Ulaz za korisnike

šindra

šindra

Šindra predstavlja najstariji oblik pokrivača za krov. Ljudi su još i u pradavna vremena postavljali i slagali ravne kamene ploče jedne do drugih ili djelomice jedne preko drugih po krovovima kako bi se po njima slijevala voda i kako na taj način ne bi dospjela u unutrašnjost objekta.
 
Umjesto kamenih ploča ponekad je se koristila i kora stabala – između ostalog ovakav oblik krovnog pokrivača koristila su i indijanska plemena u Sjevernoj Americi – no preko ovakvih pokrovnih elemenata postavljale bi se kamene ploče koje bi cijelu konstrukciju dodatno učvršćivale.

Sljedeći korak u razvoju šindre je pečena glinena šindra, stari Rimljani nazivali su ovaj proizvod ''scandula''. Glinene se ploče odnosno glinena šindra proizvodi i danas i mi je poznajemo pod imenom biber crijep.

Od prirodnog se kamena škriljevca zbog njegovih dobrih osobina i dugotrajnosti isto tako i danas izrađuje šindra.
Bitumenska šindra, šindra od cementnih vlakana i aluminijskog lima zaokružuju spektar ponude kad je riječ o šindri pri čemu treba napomenuti da su sva tri proizvoda dostupna u različitim, dijelom čak i u svijetlim bojama. Šindra izrađena od cementnih vlakana često se koristi u sivo-crnoj varijanti i to s ciljem dodatnog oblikovanja fasada i pri tome izgleda poput pravog škriljevca.

Općenito uzevši šindra se koristi na svim onim mjestima na kojima se iz nekih razloga ne može koristiti krovni crijep ili krovni kameni pokrov – na izrazito strmim krovovima, krovovima crkava i slično, napokon šindru je moguće pričvrstiti čavlima.