Ulaz za korisnike

Adaptacija potkrovlja

Adaptacija potkrovlja

Adaptacija potkrovlja uvijek je iznova zanimljiva tema, a najčešće je riječ o tavanskim prostorima, koji se adaptiraju u stambene. Ponekad su to zasebne stambene jedinice (u višestambenim građevinama ili u obiteljskim kućama), a ponekad proširenja postojećih stambenih prostora.

Visina je prostora, u principu, ključni faktor kod adaptacija, koji u pravilu odlučuje o tome da li je adaptaciju uopće moguće provesti i koliko će ona biti složena. Najidealniji je slučaj kada visinu i krovne otvore (njihovu poziciju i veličinu) ne trebamo mijenjati.

Potkrovlja često nemaju nadozid ili je on relativno nizak (30-ak cm do cca. 100-120 cm). To znači da je određena površina, uz najniže dijelove krova, praktički nekorisna (neiskoristiva za hodanje i stajanje, a iskoristiva za eventualna sjedenja, dijelove namještaja i sl.) ukoliko, naravno, ne planiramo raditi značajniju građevinsku intervenciju povišenja krovišta.

Takve intervencije ili intervencije povećanja postojećih otvora, otvaranja novih otvora i sl. „dovlače" u ovu priču neke nove elemente, poput zadiranja u konstruktivni sustav građevine, izmjenu lokacijskih uvjeta (doduše već prenamjena nestambenog potkrovlja u stambeno znači izmjenu lokacijskih uvjeta), a to znači – ishođenje lokacijske ili građevinske dozvole (ili jedno i drugo). Ovaj put vam, kao primjer adaptacije potkrovlja

Kuća je stara (datira s kraja 19. stoljeća) i nalazi se u zoni zaštite. Dakle, bilo kakva izmjena vanjskih dijelova građevine traži suglasnost ili mišljenje konzervatorskog ureda. Postojeći stambeni prostor isključivo je na nivou prizemlja, a stubište ga veže s potkrovljem koje se koristi kao neurađeni spremišni prostor. Dva manja ležeća krovna prozora isključivo se koriste u servisne svrhe, kao i mali otvori na zabatima.

Površina potkrovlja dovoljno je velika da nam i pored niskih nadozida (vijenaca) ostaje dovoljno površine za organizaciju potrebnog prostora. Ova intervencija bila je sastavni dio adaptacije cijele kuće, pa je tu bilo i značajnijih građevinskih zahvata, poput novog stubišta, nove međukatne konstrukcije, novih otvora u krovu...

Stara drvena međukatna konstrukcija poslužila je kao podloga (oplata) novoj AB ploči. Pošto su slojevi stare međukatne konstrukcije bili dosta veliki nije se smanjila svijetla visina prostora, a njihova težina bila je skoro ekvivalentna težini nove AB ploče, ali su dijelovi konstrukcije drvenog krovišta morali biti zamijenjeni čeličnim elementima (ne zbog dotrajalosti, nego zbog tlocrtnih zahtjeva rasporeda soba).

Kod ovakovih adaptacija često se pribijegava čeličnim elementima konstrukcije, jer je takva montažna konstrukcija češće jednostavnija za ugradbu. Trebalo je voditi računa i o dodavanju slojeva toplinske izolacije i kompletne krovne konstrukcije, što također smanjuje svijetlu visinu.

Vertikale starih dimnjaka koji više neće biti u upotrebi korištene su dobrim dijelom za dovođenje instalacija na etažu potkrovlja. Najniži dijelovi krova korišteni su kao servisna zona za instalacije klime, ventilacije i grijanja. Pregradne stijene rađene su iz gips-kartonskih ploča.

Tlocrtni koncept novog stana bio je u prebacivanju kompletnog spavaćeg trakta na etažu potkrovlja. Svi krovni prozori su ležećeg tipa (zahtjev konzervatora). Izvor: www.nekretnine.net