Ulaz za korisnike

Ventiliranje krovnih konstrukcija

Ventiliranje krovnih konstrukcija
 
Ventiliranje krovnih konstrukcija
Budući da su vanjski dijelovi konstrukcije izloženi niskim temperaturama, najveća opasnost od kondenzacije prijeti upravo na površinama pokrova. Otuda i odgovor na pitanje, zašto treba pozorno dimenzionirati i izvesti ventiliranje krovišta pokrivena limom ili bitumenskom šindrom

Kad je riječ o ventiliranju krovnih konstrukcija, prva je pomisao: pa o tome svi već znaju sve. No da situacija nije baš takva, imali smo se prilike uvjeriti prilikom mnogobrojnih kontakata s građevinarima i arhitektima. Pod ovim pojmom podrazumijevaju se često različite stvari, a kad su u pitanju detalji i konkretne pretpostavke koje je potrebno zadovoljiti, odstupanja su još izraženija.

Ako su manja razilaženja u stajalištima razumljiva, mnogo je veći problem sa štetnim posljedicama za još uvijek znatan broj krovnih konstrukcija izvedenih u potpunosti bez odgovarajućih ventilirajućih elemenata.

O čemu je dakle riječ? Pojam ventiliranja građevinskih konstrukcija (ne prostorija) odnosi se na način gradnje kojim se unutar odrađene višeslojne konstrukcije jedan od slojeva pretvara u sloj za strujanje zraka.

Prirodna ventilacija

Ako smo ovaj sloj ispravno dimenzionirali i izveli, unutar njega stvorit će se prirodna cirkulacija zraka iz neposredne okoline. Do prirodne cirkulacije dolazi zbog različitih temperatura zraka između ventiliranog sloja i okoline, što dovodi do različitih gustoća te pritiska zraka. Pritom je razlika to veća što je veća razlika visina između ulaznih i izlaznih otvora (isti učinak kao i u dimnjaku). Posljedica je ove pojave uspostava prirodne cirkulacije u sustavima unutar kojih postoji geodetska razlika visina.

Da bi došlo do prirodne cirkulacije, nije dovoljna samo pokretačka sila u obliku razlike visina. Na tim mjestima različitih visina potrebno ostaviti otvore kroz koje će se vršiti izmjena zraka s okolinom. Ovi otvori, kao i sama veličina presjeka ventilirajućeg sloja, moraju biti ispravno dimenzionirani kako bi otpori, koji se javljaju prilikom ustrujavanja, strujanja unutar sloja i istrujavanja, bili manji od pogonske sile.

Ako cijelo ovo razmatranje prenesemo na krovne konstrukcije, dolazimo do sljedećeg zaključka:

Prirodno ventiliranje moguće je koristiti kod kosih krovnih konstrukcija koje će biti bolje ventilirane ako je veća razlika visina između ulaznih i izlaznih otvora za zrak, koji se u tu svrhu ostavljaju unutar krovne konstrukcije. Zbog padova tlaka zraka koji nastaju prilikom svakog strujanja, površina presjeka strujnog sloja mora biti dovoljno velika da se uspostavi strujanje. Istodobno, ova površina ne smije biti prevelika kako bi brzina strujanja bila u granicama koje jamče odvod difuzijske vlage iz objekta.

Zašto ventilirati krovište?

Kao što se zna, za hladnijeg doba godine postoji velika opasnost od stvaranja kondenzacije vlage unutar krovne konstrukcije, ponajprije na njezinim najhladnijim dijelovima. Vlaga se stvara unutar objekta iz raznih izvora i zbog većeg parcijalnog pritiska određena količina difuzijom izlazi u okolinu, prolazeći pritom kroz krovnu konstrukciju.

Budući da su vanjski dijelovi konstrukcije izloženi niskim temperaturama, najveća opasnost od kondenzacije prijeti upravo na površinama pokrova.

