Ulaz za korisnike

Dimnjaci

Dimnjaci

Svaka kuća s grijanjem zahtijeva mogućnost odzračivanja. Dimnjaci (kamin, dimnjak, tvornički dimnjak) imaju zadaću odvođenja ispušnih plinova od grijanja preko krova vani. Konstrukcija i presjek kamina i grijnog postrojenja (centralno ili decentralno grijanje s više ložišta) te mediji grijanja (drvo, ugalj, plin ili nafta) međusobno su svakako uvjetovani.

Bitno za funkciju dimnjaka su relacije tlaka i temperature. Na bazi niskih temperatura ispušnih plinova današnjih sustava grijanja neobično važnu ulogu ima zaštita dimnjaka od vlage. Današnji moderni stambeni objekti se griju uglavnom na plin i naftu. Ti energenti upravo imaju nedostatak što sadrže više vodene pare, dakle vlage. Na taj način je unutarnja cijev dimnjaka opterećena agresivnim kondenzatima. Posljedice su vlaženje i čađenje dimnjaka. Zato moderna grijna postrojenja funkcioniraju s iznimno niskim teperatirama: hladni zrak s jedne strane može transportirati vrlo malo vlage, s druge strane se diže sporije od toplog zraka.

Ispušni plinovi se dakle izvode na niskim temperaturama, ispod točke rosišta, a eventualno nastali kondenzat se bez šteta izvodi ili neutralizira. Dimnjaci dakle moraju izvoditi ispušne plinove iz postrojenja za grijanje,moraju imati stabilan položaj, a kod krovova s nagibom manjim od 20 stupnjava izlazni otvori moraju biti najmanje jedan metar iznad krova.

Kod kosih krovova je kao donja granica zadano 40 centimetara. Kod projektiranja i izvođenja prema europskoj normi 18160 svakako treba uključiti nadležne dimnjačarske službe, koja će preuzeti gotovi, montirani dimnjak. Prema konstrukciji razlikujemo dvokrilni i trokrilni dimnjak, sa i bez stražnje ventilacije. Vanjski omotač se obično izvodi od laganog betona, unutarnja cijev od šamota, plemenitog čelika, keramike, specijalnog stakla ili od vlaknenog silikata.

Dvokrilni dimnjaci se sastoje od unutarnje cijevi i vanjskog omotača. Unutarnja cijev se radi od plemenitog čelika ili keramičkih elemenata., vanjski omotač od elemenata laganog betona. Takav tip dimnjaka je pogodan za grijanje na naftu. Kod plinskog grijanja međutim postoji opasnost od vlaženja, jer dimovi plina sadrži veći postotak vlage.

Trokrilni dimnjaci za razliku od dvokrilinih raspolažu izolacijskim slojem, koji se postavlja između dva omotača. Unutarnja cijev dobiva također omotač, ili od mineralne vune debljine najmanje 40 cm ili od izolacijskih ploča postojanih oblika i optpornih na visoke temperature. One sprečavaju hlađenje ispušnih plinova te tako i oštećenja (čađenje) kamina. Trokrilni dimnjaci pogodni su za sve vrste grijanja.

Dimnjaci neosjetljivi na vlagi predstavljaju razvojnu fazu trikrilnih dimnjaka. Unutarnja cijev je koncipirana tako da agresivnost kondenzata ne može izazvati nikakve štete. Osim toga su istovremeno izbjegnuti toplinski gubici isparavanjem vlage koja prodire u kamin. Kondenzat se sigurno izvodi do podnožja kamina te se tamo u takozvanim kondenzacijskim posudama uklanja kao otpad.