Ulaz za korisnike

Toplinska zaštita

Toplinska zaštita

Što je toplinska zaštita zgrade bolja, to su manji energetski gubici preko zidova, prozora i stropova odnosno krova. Mjera toplinske zaštite cjelokupne zgrade jeste toplinsko-tehnička kvaliteta svih građevinskih elemenata površine omotača koji prenosi toplinu (omotač zgrade).
 
Za procjenu građevinskih elemenata koristi se koeficijent toplinskog prolaza U (struja topline u jedinici mjere watt po kvadratnom metru i Kelvinu, W/m²K), koja se još naziva U-vrijednost.
Primjedba: Sukladno europskoj standardizaciji taj naziv se izmijenio: koeficijent toplinskog prolaza se u Njemačkoj ranije zvao k-vrijednost.

Razlikuju se četiri stupnja kvalitete građevinske toplinske zaštite:

- najmanja toplinska zaštita
- energetski štedljiva toplinska zaštita prema pravilniku o uštedi energije
- visoka toplinska zaštita (primjerice KfW-40 i KfW-60 standard)
- izrazito visoka toplinska zaštita (pasivne kuće)

Najmanja toplinska zaštita prema normi DIN 4108, dio 2 sprečava građevinska oštećenja nastala uslijed stvaranja kondenzata te omogućuju higijenske uvjete stanovanja, ako se grije namjenski uz adekvatno provjetravanje. Ta norma je u svim saveznim državama uvedena kao nadzorna mjera i o njoj svakako treba voditi računa.

Pravilnik o uštedi energije predstavlja pravno-javni propis koji je obvezujući. Pravilnik ograničava dopuštenu godišnju potrebu za primarnom energijom(potreba za energijom uključivši dobivanje, proizvodnju i distribuciju), te potrebe za transmisijom topline, te tako indirektno postavlja zahtjeve u pogledu toplinske izolacije zgrada.

Termo-izolacijski standard prema pravilniku o uštedi energije još uvijek ne odgovara onom nisko energetske kuće. Povećana toplinska zaštita nisko energetske kuće odgovara podbačaju važećeg pravilnika o uštedi energije od ca. 25 %. Najbolju „serijsku“ toplinsku zaštitu do sada pokazuju takozvane pasivne kuće. Mnogobrojna izvješća iz iskustva potkrepljuju uspjeh ovog koncepta
Izbjegavanje toplinskih mostova

Što je bolja toplinska zaštita, to je veći procentualni utjecaj preostalih toplinskih mostova na toplinske gubitke. Toplinski mostovi su s aspekta toplinsko-tehničke zaštite slaba točka na priključcima,, primjerice spojevi zida i stropa, oslonci stropa, otvori za rata i prozore, te kutije za rolete. Osim povećanih toplinskih gubitaka pod nepovoljnim uvjetima korištenja zgrade toplinski mostovi često vode i do stvaranja kondenzata i plijesni/gljivica.

Na smanjenje odnosno izbjegavanje toplinskih mostova mora se obratiti posebna pozornost prilikom projektiranja. Kako bi dali podršku projektantu stvorena je norma, iz koje se mogu vidjeti projektni i izvedbeni primjeri smanjenja toplinskih mostova. U normi DIN 4108, opisani su takvi primjeri.

Kod prozora morate voditi računa da je naveden koeficijent toplinskog prolaza cijelog prozora, dakle za staklo i okvir zajedno, a ne samo za staklo. Općenito ne postoji razlog da se ne korist prozori s manjom toplinskom zaštitom od Uw= 1,4 W/(m²K,naročito ne zbog cijene. Kod specijalnog stakla se iz sigurnosnih razloga i razloga zvučne zaštite koriste prozori s koeficijentom toplinskog prolaza i do Uw= 1,8 W/(m²K)

Neovisno o svemu navedenom treba voditi računa o zahtjevima važećeg pravilnika o uštedi energije.

Ljetna toplinska zaštita

Osiguranje ugode u prostorijama u ljetnom razdoblju jeste zadaća ljetne zaštite od sunca. Posebno je važno spavanje na ugodnim sobnim temperaturama s ciljem postizanja prirodnog odmora. U stambenim prostorijama, ali i u radnim i uredskim prostorijama treba obavezno izbjegavati pregrijavanje prostorija.

Problem

U prošlosti je često u svijesti projektanata i investitora bila važna neophodnost održavanja zimske toplinske zaštite, ljetna toplinska zaštita često je bila zanemarena.
Raniji pravilnici o toplinskoj zaštiti postavljali su samo zahtjeve u pogledu ugradnje klima uređaja te kod udjela prozorskih površina od više od 50 % po pripadajućoj fasadi . To međutim više nije odgovaralo značenju ljetne toplinske zaštite.

