Ulaz za korisnike
Izaberite kategoriju
Imate tvrtku?

Kreirajte svoj profil i privucite kupce i klijente

Registrirajte se »

Hidroizolacije

Hidroizolacije

Hidroizolacije imaju za cilj spriječavanje prodora vode odnosno vlage u konstrukciju građevine te njezinu unutrašnjost. Hidroizolacijama se sprječava propadanje građevina i osiguravaju odgovarajuće stambene ugodnosti ili uporabljivost građevine. Foto: Sika

Hidroizolacije građevina jedna su od najzahtjevnijih faza gradnje, bilo da se radi o zgradama, mostovima ili prodorima bilo koje vrste. Hidroizolacijom se sprečavaju mnogi problemi. Pronađite tvrtke koje izvode hidroizolacije i gdje se mogu kupiti hidroizolacije na gradimo.hr

Hidroizolacija ne štiti samo zidove koji su ukopani u zemlju. Od prodora vlage potrebno je izolirati i druge građevne konstrukcije koje su joj izložene, na primjer ravne krovove, balkonske ploče itd. U osnovi se razlikuju horizontalne i vertikalne hidroizolacije. Horizontalna je hidroizolacija položena usporedno s tlom i sprječava dizanje kapilarne vlage te prodor podzemne vode.

Vertikalna se hidroizolacija polaže na zidove koji se zatim zatrpaju zemljom. Ako na terenu postoji podzemna voda, potrebno je izvesti drenažu. Osnovno je pravilo pritom ne spriječiti tok podzemne vode, već omogućiti slobodno protjecanje ispod tla i oko građevine. Zahtjevnije područje hidroizolacije jest zaštita građevine od hidrostatičkoga tlaka vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostati čkog tlaka u praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama.

Podzemne vode i vlage

Drenaža se izvodi ako je na terenu podzemna voda. Ponavljamo, osnovno je pravilo pritom ne spriječiti tok podzemne vode, već omogućiti slobodno protjecanje ispod površine tla i oko građevine. Najprije se polaže drenažni sloj šljunka, debljine izme- đu 15 i 20 cm. Oko svih se zidova zatim nasipa, do najviše točke terena, najmanje 20 cm debeo sloj šljunka. U smjeru toka vode kroz drenažne se slojeve mora primjereno padu terena izvesti drenažni kanal s nagibom, koji se također napuni odgovaraju čim šljunkom i kamenjem. Ako je potrebno postavi se i drenažna cijev.

Sakupljena podzemna voda, koja se skupi ispod građevine ili oko nje, može se tako odvesti u niže dijelove terena. Podloga za polaganje hidroizolacijskih traka mora biti tvrda, glatka i čista. Na takvu se podlogu najprije nanosi hladni bitumenski premaz. Bitumenske se trake vare tako da se plamenom zagrijava njihova površina, postupno se odvijaju i lijepe na podlogu. S varenjem bitumenske trake na podlogu može se započeti kada je prednamaz posve suh.

Preklop traka po dužini i u poprečnom smjeru trebao bi biti 10 cm. Ako se polaže hidroizolacija u dva ili tri sloja, pomak traka trebao bi biti za polovicu širine trake, što je približno 50 cm. Kod zgrada koje nemaju izolirane podrumske zidove i podove može do 20 posto ukupnih toplinskih gubitaka nastati u grijanim podrumskim prostorima. Najprimjerenija je neprekinuta toplinska izolacija koja je položena na vanjskoj strani podrumskih zidova. Ako se položi iznad hidroizolacije, hidroizolacija dobiva dodatnu trajnu zaštitu od mehaničkih oštećenja. Za toplinsku se izolaciju preporučuje debljina od 50 mm.

Vertikalna se hidroizolacija polaže na vanjski stranu zida i povezuje s horizontalnom hidroizolacijom. Na takav se način dobiva nepropusni bazen – keson u kojem su podrumske konstrukcije zaštićene od vlage i podzemne vode

Ekspandirani se polistiren polaže uglavnom do 3 m ispod kote terena i ne upotrebljava se u zonama kapilarnoga dizanja vode odnosno u podru čju ispod moguće razine podzemne vode. Ekstrudirani se polistiren preporučuje za područja sa stalnom vodom u tlu, dok za pjenjeno staklo nema nikakvih ograničenja što se tiče dodira s vodom. Ako su ploče pjenjenoga stakla smještene duboko ispod razine podzemne vode, potrebno je izvesti zaštitu od dizanja ploča zbog uzgona. Spojevi ploča mogu biti tupi ili stepenasti.

