Ulaz za korisnike

Fasadni sustavi

Fasadni sustavi

Toplinski fasadni sustav važan je dio svakog građevinskog objekta, što je jasno svima kojima je u kući ljeti (pre)vruće, a zimi (pre)hladno. Bez toplinske izolacije i fasadne zaštite zidovi su izloženi velikim temperaturnim razlikama i naprezanjima, koja s vremenom uzrokuju slabljenje struktura, eroziju i oštećenja.

Također na vanjskim zidovima bez izolacije, zbog razlike u temperaturi hladne stijenke zida i zagrijanog zraka, dolazi do pojave kondenzata i mogućnosti razvoja zaraze gljivicama i plijesni. Rezultat svega je ubrzano trošenje objekta i vlaga u unutrašnjosti objekta. Fasadna izolacija pomaže zidovima da akumuliraju toplinu od grijanja prostorija te se tako nakon prestanka grijanja unutarnje prostorije sporo hlade, što otežava kondenzaciju vlage.

Toplinska zaštita objekta podrazumijeva zaštitu od različitih agresivnih atmosferskih utjecaja, sprječavanje nastanka algi i plijesni i zaštitu građevinske konstrukcije od propadanja, a pravilan odabir sustava će i vanjski izgled objekta učiniti (etetski – ovo bih izbacila) lješim, atraktivnijim i trajnijim. Naravno, boja fasade poseban je faktor. Boja koja neće iritirati prvog susjeda, nijansa na koju će vlasnik nekretnine biti ponosan i koja će pokazati karakter, otkriti individualnost. Stoga izbor boje fasade nije značajan tek u sferi dobrog ukusa. Fasada je vaše - ogledalo! Ulog u vašu budućnost!

Više je razloga zbog kojih bi se svaki investitor i kupac pri odabiru toplinskog sustava trebao savjetovati sa stručnjacima, profesionalcima, koji će svojim znanjem i iskustvom moći prepoznati i individualne želje, sklonosti i zahtjeve određenog načina života. Pravilnim odabirom toplinskog fasadnog sustava zadovoljit će se čitav niz tehničkih, fizikalnih i estetskih svojstava.

Važan je cjelovit fasadni sustav

Proizvođači isporučuju toplinske fasadne sustave kao potpune sustave koji sadržavaju minimalno slijedeće prilagođene komponente:

• mort za lijepljenje i/ili  mehaničko pričvršćenje
• toplinsko-izolacijski materijal (EPS, mineralna vuna)
• mort za armaturni sloj
• staklenu mrežicu
• završno-dekorativnu žbuku.

Sve komponente sustava odabiru se ovisno o specifičnosti sustava i podloge. Kako bi se osigurala funkcionalnost izvedenog sustava, važna je savršena usklađenost svih komponenata te stručno planiranje, kao i izvedba. Nije preporučljivo kombiniranje komponenti sustava različitih proizvođača, kao ni izbor nedovoljno educiranih izvođača koji, u pravilu, nude rješenje koje je za njih najjednostavnije i najprofitabilnije.

Iako se izvođenje toplinskih sustava čini vrlo jednostavnim, ne radi se samo o „lijepljenju toplinskog izolatora, „utapanju“ mrežice i završnoj obradi.

Toplinski sustavi izvode se u nekoliko faza:

1. toplinsko-izolacijski materijal lijepi se na pripremljenu podlogu i po potrebi dodatno mehanički pričvršćuje pričvrsnicama
2. na zalijepljeni toplinsko izolacijski materijal nanosi se polimer-cementni mort u debljini od min 2 mm, u koji se utiskuje alkalno postojana staklena mrežica
3. drugi sloj polimer-cementnog morta. nanosi se u debljini 1,5–2 mm unutar 24 sata. Oba sloja polimer-cementnog morta, zajedno s mrežicom čine armaturni sloj ukupne  minimalne debljine 4 mm.
4. nakon minimalno 7-10 dana sušenja nanosi se temeljni premaz za ujednačavanje upojnosti podloge te završni sloj (mineralni, silikatni, akrilatni ili silikonski) različitih tekstura i    granulacija.