Otuda i odgovor na pitanje, zašto treba s posebnom pozornošću dimenzionirati i izvesti ventiliranje krovišta pokrivena limom ili, primjerice, bitumenskom šindrom. Lim kao metalni materijal primjer je materijala koji je u potpunosti nepropustan za vodenu paru, a i spojevi između pojedinih ploča koje pokrivaju velike površine prilično su zrakotijesno izvedeni. Budući da je i sama masa lima vrlo mala, lim se u ovom smislu može smatrati kondenzacijskom stijenkom.

Kod bitumenskih je pokrova paropropusnost također vrlo mala pa je i u ovim slučajevima obvezatna precizna izrada ventiliranog krovišta kako bi se izbjegle neželjene posljedice koje kulminiraju u sezoni grijanja. U ovoj činjenici treba tražiti uzroke nezadovoljstvu i negativnom iskustvu onih koji su, koristeći šindru kao pokrov, željeli uštedjeti na izradi ventilirajućeg sloja i nakon samo nekoliko godina suočili su se s nužnošću popravka ili temeljite rekonstrukcije krovišta ili promjene pokrova.

Ventilirajući sloj izvodi se u obliku slobodnostrujećeg prostora između termoizolacije i pokrova. Kad vodena para prođe kroz krovnu konstrukciju i dođe u ventilirajući sloj zraka, ona će, ako je površina presjeka ventilirajućeg sloja dobro dimenzionirana, sa strujom zraka izići u okoliš na gornjem otvoru krovne konstrukcije. Ako je brzina strujanja premala, ova će se vlaga kondenzirati na donjoj površini pokrova. Brzine strujanja zraka koje se mogu postići prirodnim strujanjem reda iznose nekoliko centimetara u sekundi. Iako bi dobro došle što veće brzine strujanja reda veličine metra u sekundi, njih je moguće postići jedino prisilnim putem. Brzine prirodnog strujanja male su jer je riječ i o malim razlikama tlaka (reda veličine nekoliko pascala) između ulaznih i izlaznih otvora kao što je već ranije rečeno.

Ventilirajući sloj izvodi se na gornjoj vanjskoj strani termoizolacije kako bi se maksimalno smanjili gubici topline iz objekta. Također treba naglasiti da se preporučuje ugradnja paropropusne i vjetronepropusne folije iznad termoizolacije, čime se želi spriječiti izravni kontakt vanjskog zraka s izolacijama, uglavnom od mineralne i kamene vune, i time gubitak dragocjenih izolacijskih svojstava ovih materijala. U tom se slučaju također izbjegava trošak izvedbe ventilirajućih otvora na pročelju objekta, kao i specijalne izvedbe sljemena radi izrade otvora za izlazak ventilirajućeg zraka.

Toplinsko rasterećenje objekta ljeti

Temperature koje se razvijaju na površini pokrova nastaju zbog zagrijavanja sunčeva zračenja u infracrvenom spektru. Veličina temperature ovisit će o toplinskom kapacitetu pokrovnog materijala i boji površine, pri čemu tamnije boje i veći toplinski kapacitet rezultiraju većim temperaturama. Ispitivanja su pokazala kako temperature crijepa na površini mogu dostići vrijednosti do 75ºC, čime na sebe preuzimaju veliku količinu topline koja će se dalje, dijelom konvektno na okolni zrak, a dijelom zračenjem prema hladnijim površinama, predavati okolini.

Budući da ova tema obuhvaća probleme ventilacije, valja naglasiti da će ventilirajući zrak hladiti, odnosno odvoditi dio topline koju crijep predaje potkrovlju konvekcijom. Dio topline koju crijep predaje potkrovlju zračenjem mogao bi se smanjiti uporabom metalizirajućih krovnih folija površine svijetle boje, čime se veliki dio odzračene topline odbija od folija i vraća natrag.

Problem kod ovih folija jest njihova paronepropusnost pa je u ovom slučaju teško zadovoljiti oba uvjeta. U stručnim krugovima veliki se napori pridaju upravo razvoju krovnih folija koje će imati veliku moć refleksije toplinskog zračenja, a istodobno će biti paropropusne. U svakom slučaju, ulogu koju u toplinskom rasterećenju objekta ima ventilirajući sloj zraka najbolje osjećaju oni koji žive pod ventilirajućim krovom, ali i oni drugi koji nemaju tu sreću.

