Ulaz za korisnike

Usporedba drvenih i plastičnih prozora

|
Usporedba drvenih i plastičnih prozora
 
Usporedba drvenih i plastičnih prozora
Osnovni kriteriji za ocjenu podobnosti određenog materijala za primjenu na zgradi ne ovise samo o svojstvima prozora, nego i o značajkama zgrade na koju se ugrađuju.

Tako se za reprezentativne i visoke zgrade, kod kojih je obnavljanje teško, skupo ili tehnološki komplicirano, rabe materijali koji ne zahtijevaju obnavljanje. Kod primjene prozora na obiteljskim kućama drvo ima velike estetske i tradicijske prednosti, pa se stambena gradnja (obiteljska i višekatna) tradicionalno u nas još uvijek orijentira pretežno prema drvenim prozorima.

Što su prostori intimniji, tj. manje prometni ili javni (a to određuje namjena zgrade), to više dolazi do izražaja potreba za dobrom toplinskom i zvučnom izolacijom prozora, pa drvo i plastika imaju prednost pred metalom, čelikom i aluminijem. Prednosti drva u ovom slučaju nisu samo tehničke prirode, već prije svega estetske. Drvo je tradicionalno najprihvatljiviji materijal za izradu prozora iako njegova dominacija više nije izražena u mnogim europskim državama.

Drvo se odlikuje izvrsnim tehničkim svojstvima, ali još su važnije njegove estetske osobine, koje se često pretpostavljaju nekim tehničkim manjkavostima, da bi se ono primijenilo kod arhitektonskog oblikovanja zgrade. Naravno, kod drvenih prozora koji su ličeni (najčešće bijelo) estetske vrijednosti boje i teksture drva postaju bespredmetne, pa se prednosti ljepote i psihološkog ugođaja mogu uzeti u obzir samo kod prozora obrađenih poluprozirnim (najčešće smeđim) djelomično pigmentiranim lazurnim premazima.

Kvaliteta drvenih prozora rasla je usporedno s povećanim mehaničkim i izolacijskim zahtjevima, tako da se danas lameliranjem proizvode drveni prozori velike krutosti i stabilnosti koji prihvaćaju složene i debele staklene jedinice i višestruko brtvljenje. Velika prednost drva je njegova laka obradivost, naročito u smislu mogućnosti popravaka u uporabi, što uopće nije slučaj s plastičnim prozorima.

Osnovni nedostatak drva kao materijala za izradu prozora je njegova nepostojanost u vanjskim uvjetima. S time su u vezi i dimenzijska nestabilnost kod promjena vlažnosti te povećani zahtjevi za održavanjem. Lazurom se obrađeni prozori trebaju obnavljati svakih dvije do šest godina, a ličeni prozori jednom u šest do dvanaest godina.

Svejedno, ako se poštuju konstrukcijske zaštitne mjere kod oblikovanja profila i okvira, te ako se primjenjuju odgovarajuća ljepila i sredstva površinske obrade, tada je trajnost drvenih prozora neupitna. Danas se na tržištu već mogu kupiti i lazure na vodenoj bazi koje sadrže veoma fino disperzirane čestice voskova ili titanovog dioksida, a čijom se primjenom na drvu postižu UV-stabilnost i paropropusnost, ali istodobno i izuzetna vodoodbojnost.

Druga mana drva u vanjskim uvjetima jest njegova podložnost biološkoj razgradnji. Kod nas drvo poglavito propada uslijed djelovanja gljiva truležnica. S time je povezana i osjetljivost drvenih prozora na propuste u konstrukciji i greške pri izradi, jer one dovode do navlaživanja koje je presudan preduvjet za razvoj truleži. Sljedećih nekoliko slika prikazuje mjesta na kojima može doći do katastrofalnih posljedica kako zbog propusta u izradi, tako i zbog nemara tijekom uporabe drvenih prozora.

Kakogod, dobro načinjeni i zaštićeni prozori nikad nisu toliko navlaženi da se razvije trulež, čak i ako su načinjeni od prirodno manje postojanih vrsta drva kao što je smrekovina. Postojanost kvalitetnih drvenih prozora je neupitna i mnogobrojni primjeri svjedoče da oni traju koliko i zgrada. Plastični prozori imaju vrlo dobra izolacijska svojstva (baš kao i drveni), približno jednaku toplinsku izolaciju i tek nešto slabiju zvučnu (ako su ojačani čeličnim profilima). Jeftino se i brzo izrađuju od industrijski zgotovljenih profila zavarivanjem u kutovima.

Primjena suhog ustakljivanja i brtvljenja koja je postala standard na ovim prozorima, osigurava vrlo dobru zrakotijesnost i vodootpornost ovih prozora.

Plastični prozori manje su kruti od drvenih pa imaju prevelik koeficijent toplinske dilatacije (stoga se i izvode u svijetlim ili bijelim tonovima) i pokazuju puzanje kod trajnih opterećenja. Stoga se profili izvode ili u velikim dimenzijama (s više komora) ili se ojačavaju čeličnim profilima. Ovi potonji su znatno skuplji od običnih plastičnih okvira, a i njihova velika masa može biti tehnološki problematična kod ugradnje u otvore velikih dimenzija. Spojevi sa zidom moraju trpjeti velika gibanja.

Plastični prozori relativno su jeftini, ali ako se proizvode od kvalitetne sirovine, s dodacima UV apsorbera, čeličnih ojačanja, dvostrukog ili trostrukog brtvljenja itd. tada su skuplji od drvenih prozora odgovarajuće kvalitete. Najveći problem s plastičnim prozorima jest u tome što na njima nema popravaka, tj. kad dođe do kredanja, pucanja, mjestimičnog oštećenja itd., tada se moraju zamijeniti kompletni prozori.

Drveni prozori s aluminijskom vanjskom oblogom najbolje su rješenje trajne i funkcijski pravilne izvedbe prozora. Prednosti drva koriste se u smislu niske cijene, dobre krutosti i stabilnosti, estetskog unutarnjeg dojma i vrhunskih izolacijskih svojstava. Aluminijska obloga na vanjskoj strani treba eliminirati osnovne nedostatke drva, a to su podložnost propadanju vanjskih slojeva uslijed djelovanja atmosferilija i smanjenje rizika navlaživanja.

Izvor: www.masmedia.hr

Materijali