Ulaz za korisnike

Opločnici

Opločnici

Danas je gotovo nezamislivo oblikovanje vanjskih objekata bez opločnika i izvođenja radova na popločavanju. Bilo da se radi samo o malom dijelu puta do ulaznih vrata, kolničkom ulazu, popločanoj unutarnjoj površini, kutu za sjedenje ili površini za odlaganje, u pravilu se tu uvijek radi o popločanoj površini opločnicima.

Za razliku od zanatskih radova u području elektroinstalacija, krovopokrivačkih radova ili sanitarnih instalacija granica inhibiranja za izvođenje radova na popločavanju u vlastitoj režiji kod većine kućnih majstora sve je manja. Neophodna stručna znanja nisu pri tome ništa manja nego kod drugih zanatskih poslova. Ipak rizik vidljivih nedostataka ovdje se vrednuje drugačije. Nakon nekog vremena popločanim površinama izrađenim u vlastitoj režiji, koje su zbog defektne donje konstrukcije postale valovite pripisuje se manje značenje od primjerice pukotina u zidnoj konstrukciji.

Ovom prilikom želimo Vam dati nekoliko korisnih uputa na koje treba obratiti pozornost prilikom izvođenja radova na popločavanju u cilju izbjegavanja grešaka, koje će Vam u konačnici pružiti duži užitak u vlastitom radu.

Planiranje i priprema radova na popločavanju

Za razliku od profesionalnog projektiranja od strane ovlaštenog inženjera ili arhitektonskog ureda kućni majstor prilikom projektiranja često uzima u razmatranje većinu detalja bez nacrtnih ili pismenih provedbi. Počevši od oblikovnog tijeka radova uz pomoć stolarskog metra, mjerne trake i nekoliko grubo markiranih kolaca , dogovora sa suprugom pa do izbora materijala o kojem se odlučuje obično tek na licu mjesta u trgovini građevinskim materijalom.

Osim toga trebate biti sigurni da popločane površine neće ometati kasnije zemljane radove , primjerice naknadno postavljanje kućnih instalacija. Prilikom odabira materijala treba voditi računa da ton boja bude u harmoniji s ostatkom građevinske supstance. Hoćete li postavljati pločnike od prirodnog kamena ili betonske spregnute ploče u konačnici je jedino pitanje novčanika. Ipak ne samo s financijskog aspekta, već i s aspekta vremena izvedbe važne su realne pretpostavke. Kada razmislite da kod prirodnog kamena svaki pločnik morate postavljati pojedinačno čekićem za taracanje onda znate i zašto.

Uz to kada se zna da zanimanje taracer (popločivač) potječe još iz vremena kada se uglavnom koristio kamen, a betonski pločnici koji se samo polažu nisu bili u uporabi u teracarskim radovima. Profesionalna poduzeća rade prema zadanim vremenima, ona se međutim ne mogu koristiti za nevješte kućne majstore. I dok spretni, profesionalni taracer/popločivač sigurno u jednom danu može postaviti nekoliko metara kvadratnih malih pločnika reda veličine 4 / 6 cm, sam svoj majstor će se već nakon prvog kvadratnog metra pitati gdje je otišao dan i nije li zahtijevao previše.

Sljedeći važni kriteriji kod izvođenja taracanje su svakako nagibi koje treba ukalkulirati, pretpostavljena kasnija opteretivost popločane površine te s tim u vezi i svojstva podloge. Na temu svojstva podloga vratit ćemo se kasnije.

Što se tiče nagiba/kosina kućni majstor će se u pravilu držati lokalnih datosti kao što su visina ulaznih pragova u objekte te gornji rubovi javnih puteva i prometnica. Stručni izvođač radova bi površinu izmjerio pomoću uređaja za niveliranje. U privatnoj izvedbi dovoljan je dugački, drveni pilot za pravac u formi duže daske, na koji se postavlja libela. Ukoliko je moguće kod popločavanje treba održavati nagib od 1 do 2 procenta. Jedan procent nagiba znači isto što i jedan centimetar visinske razlike po metru. Akumulirana voda može u najgorem slučaju izazvati oštećenja od vlage. Zato nikako ne izvoditi popločanu površinu tako da se voda/vlaga akumulira tamo gdje popločana površina graniči s elementima objekta. Zato se često upravo iz spomenutog razloga oko zgrade postavlja kontinuirana traka širine 30 do 40 cm, koja raspolaže dobrim drenažnim svojstvima i prekriva ispranim grubim šljunkom.