Energetska obnova višestambene zgrade u zoni zaštite, u Draškovićevoj ulici 44/1 u Zagrebu

Planetarisov tim je 2016. godine primio upit suvlasnika stambene zgrade u Draškovićevoj ulici 44/1, zainteresiranih za projekt njezine energetske obnove. Poziv je bio osobito poticajan s obzirom na to da se zgrada nalazi u zoni zaštićene povijesne cjeline.

Tijekom prvih izlazaka na teren obavljen je energetski pregled i izrađen energetski certifikat, a nakon toga je izrađena projektna dokumentacija koja je u cijelosti odobrena od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika. Putem javnog poziva za energetsku obnovu višestambenih zgrada osigurano je sufinanciranje projekta, a radovi su započeli u prosincu 2019.

Zgrada u Draškovićevoj 44/1 ne pripada uličnom nizu. Skrivena u unutrašnjosti zagrebačkog donjogradskog bloka ostaje anonimna, potpuno zaštićena od pogleda uličnih prolaznika. Do nje se pristupa kroz kolni prilaz zgrade bitno reprezentativnije izvedbe, na kućnom broju 44. Stanari dvorišne zgrade smjestili su se u 12 stanova – garsonijera, jednosobnih i dvosobnih stanova.

Sa skele gradilišta u Draškovićevoj otvara se posve neočekivan pogled na apsidu isusovačke crkve u Palmotićevoj, dovršene na samom prijelazu stoljeća. U neposrednoj je blizini i zgrada nekadašnje Više djevojačke škole, danas Klinike za traumatologiju, izgrađene 1910. godine, a tijekom Prvoga svjetskog rata prenamijenjene u bolnicu. To je susjedstvo stanara Draškovićeve 44/1.

Zgrada je projektirana 1914. godine, o čemu saznajemo pretražujući Arhiv. Projekte potpisuju izvođač radova, ovlašteni civilni inženjer Ferdo Šega i Božidar Jurdana, investitor i projektant, vlasnik “Građevnog poduzetništva B. Jurdana” iz Petrove, odnosno Palmotićeve 13. Pregledavajući izvorne dokumente, uočavamo da u travnju 1914. godine izvođač još nije imao službeni pečat, a investitor je nalivperom precrtao, očito staru adresu, Petrova 30. Nedugo zatim, obojica se kićeno potpisuju ispod dotjeranih otisaka službenih pečata na projektima stambene trokatnice u Draškovićevoj.

Izvorni projekt pročelja predviđa nešto raskošniju izvedbu od one kojoj svjedočimo. Pritom nije riječ isključivo o dotrajalosti. Investitora Jurdanu u raskošnijoj je izvedbi najvjerojatnije zaustavio Prvi svjetski rat, koji je odgodio izvedbu planiranog projekta do 1921. i priklonio ga racionalnijem rješenju.

Razdoblje između dva rata je vrijeme kada se Zagreb užurbano širi, a za gradske uprave Vjekoslava Heinzela planiraju se blokovi od Draškovićeve prema istoku sve do Sajmišne ceste, poslije preimenovane u čast tom vizionaru, u čije je vrijeme “Zagreb amerikanskim koracima gazio naprijed”.

Bilo je to doba zacrtavanja i intenzivne izgradnje donjogradskih stambenih blokova, u koje je valjalo smjestiti stanovništvo u neprekidnom porastu. Za usporedbu, sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao 16.000 stanovnika, da bi se do 1900. znamenke ‘preokrenule’ na 61.000. U idućih dvadeset godina imat će više od 100.000 stanovnika. Bilo je to zlatno doba za investitore. Bogati su kupovali parcele na Sajmištu – u Draškovićevoj, Martićevoj i ulici Račkoga, srednji sloj na Borongaju, u Zvonimirovoj i oko nje, a siromašniji južnije, na Kanalu. U takvim okolnostima naš investitor, Božidar Jurdana, dovršava spomenutih 12 stanova u dvorišnoj trokatnici u Draškovićevoj ulici. Zgrada ove godine navršava stotu, svjedočila je generacijama stanara koji su joj udahnuli život te mijenjali njezin izgled prema svojim potrebama i mogućnostima. Planetarisovu timu pružena je jedinstvena prilika da joj u 2020., za njezin stoti rođendan, vrati dostojanstven izgled, njezinim stanarima stvori ugodniji životni prostor.