Pravilnik o uštedi energije (EnEV) zato zahtijeva dokaz ljetne toplinske zaštite prema normi DIN 4108-2:2001-03. Ta norma je u međuvremenu dorađena i s bitnim izmjenama postoji kao norma DIN 4108+2:2003-07. Treba računati s tim da će se norma u budućnosti preuzeti kao pravilo tehnike u EnEV-pravilnik o uštedi energije. U daljnjem tekstu ćemo se pozivati na DIN 4108-2:2003-07.
Sljedeći aspekt ljetne toplinske zaštite , koji nije opće poznat je kako korisnik svojim ponašanjem doprinosi izbjegavanju pregrijavanja.

Primjena zaštite od sunca

Za koje prostorije je zaštita od sunca neophodna i ima smisla? Za sve prostorije odnosno fasade, koje su usmjerene prema odgovarajućim stranama svijeta, dakle istok, jug i zapad, neophodne su od određenog udjela prozorskih površina mjere zaštite od sunca. Norma DIN 4108-2, tabela nudi zadanim dopuštenim vrijednostima dobru pomoć kod orijentiranja.
Kod manjeg udjela osnovnih prozorskih površina nije ni potrebna ljetna toplinska zaštita . U tabeli su navedene vrijednosti udjela prozorskih površina, kod čijeg smanjenja uz dokaz nije potrebna ljetna toplinska zaštita. Foto: kneer.de

Tabela: Vrijednosti udjela prozorskih površina, kod čijeg smanjenja uz dokaz nije potrebna ljetna toplinska zaštita, DIN 4108-2
Red nagib prozora u odnosu na horizontalu Orijentacija prozora udio osnovnih prozorskih
sjever-zapad preko juga do sjever-istoka 10
1 preko 60° do 90° sve druge orijentacije prema sjeveru 15
2   
3 od 0° do 60° sve orijentacije

Koja je toplinska zaštita djelotvorna? U pravilu vrijedi princip izbjegavanja toplinskog unosa u zgradu. Najdjelotvorniji su uređaji toplinske zaštite postavljeni vani kao primjerice kutije za rolete, žaluzine, venecijaneri. Strehe su također učinkovita zaštita, naročito ako su dimenzionirani tako da su prozori u ljetnom polugodištu kod direktnog sunčevog zračenja u sjeni, a u zimskom razdoblju izloženi direktnom suncu, kako bi se mogli iskoristiti pasivni sunčevi dobici. U normi DIN 4108-2, tabela zadane su orijentacijske vrijednosti faktora umanjenja instaliranih uređaja za zaštitu od sunca. Faktor umanjenja opisuje dio sunčeva zračenja koje dospijeva u prostoriju-što je on manji, to je sunčeva zaštita učinkovitija

Tabela : Faktor smanjenja uređaja za zaštitu prema DIN 4108-2, red uređaj za zaštitu od sunca faktor umanjenja – Fc

1 bez uređaja za zaštitu od sunca 1,00
2 unutra postavljen ili između ploča 
2.1 bijele ili reflektirajuće površine s malom transparentnošću 0,75
2.2 svijetle boje ili mala transparentnost 0,80
2.3 tamne boje ili veća transparentnost 0,90
3 Vanjska zaštita od sunca 
3.1 zakretne lamele, otraga ventilirane 0,25
3.2 žaluzine i materijali male transparentnosti, otraga ventilirane 0,25
3.3 žaluzine općenito 0,40
3.4 kutija za rolete, prozorske kutije 0,30
3.5 strehe,lođe, stojeće lamele 0,50
3.6 markize, ventilirane gore i bočno 0,40
3.7 markize, općenito 0,50

Kako se ja ponašam kao korisnik?

Najbolje bi bilo ne puštati zračenje u određene prostorije. To znači, čim su prozori osunčani, treba odmah aktivirati uređaje za zaštitu od sunca, a ne tek onda kada je već prevruće. U drugom dijelu noći, kada su vanjske temperature dostigle dnevni minimum treba širom otvoriti prozore. „Poprečno provjetravanje“, otvaranje prozora nasuprot suprotnoj strani fasade ima najveće djelovanje, kako bi se izvodila toplina akumulirana u masivnim građevinskim elementima. Preko dana, naročito u razdoblju kada je vanjska temperatura veća od sobne temperature, prozore treba zatvarati!