mnoge svađe, čak i oružani sukobi. Obitelj je Erdödy stoljećima stolovala u starogradskoj tvrđavi, sve do 1925. kada je preuređena u Gradski muzej.

Procvat varaždinskog gospodarstva započinje u 15. st., a tome su pridonijele raznovrsne povlastice, posebno izboreno pravo varaždinskih trgovaca da mogu bez ikakvih pristojbi trgovati u cijelom kraljevstvu. U gradu je bilo mnogo raznovrsnih obrtnika, a središte je postupno usklađeno sa srednjovjekovnom urbanom prostornom organizacijom. U 16. st. zbog prijeteće je turske opasnosti utvrda obnovljena i pojačana, a u grad pristižu i jake vojne snage iz Beča. Nakon što je težište turskih napada prebačeno u Slavoniju, Varaždin je postao logistički centar oružja i vojne opreme te sjedište Slavonske vojne krajine odnosno Varaždinskoga generalata.

U reformama što ih je provodila kraljica Marija Terezija 1767. utemeljeno je Hrvatsko kraljevsko vijeće, a za sjedište
je izabran Varaždin koji je tako postao glavnim gradom Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije te političko, administrativno i gospodarsko središte ondašnje Hrvatske. U grad su potom pristigli novi stanovnici, uglavnom najbogatije plemićke obitelji koje grade raskošne i prostrane palače. U to je doba Varaždin postao ono po čemu je danas nadaleko poznat – grad baroka. Inače je barok (naziv od port. izraza barrocco za nepravilan biser) umjetnički stil koji je trajao od 1600. do 1750., a iz Italije se raširio cijelom Europom i njezinim kolonijama. Varaždin je u 16. i 17 st. poharalo nekoliko velikih požara i epidemije kuge, ali se 25. travnja 1776. dogodila najveća katastrofa u sveukupnoj gradskoj povijesti. Veliki je požar neprekidno harao tri dana i uništio 327 od ukupno 614 varaždinskih kuća. Najteže je (više od 70 posto) stradao dio unutar gradskih zidina gdje su neoštećene ostale samo 32 kuće.

Taj je požar znatno obilježio varaždinsku i hrvatsku povijest jer su se ban i cijela njegova svita smjesta preselili u Zagreb
koji je tako ponovno postao glavnim gradom Hrvatske. Odjeci su požara bili veliki i izvan granica ondašnje Hrvatske, posebno u Štajerskoj odakle je stigla i najveća pomoć. Grad je tri godine bio oslobođen od poreza, a dobio je i zajam od 20.000 forinta. Kao zanimljivost valja istaknuti da je požar pušeći izazvao četrnaestogodišnji dječak iz nedalekog naselja Sračinec koji je za kaznu dobio po 12 batina na glavnom trgu i u rodnom selu.

Više o ovoj temi pogledajte >>>

Materijali