Vrlo važni detalji prilikom izvedbe toplinskih sustava, osim standardnih uvjeta za izvedbu fasaderskih radova (temperatura zraka i podloge, vlažnost zraka, izravno djelovanje sunčevih zraka i sl) su pravilno nanošenje ljepila i lijepljenje ploča, odabir odgovarajućih pričvrsnica i njihova pravilna ugradnja, izvedba armirajućeg sloja dostatne debljine i pravilno pozicioniranje mrežice s izvedbom preklopa, dodatna dijagonalna armiranja na kutovima oko otvora, mehanička ojačanja svih kutova, postava okapnih profila na isturenim dijelovima pročelja, dodatna armiranja u zonama povećanog opterećenja na udar, izvedba podnožja i dr.

Sloj po sloj – fasada!

Uz toplinsko-izolacijski materijal koji osigurava osnovni zahtjev toplinske zaštite, najvažniji element sustava predstavlja armaturni sloj koji sprječava pojavu pukotina zbog mehaničkih i termičkih naprezanja nastalih uslijed izloženosti sustava atmosferilijama, mehaničkim udarima i površinskim naprezanjima.

Polimer-cementni mortovi, kao komponente sustava svojim visokokvalitetnim svojstvima, a to su visoka fleksibilnost, vodoodbojnost , paropropusnost , u potpunosti zadovoljavaju sve gore navedene zahtjeve. Završni sloj toplinskog sustava čine temeljni premaz za ujednačavanje upojnosti podloge i završno-dekorativna žbuka.

Ovisno o vrsti korištenog veziva preporučuju se akrilatne žbuke kao i mineralne žbuke SEP. Odabirom različitih struktura (zaribane, ribane, špricane ili valjane) i granulacija (najmanje preporučena 1,5 mm) moguće je dobiti različite teksture završne obrade. O granulaciji, odnosno debljini i vrsti završno dekorativne žbuke, ovise i svojstva i funkcionalnost cijelog sustava.

Boja nije samo ukras!

Posebnu pozornost potrebno je obratiti kod izbora boja. Nijansa završnog sloja bitno utječe na zagrijavanje površine zida. Kod tamnijih tonova dolazi do razvoja visokih temperatura na površinama zidova čime se značajno povećavaju termička naprezanja u armaturnom i završnom sloju te rizik pojave pukotina. Stupanj refleksije je numerička vrijednost koja označava količinu reflektirane sunčeve svjetlosti. Što je vrijednost niža, nijansa je tamnija, a fasada se više zagrijava.

Kako bi se smanjio rizik stvaranja pukotina, stupanj refleksije (ovisno o vrsti veziva završno-dekorativne žbuke) mora biti veći od:

- ≥ 25 za akrilatnu i silikonsku žbuku
- ≥ 30 za silikatnu žbuku
- ≥ 50 za plemenitu tankoslojnu mineralnu žbuku

Isto vrijedi i za vanjske fasadne boje na završno-dekorativnim žbukama.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je izvedba toplinske zaštite primjenom povezanih sustava za vanjsku toplinsku izolaciju složen zahvat koji zahtijeva određena znanja i vještine.
Nažalost, svakodnevno se suočavamo sa brojnim problemima: otpadanjem, pucanjem sustava, promjenom boje završnog sloja, kao i potpunom nefunkcionalnosti izvedenih toplinskih sustava, već nakon 2-3 godine od izvedbe. Stoga je, prilikom projektiranja, odabira i izvedbe toplinskih sustava, potrebno imati na umu da je, prema važećoj regulativi, uporabni vijek svake izvedene građevine, u odnosu na zahtjev uštede energije i toplinske zaštite, najmanje 50 godina.

Cilj pravilno odabranog toplinskog sustava, primjene kvalitetnih materijala, kao i pravilne izvedbe, je ostvarivanje ugodne mikroklime prostora i toplinske zaštite kroz cijeli životni vijek građevine. Priuštite sebi i svojoj okolini ugodnu atmosferu i fasadu na kojoj će svam svi zavidjeti. Naročito susjedi - Izvor: Samoborka!