Da bi došlo do prirodne ventilacije krovišta, nije dovoljna samo pokretačka sila u obliku razlike visina. Na tim mjestima različitih visina potrebno je ostaviti otvore kroz koje će se vršiti izmjena zraka s okolinom

Toplinsko rasterećenje objekta ljeti

Temperature koje se razvijaju na površini pokrova nastaju zbog zagrijavanja sunčeva zračenja u infracrvenom spektru. Veličina temperature ovisit će o toplinskom kapacitetu pokrovnog materijala i boji površine, pri čemu tamnije boje i veći toplinski kapacitet rezultiraju većim temperaturama.

Ispitivanja su pokazala kako temperature crijepa na površini mogu dostići vrijednosti do 75ºC, čime na sebe preuzimaju veliku količinu topline koja će se dalje, dijelom konvektno na okolni zrak, a dijelom zračenjem prema hladnijim površinama, predavati okolini.

Budući da ova tema obuhvaća probleme ventilacije, valja naglasiti da će ventilirajući zrak hladiti, odnosno odvoditi dio topline koju crijep predaje potkrovlju konvekcijom. Dio topline koju crijep predaje potkrovlju zračenjem mogao bi se smanjiti uporabom metalizirajućih krovnih folija površine svijetle boje, čime se veliki dio odzračene topline odbija od folija i vraća natrag. Problem kod ovih folija jest njihova paronepropusnost pa je u ovom slučaju teško zadovoljiti oba uvjeta.

U stručnim krugovima veliki se napori pridaju upravo razvoju krovnih folija koje će imati veliku moć refleksije toplinskog zračenja, a istodobno će biti paropropusne. U svakom slučaju, ulogu koju u toplinskom rasterećenju objekta ima ventilirajući sloj zraka najbolje osjećaju oni koji žive pod ventilirajućim krovom, ali i oni drugi koji nemaju tu sreću.

Ventiliranje krovišta ima nezamjenjivu ulogu i najizravnije pridonosi trajnosti konstrukcije, udobnosti i zdravlju ljudi koji žive pod takvim krovom. Iako izvedba ovisi o vrsti pokrova, dodatni trošak od 10 do 15% svakom će se vlasniku višestruko isplatiti

Sprečavanje zaleđivanja zimi

Rashladnu ulogu koju ventiliranje preuzima ljeti isto tako preuzima i zimi, s tom razlikom da se ljeti sprečava prijenos topline s pokrova na unutrašnjost objekta, dok je zimi obratno.

Ovaj učinak pojačava i ispravno dimenzionirana termoizolacija čiji utjecaj nije predmet ovog razmatranja. Zbog prijenosa topline iz objekta na pokrov dolazi do otapanja snijega na mjestu dodira s toplim pokrovom. Ta se voda cijedi do okapnice gdje se zaleđuje jer krov ispod okapnice nije zagrijan. Povećanjem dotoka vode iz gornjeg grijanog dijela krova debljina se leda povećava i sve više pomiče te prodire između pojedinih elemenata pokrova, što može dovesti do ozbiljnih oštećenja krovne konstrukcije.

Rashladni učinak vanjskog ventilirajućeg zračnog sloja smanjuje površinsku temperaturu crijepa i time smanjuje rezultat topljenja snijega, čime se uklanja opasnost od štetnih posljedica.

Dimenzioniranje ventilirajućeg sloja

Visinu ventilirajućeg sloja praktično određujemo s pomoću vertikalne letve na koju se postavljaju elementi za postavljanje pokrova. Prema normama, ventiliranim krovištem smatramo svako krovište koje ima visinu ventiliranog sloja od minimalno 2 cm, odnosno poprečni presjek od 200 cm²/m. Kod nas se najčešće koriste vertikalne letve 3x5 cm jer se standardno proizvode, dok bi kod duljih krovišta i krovišta manjih nagiba trebalo koristiti letve višeg profila.

