Ulaz za korisnike

Uštede energije i smanjenje emisije CO2

|
Uštede energije i smanjenje emisije CO2
 
Uštede energije i smanjenje emisije CO2
Opskrba toplinom i tehnika grijanja predstavljaju centralne točke uštede energije i smanjenja emisije, naročito CO2, koji se oslobađa sagorijevanjem energenata. Kod loživih ulja i plina se kod potpunog sagorijevanja može računati s emisijom od 0,2 do 0,3 kg CO2/kWh, u pogledu vrijednosti grijanja.

Povezanost potrošnje energije grijanja i emisije prikazana je na sljedeći način:

1. Potrošnja energije grijanja (korisna energija) određuje se u bitnom preko omotača zgrade, provjetravanja zgrade kao i internih i solarnih dobitaka topline. Iskoristivost takve topline moguća je samostalnim reguliranjem uređaja za centralno grijanje (termostatski ventili).

2. Za energetsku procjenu zgrada i sistema uređaja treba uzeti u obzir korisnu energiju i te proizvodne gubitke i gubitke prilikom raspodjele u zgradi i izvan zgrade. Prema pravilniku o uštedi energije osim drugih zahtjeva svakako treba dokazati i godišnje potrebe za primarnom energijom.

3. Na visinu emisije Co2 bitan utjecaj ima energent. Još uvijek ne postoje zakonske regulative za ograničavanje emisije CO2, kao posljedica instaliranja i pogona.

4. Daljnjim razvojem i usavršavanjem plamenika u kotlovima emisija štetnih tvari, kao što su sumporni i dušični oksidi, značajno je smanjena.

Ova objašnjenja se odnose uglavnom na konvencionalna rješenja opskrbe toplinom na bazi sagorijevanja energenata u kotlovima.

Za lokalnu i daljinsku toplinu , promatrano s energetskog i ekološkog aspekta emisije topline, najviše smisla ima kogeneracija (kombiniranje topline i energije). Tu se vrši paralelna proizvodnja i struje i topline. U usporedbi s proizvodnjom topline u kotlovima te proizvodnjom struje u kondenzacijskim elektranama može se uštedjeti i do 40% količine energenata.

Dopunu konvencionalnim rješenjima predstavlja i korištenje obnovljivih energija, primjerice preko solarnih kolektora i/ili toplinskih crpki, i za grijanje i za zagrijavanje pitke vode.

Prema pravilniku o uštedi energije mora se izvršiti primarno energetska procjena potrebe za energijom grijanja, kod koje se u obzir uzima kako termo zaštitna, tehnička kvaliteta omotača zgrade i učinkovitost uređaja za centralno grijanje, tako i energenti, zagrijavanje pitke vode i uređaji za provjetravanje.

Usporedba sistema centralnog grijanja izvodi se na bazi takozvane potrebe za primarnom energijom. Potreba za primarnom energijom uzima u obzir koja je količina energije neophodna u svrhu zagrijavanja prostorije, primjerice kao energenti se navode smeđi i kameni ugalj, zemni plin i nafta.

U obzir se uzimaju troškovi od transporta do konverzije energije uključujući gubitke iz vodova. Računa treba voditi i o činjenici da nasuprot zemnom plinu i nafti, koji sagorijevaju s relativno visokim stupnjem iskoristivosti od 90 do 100%, električna struja ima iskoristivost od samo ca. 35 %. Iz tog razloga je kod grijanja električnom strujom evidentna velika potreba za primarnom energijom.

U novom pravilniku o uštedi energije je naglašena procjena stupnjeva iskorištenosti opskrbe toplinom odnosno njihova primarno energetska procjena. Usporedni slučaj je opremanje kotlom nisko energetske vrijednosti. Veličine procjene za kompletan uređaj centralnog grijanja jesu primarne energetski procijenjene brojčane vrijednosti troškova. Te brojčane vrijednosti opisuju odnos primarnih energetskih troškova u odnosu na potrebe za korisnom toplinom.

Materijali