Ulaz za korisnike

Uspješno rješavanje jednoga gradskog problema

|
Pogled na Zapadnu obalu sa Sustipana
 
Pogled na Zapadnu obalu sa Sustipana
Nagrađeni su mlada arhitektica i studenti tadašnjega Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Splitu koji su Ocjenjivački odbor oduševili "iskazanom mladenačkom svježinom i ozbiljnošću pristupa"

Iako uglavnom pišemo samo o gradilištima, ipak sadašnja iznimka nije  slučajna. Ponajprije početkom 2013., u  doba kada se završavala gradnja Zapadne obale u Splitu, glavni je izvođač  odnosno vodeći partner bio Konstruktor-inženjering d.d. iz Splita koji je bio  u golemim teškoćama i pod prijetnjom  stečaja, zbog čega su izravno ili neizravno kasnila mnoga gradilišta. Stoga smo nastojali izbjegavati radove u koje je  bila uključena ta velika splitska građevinska tvrtka jer se kao glasilo HSGI-a  nismo htjeli priključiti općoj hajci. Da  smo pisali o tim gradilištima morali bismo radi objektivnosti govoriti i o razlozima mogućih kašnjenja, a time bismo, kako se to obično kaže, dodavali "sol na  otvorenu ranu". Čekali smo stoga da  se problemi te tvrtke konačno započ- nu rješavati jer su ionako opterećivali i  druga gradilišta širom Hrvatske.

Za odgođeno pisanje o splitskoj Zapadnoj obali postojao je još jedan razlog  koji se odnosio na prigovore kako je obnova i proširivanje obale bila potaknuta  željom ondašnjega živopisnog gradonačelnika Željka Keruma da uređenjem  i proširenjem obalnog pojasa podigne  vrijednost svog hotela Marjan koji se  već dugo obnavlja. Uostalom i Zapadna  je obala svečano otvorena baš po svim  regulama političkih "svečanih" otvaranja – uoči lokalnih izbora. Stoga je odluka da se o uređenju Zapadne obale u  Splitu piše nakon što se sve slegne bila  sasvim razumljiva. Ipak odmah valja istaknuti da je rekonstrukcija Zapadne obale u Splitu golem i  nužan zahvat koji se godinama odlagao jer je uvijek na redu bilo nešto važnije  i potrebnije. Stoga je, kako se čini, jedan nesumnjivi privatni interes, a to su nam u nevezanom razgovoru potvrdili i  brojni naši sugovornici, pripomogao da se relativno uspješno riješi jedan veliki  gradski problem.

Nastanak splitske obale i njezina  zapadnog dijela

Nastanak je splitske obale bio dakako  uvjetovan smještajem Dioklecijanove palače (građene oko 300. godine), najočuvanije kasnoantičke palače na  svijetu. Vjeruje se da je na tom mjestu  prije postojalo veće ilirsko naselje koje je možda bilo i grčko (navodno mu i ime  potječe od grčke riječi aspalathos, prema grmolikoj biljci brnistri ili žuki). Čini se da je naselje uglavnom srušeno kako bi se Palača mogla nesmetano graditi.

Uz nju zbog obrambenih razloga nije  bilo nikakve obale, a jedino je, što se zaključuje prema sačuvanim crtežima, postojao široki i kratki gat uz jugozapadnu  kulu. Ipak svojedobno su u arheološkim  istraživanjima bili uz južno pročelje Palače pronađeni tragovi antičke obale od  kamenih blokova, ali o tome nema podrobnijih informacija. Inače smo o nastanku splitske obale, posebno njezina  središnjeg dijela, iscrpno pisali tijekom  uređivanja splitske Rive (Građevinar,  12./2006.).