Dimenzioniranje otvora za odzračivanje

Površina otvora na sljemenu mora biti najmanje 0,5 % pripadajuće krovne površine. Ako je riječ o sljemenu, pripadajuća krovna površina je površina krova s jedne i druge strane sljemena u njegovoj cijeloj dužini sve do okapnice. Ako je pak riječ o grebenu, tada je pripadajuća krovna površina jednaka površini krova s obje strane grebena također u ukupnoj dužini sve do okapnice.

Površina ulaznih otvora na okapnici mora biti najmanje 2‰ od pripadajuće krovne površine. U ovom slučaju pripadajućom krovnom površinom smatra se površina krova vertikalno iznad okapnice sve do sljemena, odnosno grebena. U tablici su dane vrijednosti otvora za dovod i odvod zraka koje, ovisno o nagibu i dužini rogova, preporučuje tvrtka Bramac.

Konstruktivne izvedbe otvora

Minimalne površine otvora o kojima smo govorili mogu se postići različitim konstruktivnim zahvatima. Ako u ovom članku govorimo ponajprije o crijepu kao pokrovu, tada možemo govoriti o specijalnim crepovima zračnicima koji, ovisno o modelu i proizvođaču, imaju određenu površinu otvora koju daje proizvođač.

Osim ovakvih otvora, danas se sve više primjenjuju izvedbe ventiliranja sljemena i grebena koje se mogu izvesti s pomoću specijalnih traka i sličnih elemenata.

Ovakva izvedba naziva se još i "suhom" izvedbom i ima nekoliko prednosti u odnosu na klasično polaganje u mort:

  • ventiliranje kompletne krovne površine do visine samog sljemena
  • kontinuirano ventiliranje cijelom dužinom sljemena i grebena
  • potpuna vodonepropusnost
  • brže polaganje
  • veća trajnost i otpornost na dugotrajne vremenske utjecaje
  • ljepši izgled.

    Proizvodi za odzračivanje sljemena i grebena mogu se podijeliti na pojedinačne elemente i na proizvode u obliku traka. Zadatak obiju izvedbi jest da, uz ventiliranje, osigura i potpunu vodonepropusnost i otpornost na vremenske utjecaje. Jedna od izvedbi elemenata za odzračivanje prikazana je na slici. Njihova je prednost mogućnost postavljanja i u lošim vremenskim uvjetima te velika površina ventilacijskih otvora.

    Traka Metalrol u sebi ujedinjuje najnovija tehnološka dostignuća na ovom području. Osnova je cijele trake tanki metalni sloj koji daje čvrstoću, a crijep-tehnologija daje visoku deformabilnost i otpornost na vremenske utjecaje rubnih slojeva trake. Veliki otvori za ventiliranje dobro su skriveni iza propilenske zaštite, a sama traka vrlo je lagana, unatoč činjenici da je od metala. Širina trake varijabilna je i može se mijenjati od 28 do 32 cm, ovisno o profilu crijepa. Na okapnici rješenja su prilično slična i ne razlikuju se mnogo od proizvođača do proizvođača.

    Kao ulazni otvor za ventilaciju najčešće se koristi otvor koji nastaje ugradnjom kontraletava i ima visinu kontraletve. Ovaj otvor zatvara se s pomoću mrežice (prikazane na slici) čiji je zadatak zaštita od ulaska ptica i ostalih životinja. Ova mrežica, koja zbog svoje uloge najčešće nosi naziv traka-zračnik, ima velik ulazni presjek koji je jednak presjeku ventilirajućeg sloja, tako da gotovo uvijek zadovoljava postavljene uvjete.

    Drugo rješenje za okapnicu pokazuje slika zračnika za okapnicu koji se ugrađuje umjesto prve letve na okapnici i ima površinu ulaznog presjeka 200 cm²/m, što je zadovoljavajuće u gotovo svim slučajevima.
    Kao što je vidljivo, ventiliranje krovišta ima nezamjenjivu ulogu u eksploataciji objekta i najizravnije pridonosi trajnosti konstrukcije, udobnosti i zdravlju ljudi koji žive pod takvim krovom. Iako izvedba ovisi o vrsti pokrova, dodatni trošak od 10 do 15% svakom će se vlasniku višestruko isplatiti.

    Izvor: www.masmedia.hr

Materijali