Ploče se na hidroizolaciju lijepe točkasto (5 do 8 točaka na ploču) ili po cijeloj dužini. Toplinski se izolacijski materijal polaže u jednom sloju, s tijesno pritisnutim spojevima koji se izmaknu s obzirom na prethodni red. Od podruma nagore, izolacijski sloj završava na početku toplinske izolacije ovoja zgrade. Građevna se jama mora zasipavati u slojevima koji se odgovarajuće zgušnjavaju, kako ne bi došlo do slijeganja zasipa što može uzrokovati pomicanje toplinskoizolacijskih ploča. Jedan od primjera izolacijskih zaštitnih sustava hidroizolacije od mehaničkih oštećenja jest sustav Tefond

Izvedba s jednim slojem čepićaste membranske folije nije preporučljiva u slučaju kada se podzemna voda povremeno digne iznad kote sloja čepićaste membrane. U tom je slučaju, osim izvedbe s čepićastom membranskom folijom, najbolje izvesti i klasičnu horizontalnu hidroizolaciju. Rubni se spoj izvodi spajanjem na pritisak i s lijepljenjem ruba samoljepljivom bitumenskom trakom koja omogućava vodonepropustan uzdužni spoj.

U tom slučaju takva izvedba osigurava dodatnu sigurnost jer je sanacija u slučaju prodora podzemne vode u građevinu vrlo zahtjevna i skupa. Hidroizolacija se štiti posebnim trakama, tzv. čepićastim membranama koje su napravljene od polietilena visoke gustoće (HPDPE). Sam oblik membrane omogućava veliku otpornost na udarce, tlak, vlak te otpornost na kemijske tvari koje su u zemlji i vodi u tlu. Širina membrane jest približno 2 m, dužina role 20 m ili više, tako da se zidovi mogu izolirati vertikalno bez obzira na njihovu dužinu i visinu, bez prekida i prekrivanja.

Kako se membrana učvršćuje na gornjem rubu, dodatno pričvršćivanje, bušenje i probijanje postojeće hidroizolacije nije potrebno. Uporabom manjeg sustava mogu se vrlo jednostavno spriječiti oštećenja hidroizolacije pri zasipavanju i slijeganju građevine te oštećenja od skupljanja betona zbog temperaturnih razlika. U velikoj se mjeri sprječava tvorba kondenzacijskih mjesta između hidroizolacije i stijene.

Kesonske konstrukcije

Zahtjevnije područje hidroizoliranja jest zaštita građevina od hidrostatičkoga tlaka vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostatičkoga tlaka u praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama. Zbog specifične tehnologije (hidroizolacija je spojena s betonom na donjoj strani armiranobetonske podne ploče) opisani se sustav bitno razlikuje od standardnih načina hidroizoliranja. Vanjski se podrumski zidovi moraju zaštititi od vlage i vode koja dolazi iz zemlje.

Vertikalna se hidroizolacija polaže na vanjski stranu zida i povezuje s horizontalnom hidroizolacijom. Na takav se način dobiva nepropusni bazen – keson u kojem su podrumske konstrukcije zaštićene od vlage i podzemne vode. Kesonska konstrukcija (uglavnom armiranobetonski sklop podne ploče i obodnoga sustava) mora biti dimenzionirana s obzirom na predviđeni hidrostatički tlak. Koliki je utjecaj podzemne vode (dizanje i posljedično povezan hidrostatički tlak) moguće je odrediti samo na osnovi geomehani čkih istraživanja terena. Do dizanja podzemne vode može doći i zbog skupljanja cijeđene vode uz građevinu. U tom se slučaju drenaža može predvidjeti na višoj razini (ne na razini temeljenja), ispod te se razine izvede tzv. membranska hidroizolacija odnosno zaštita građevine od hidrostati čkoga tlaka vode. Izvedba hidroizolacije kesonske konstrukcije mora biti takva da se postigne odgovaraju ća vodonepropusnost.

Na izbor odgovarajućega sustava hidroizolacije utječe: način izvedbe podne konstrukcije s obzirom na sustav temeljenja (klasična podna armiranobetonska ploča, podna ploča s vezom na pilote, itd.), dilatiranje kesonske konstrukcije (ako je potrebno, preporučuje se da se predvidi samo u zoni zida i pritom se očuva podna ploča kao jedinstvena konstrukcija), izvedba vertikalne obodne konstrukcije kesona (pozicija obodnih zidova – sustav osiguravanja građevinske jame, izbočeni dijelovi), elementi proboja u zidovima odnosno njihov oblik i funkcija (kanalizacija, kinete).

 

Članci

Još članaka ...