U srednjem je vijeku prostor ispred Palače bio nasut, postojao je još jedan mali  gat, a malu je prirodnu luku s istočne strane zaštićivao greben koji je poslije pretvoren u lukobran. No cijela je obala  bila u vrlo lošem stanju jer joj je stalno prijetila opasnost od zasipanja i rušenja  pa je ispred Palače građena kamena  obala. Pretpostavlja se da se sa zapadne strane, na koju se grad spontano širio i gdje je vjerojatno u starokršćansko  doba izgrađena crkva salonitanskog  mučenika sv. Feliksa (danas samostan  Sv. Frane), postupno počeo formirati zaklon za brodove ("mandrać"). To je pristanište s juga bilo zaštićeno prirodnim sprudom koji je poslije obzidan. Inače je u 16. st. pokraj jugoistočne kule izgrađen prvi lazaret, a početkom 17. st. i razvojem snažne trgovine sa zaleđem i veliki lazaret koji je navodno bio jedan od najvećih i najljepših u Europi. Zbog turske je opasnosti izgrađen obrambeni mletački kaštel uz jugoistočnu kulu Palače, a poslije je grad dodatno utvrđen. Ipak već je u 16. st. splitska luka bila vrlo zapuštena, a gatovi gotovo uništeni, dok je madrać bio toliko tijesan da su se galije sidrile izvan mola.

Najznačajnije promjene splitske obale zbile su se tek za kratkotrajne francuske uprave (1806.-1813.) kada je, zbog strateških razloga i straha od Engleza i Rusa, maršal Marmont naredio rušenje dijela Mletačkog kaštela i svih zapadnih obrambenih polubastiona i kortina.  Materijalom iz tih fortifikacijskih građevina nasut je prostor između Palače i samostana Sv. Frane pa je stvorena  jedinstvena obalna crta od Lazareta do  novoformirane Marmontove ulice. Štoviše, maršal Marmont zahtijevao je da sve kuće budu u istoj liniji i s raskošnim pročeljima, što vlasnici ipak nisu učinili zbog nedostatka novca. Tako je nastao središnji dio splitske obale, poznat kao Riva odnosno Obala hrvatskoga narodnog preporoda, koji je poslije dodatno nasipan, a potpuno je preuređen 2007. godine.

Na zapadnom dijelu splitske luke, prepunom grebena i rtova, oduvijek je postojala prirodna ribarska lučica Matejuška zaštićena pravim grebenom, a u nju se ulijevao potok Piškera, jedan od nekoliko splitskih sumpornih izvora na kojem se masovno pralo rublje. Na kraju je tog dijela zaljeva, na Sustipanu, 1812. obnovljena crkvica Sv. Stjepana, a na tom je prostoru 1826. osnovano prvo splitsko središnje groblje.

Nakon uspostave nove austrijske vlasti 1813. u Splitu se i na njegovoj obali dugo vremena nije gradilo, valjda iz zbog toga što je gradom sve do 1860. upravljao vojni i administrativni aparat iz sjeverne Italije. Tada su na vlast došli tzv. autonomaši (u splitskom narječju "tolomaši") s Antonijem Bajamontijem na čelu, a njih su 1880. smijenili tzv. narodnjaci s Gajom Bulatom na čelu.

Nastupilo je doba najveće izgradnje u gradu i na obali, zapravo pravo razdoblje gospodarskog i općeg procvata. Od većih zahvata valja svakako spomenuti gradnju palače Bajamonti (danas Dešković) 1858., gradnju zapadnog krila Prokurativa 1865. (istočno je izgrađeno 1911.) i gradnju lukobrana dugog 477 m 1887. na istočnoj strani splitskog zaljeva. Split je 1877. dobio prvu željezničku prugu (spoj sa Siverićem i Šibenikom) i tada je prokopan željeznički usjek, a iskopana je zemlja upotrijebljena za  nasipanje i stvaranje nove istočne obale (današnje Obale kneza Domagoja) koja je zaštićena već spomenutim lukobranom. Dotad je more prodiralo sve do današnje Radovanove ulice na Lučcu.

Usred Zapadne obale, zapravo na mjestu današnjeg hotela Marjan, bila je podignuta prva tvornica cementa u Hrvatskoj i u cijeloj južnoj Europi

Više o ovoj temi >>>

Materijali