Oštećenja i sanacija nosive konstrukcije

Ono što je Shakespeareov Globe Englezima, Talijanima Scala u Milanu, Austrijancima bečki Burgtheater, a Francuzima pariško kazalište Commedie Francais, to je Hrvatima hvarsko kasnorenesansno kazalište.

Hvarski Arsenal jedan je od najmonumentalnijih i najznačajnijih spomenika hrvatske pomorske prošlosti, međutim ono po čemu je ova građevina poznata nije povezano ni s njegovim vanjskim izgledom, ni s njegovom ekonomskom ili brodogradilišnom funkcijom. Povezano je to s činjenicom da se na katu Arsenala već četiri stoljeća nalazi jedan od najstarijih, stalno aktivnih kazališnih prostora Europe. Povijest hvarskog Arsenala duga je i burna.

Gradnja Arsenala započela je u 13. stoljeću kada je došlo do ubrzanog razvoja mletačke mornarice i jadranske trgovine, pa se pojavila potreba za izgradnjom sigurne luke na središnjem morskom putu prema istoku.

Isprva je to bila prizemna zgrada koja je služila kao spremište za brodove i pohranu svih mornarskih potrepština. U drugoj polovici 16. stoljeća, u vrijeme bitke kod Lepanta, Turci su Arsenal opljačkali i zapalili. Urušena i izgorjela zgrada morala je tada čekati čak trideset godina da na Hvar 1611. stigne poduzetni knez Pietro Semitecolo i pokrene obnovu. Na katu novog Arsenala, koji se gradio oko dvije godine, Pietro Semitecolo uredio je i veliki prostor koji se odmah počeo upotrebljavati za kazališne i druge svečanosti, pa su se u jednoj građevini susrele dvije različite, ali za Hvar vrlo znakovite djelatnosti: pomorstvo i dramska umjetnost.

Na nadvratniku ulaznih vrata kazališta na Belvederu – terasi Fontika uz sjeverno pročelje Arsenala upisano je: ANNO SECUN-DO PACIS MDCXII. Tim je tekstom obilježeno da je godina 1612. bila druga godina socijalnog mira između zavađenih staleža: hvarskih plemića i pučana. Semitecolo je izgradnjom kazališta svim staležima ravnopravno ponudio prostor za kulturne i društvene sadržaje. U nedostatku arhivskih i materijalnih ostataka iz ranog 17. stoljeća, može se samo pretpostaviti da je hvarsko kazalište prvotno imalo renesansni oblik.

Sačuvani interijer – pozornica i gledalište s ložama potječe iz 1803. godine kada je osnovano Kazališno društvo, koje je, kao udruženje naprednih građana, iz temelja obnovilo vojskom opustošeni prostor.

Obnavljano i preuređivano, današnji neobarokni izgled hvarsko je kazalište sačuvalo iz sredine 19. stoljeća, čime se svrstava u deset najstarijih baroknih teatara Europe. U prošlom je stoljeću, 1957. godine, taj prostor preuređen u umjetničku galeriju, a toj svrsi i danas služi i pod nadzorom je Muzeja hvarske baštine.

Kako je u novije doba zbog lošeg stanja i ugrožene stabilnosti Arsenala hvarsko kazalište bilo u mogućnosti primiti vrlo mali broj gledatelja i izvođača, pristupilo se rekonstrukciji i dugo očekivanom procesu sanacije ovog iznimnog spomenika kulture najviše kategorije s namjerom da mu se vrati život i oživi kazališna scena. Međutim, prije restauracije kazališta bilo je potrebno izvesti konstrukcijsku sanaciju zgrade Arsenala.

Oštećenja i sanacija nosive konstrukcije

Materijali od kojih su izvedeni pojedini dijelovi nosive konstrukcije sastoje se od kamenih zidova i lukova, drvenih greda u stropovima prizemlja i prvog kata te drvene krovne konstrukcije.

Pukotine na dodirnim plohama uzdužnih zidova i kamenih lukova pojavile su se zbog dugogodišnjeg djelovanja vertikalnih opterećenja preko pojedinih elemenata konstrukcije. Dostizanjem granice nosivosti pojedinih dijelova konstrukcije došlo je i do promjene nosivoga sustava zgrade.

Pukotine su ispuhane komprimiranim zrakom, kako bi se uklonila prašina i nevezani dijelovi. Prije reprofiliranja pukotine su površinski zasićene vodom, nakon čega su izbušene rupe promjera 36 mm, za inox sidra promjera 16 mm, dubine l = 95,0 cm i pod kutom od 45° unakrsno. Bušotine su sezale do 5 cm od vanjskog lica zida, a sljubnice zida prethodno su zapunjene vapnenim mortom. Injektiranje se obavljalo bescementnom masom Mape-Antique I.

Ojačanje karbonskim tkaninama izvršeno je na dijelu horizontalnih serklaža. Sprezanje kompletne konstrukcije i osiguranje horizontalne raspodjele sila s krovne konstrukcije na vertikalne nosive elemente, kojima pripadaju zidovi i stupovi, izvedeno je lijepljenjem karbonskih lamela Carboplate 170/100. Karbonske lamele odlikuju se visokom vlačnom čvrstoćom, dok su brzina i lakoća izvedbe te svojstvo visoke otpornosti na koroziju s obzirom na blizinu mora omogućili primjenu ovog materijala na tehnološki zahtjevnoj građevini.

Na pripremljenu je podlogu s reparaturnim mortom naneseno dvokomponentno epoksidno ljepilo, koje je zajedno s karbonskim lamelama činilo horizontalne serklaže. Ljepilo je u ovom slučaju služilo kao međusloj i poveznica između sustava karbonskog ojačanja i povijesne konstrukcije Kako bi se karbonske lamele povezale s konstruktivnim elementima – zidovima, izveden je posebno razrađen detalj sidrenja s karbonskom užadi koja su se ugrađivala u bušotine dubine 40 cm.

Upotrijebljena je karbonska užad profila 12 mm. Karbonska je užad na prikladan način ubačena u pripremljene bušotine koje su radi površinske konsolidacije podloge prethodno premazane epoksidnim temeljnim premazom. Ručnim pištoljem za ekstrudiranje u bušotinu je na dno utisnuta epoksidna dvokomponentna pasta, a zatim umetnut štapni kompozit, dok mu je slobodan kraj preklopljen na karbonsku lamelu gdje je premazan epoksidnom masom. Na tu je zonu nalijepljena karbonska tkanina čime se dovršio sendvič – element.

Površina lamele i sendvič – elementa premazana je epoksidnom niskoviskoznom masom i posipana kvarcnim pijeskom, kako bi se poboljšala prionjivost sa završnom žbukom.

Hvarsko će kazalište nakon rekonstrukcije, koja je obavljena materijalima tvrtke Mapei, spremno zakoračiti u peto stoljeće svoga neprekidnog postojanja.

Sudionici u projektu

• Investitor: Grad Hvar
• Projektant: Egon Lokošek, dipl.ing.arh.
• Glavni izvođač: Spegra Inženjering d.o.o., Split
• Konzervatorski nadzor: Goran Nikšić, dipl.ing. arh., Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu
• Nadzor i dokazivanje kvalitete: Žarko Dadić, dipl.ing.građ., Urbing d.o.o. Hvar
• Voditelj gradilišta: Berislav Borovina, dipl.ing. grad., Spegra Inženjering d.o.o., Split
• Mapei koordinator: Dejan Šomoši, dipl.ing. građ.

www.casopis-gradjevinar.hr