Ulaz za korisnike

Utjecaj boja na ljudska osjetila

Utjecaj boja na ljudska osjetila
 
Utjecaj boja na ljudska osjetila
Utjecaj boja na ljudska osjetila, kombinacije boja - Svaka boja u sebi nosi određenu poruku

UTJECAJ BOJE NA OBLIK I OBRNUTO

Oblici koje je priroda stvorila (valovi, lišće, vatra, oblaci…) su kompleksniji od geometrijskih struktura koje je čovjek uveo težeći racionalizaciji. Kreirajući i modificirajući svoju okolinu čovjek je stvorio zadivljujuće artefakte, međutim, mogli bismo zapaziti da se gotovo sve tvorevine ljudskog uma, svi oblici koji imaju funkcionalni karakter, uglavnom drže svojih granica.

Imajući u vidu ovu težnju racionalizaciji, kroz povijest umjetnosti ta težnja se ostvarivala i u mnogim likovnim djelima autora poput Picassa, Picabie, Mondriana...

I dok su neki autori sapinjali boju u linijom definirane okvire, sam Cezanne koji je rekao da «sve oblike u prirodi možemo svesti na sferu, valjak i kubus», upravo je na čudesan način dao boji autonomiju unutar svojih djelomično geometrijski ritmiziranih kompozicija.

Već su nam poznati mehanizmi utjecanja boje na oblik; može ga učiniti većim, manjim, širim, užim, poželjnim, odbojnim…

Boja je vrlo bitna i u kreiranju modne konfekcije; punije osobe će izbjegavati svjetlije i tople tonove, a ukoliko žele izgledati vitkije oblačit će tamnije nijanse. Malenu prostoriju učinit ćemo vizualno prostranijom ukoliko je obojimo u neku modru nijansu, a visoki strop izgledat će niži u nekoj toploj nijansi.

Na slici «Autoportret» volumen tijela je u crvenoj boji dok je pozadina u hladnijim tonovima pri čemu je istisnula volumen u prednji plan i dala mu punoću. Slična situacija se ponavlja i na slici «Toplo-hladna komunikacija» gdje se na nekim mjestima tople i hladne boje isprepliću. Lik u hladnim tonovima se nalazi u pozadini i uokviruje lik u toplim tonovima, a ujedno doprinosi i njegovoj plastičnosti. Na ove dvije slike boja je u funkciji davanja plastičnosti i volumena, ali je oblik uokvirio i zarobio boju.

Na slici «Akt sa zelenom pozadinom» oblici nisu nikakvim okvirom odvojeni od pozadine već prostornost slike proizlazi iz međusobnih odnosa kolorističkih vrijednosti postavljenih ploha (modulacija boje) i na taj način su nastali oblici, odnosno akt.

Slijedeći primjeri prikazuju odnose u koje se mogu postaviti boja i oblik.

Primjer 1. Boja se nalazi unutar oblika. Priroda boje je sputana nametnutim okvirom (linijom), oblik je pretpostavljen boji čime se stvorio dojam zagušenosti boje.

Primjer 2. Boje je autonomna u odnosu na oblik (liniju) I oblik (linija) i boja ovdje imaju vlastiti život, mogu smetati jedan drugom, ali mogu imati i skladan odnos. Njihova simbioza može tvoriti vrlo zanimljive likovne situacije.

Primjer 3. Boja čini oblik, linija ne postoji Kompozicija je koncipirana i građena isključivo na temeljima kolorističkih vrijednosti boja. Oblik ovdje proizlazi iz mrlje, oblik i boja su istovremeni.

Zamislimo prazno platno. Zamislimo da na plohu postavimo mrlju jedne boje. Kompozicija će postati bogatija za jedan plan, a mrlja koju smo postavili ujedno je ploha, oblik i boja što znači da su oni u ovom slučaju istovremeni. Ploha na koju smo mrlju postavili jest površina platna, oblik je proizašao iz poteza rukom, a nastao je u trenutku kada smo kist namočen u boju spustili na plohu platna. Dakle, taj trenutak nam je vrlo bitan jer se tada susreću ploha, oblik i boja i povezuju se u jedno i da nešto od toga izuzmemo ne bismo dobili ništa.

Na dolje priloženim primjerima se može primijetiti istovremenost plohe, oblika, i boje.

Materijali